Znate onaj osjećaj kad vidite davno zaboravljenog prijatelja iz osnovne u gradu? Nije bio na proslavi mature jer je završio u bolnici nakon rane krize srednjih godina, ali sada ste ga sreli u dućanu sa ženom i djecom. Skockan, pozdravi vas sa smiješkom na licu i nakon ugodnog razgovora o moći meditacije i ulaganju u dionice ostavi vam vizitku za svoj obrt. Sredio se čovjek. Drago vam je vidjeti. Možda ćete se stvarno javiti za kavu.
Oui oui, c’est horrible
Amnesia je serijal koji je prošao tu krizu srednjih godina, duže nego što je trebalo. Nakon nevjerojatnog i zasluženog uspjeha Dark Descent, nastavci su pokušali krenuti drugim smjerom. Veći naglasak na puko hodanje kroz nelagodne prostorije i upitno zanimljivu priču je ostavio mnogima mlaki dojam u Machine for Pigs i Rebirth. Originalna Amnesia je ostala vječni postav hordama tubera, streamera i drugih zoomerskih titula. Frictional Games su definitivno svjesni svojih korijena, ali tek sada se vraćaju u prvotnu formu sa Bunkerom.
Bunker ima jednostavnu premisu. Preuzimate ulogu francuskog vojnika Henria, a budite se sami i ranjeni bez sjećanja u bunkeru tijekom Prvog svjetskog rata. Vaši nadležni oficiri su, kao pravi Francuzi, pobjegli iz bunkera i detonirali izlaz. Ubrzo shvatite zašto – neranjiva, brutalna zvijer je zaklala sve druge kroasan obožavatelje, a sada lovi vas. Vaš zadatak je izvući dinamit iz arsenala i pobjeći. Jednostavno, zar ne? Pa što može poći po krivu?
Na prvi pogled se ništa nije promijenilo. Prvo lice, mrak i realistična fizika predmeta u okolini; sve karakteristike serijala su tu. Bunker koristi IPL Engine, sad već prastari pokretač kojeg su koristili još od doba Penumbre. Specifično osvjetljenje i vizualni efekti su na čudan način skoro nostalgični. Iako igra nema next-gen izdanje (dakle, radi se o PS4/Xbone verzijama na konzolama), drži se jako dobro ako ne zabijete nos u teksture modela. Odlična glasovna gluma i sjajni audio dizajn podižu kvalitetu na višu razinu.
Užasi rata, strah rovova
Svjetlo je ključna mehanika kao i u prošlim nastavcima, ali ovaj put na složeniji i daleko zabavniji način. Tipično protagonisti serijala nose sa sobom lanternu s uljem. Vaš cilj je uvijek bio taktički paliti lampu i druge izvore svijetla kako bi ste ostali mentalno zdravi i izbjegavali čudovišta. Bunker preokreće mehaniku naglavačke.
Henri ne nosi lanternu, jer ona sada služi kao jedini način spremanja napretka u administracijskom uredu bunkera. Ured je jedina sigurna zona, gdje se nalazi i generator struje za ostatak bunkera. Šuljajući se kroz bunker morate upaliti osigurače i osvijetliti klaustrofobične hodnike dio po dio. Problem je što generator treba gorivo, a benzin morate prvo naći po bunkeru. U mraku.
Henri je osjetio pakao svjetskog rata na svojoj koži, stoga ovaj put nema izraženih post-proces efekata ako ste izloženi neugodnim scenama. Henri ne mari puno za mrtva tijela svojih patriota ili crnu tamu oko sebe, niti se strese kada Nijemci (često) bombardiraju površinu. Jedina iznimka je – zvijer. Zvijer je nemilosrdna, nepobjediva i vražja neman koja Henria ne pušta na miru niti sekunde. Od trenutka kada iskoračite van ureda u mrak, Henri je plijen.
Zvijer možete čuti (i osjetiti vibracijama kontrolera) kako se kreće u zidovima tj. zemlji. Skoro svaka soba i hodnik ima bar jednu rupu iz koje se zvijer može izmigoljiti. Sigurnost izbrišite iz rječnika. Zvijer čuje sve što Henri radi, a ako vas vidi niz hodnik, slijedeće sekunde ste mrtvi. Usporedbe sa Alien Isolation su neizbježne, no ja bih rekao da je Zvijer u bunkeru možda blagi korak naprijed u usporedbi sa osmim putnikom.
Šanse za bijeg povećavate što više svijetla imate. Zvijer ne voli svijetlo, no to nije garancija da se neće pojaviti. Važnije je ostati tih i skrenuti pozornost zvijeri na razne načine. Bunker vam nudi mnogo opcija kako preživjeti; najveća promjena za serijal je uvođenje oružja za obranu od čudovišta.
Christopher Champrouge
Imate revolver i počnete s jednim metkom. Hoćete li pronaći još metaka i kako ćete ih iskoristiti je na vama. Zvijer ne možete ubiti, ali par pogodaka u „glavu” će je odbiti minutu ili dvije. Je li vrijedno potrošiti metke na zvijer, kad iste možete iskoristiti za razbijanje lokota, bačve baruta ili nešto treće? Statistike na kraju igre kažu da sam ispalio dvadesetak metaka, od kojih samo nekoliko u zvijer. Dobro razmislite što ćete s njima jer su poput blaga. Revolver nije jedino oružje, ali neke stvari ipak nećemo u detalje.
Još jedna velika promjena je ograničeni inventar. Henri počinje sa 6 džepića na sebi, zazivajući klasični Resident Evil. U biti, Amnesia je uvijek imala limitirani inventar, ali nikad niste bili u situaciji da popunite sav taj prostor. Bunker po tom pitanju nema kompromisa – svaki alat i oružje zauzima jedan džep. Baš kao u nedavnom Signalisu, ako želite prijenosno svijetlo, morate žrtvovati mjesto. Možete pronaći dodatne džepove skrivene po bunkeru, ali morate kalkulirati rizik.
Putovanje van ureda do trenutnog cilja je iznimno stresno, ponekad i jako dugo, a morate uzeti u obzir i put nazad do ureda. Opet, samo u uredu spremate napredak. Uzmite u obzir da postoji i jednostavan, ali koristan sustav sklapanja predmeta i alata, ponovno sličan modernijim RE naslovima, pa planiranje rute i organizacija inventara ostaje stalan izazov.
Na svu sreću, igra pauzira vrijeme dok kopate po menijima, inače bi bilo previše brutalno. Ured čak ima i škrinju za predmete koja je pomalo nebitna, jer sve iz vašeg inventara možete ostaviti gdje želite. Svejedno je najpametnije ostaviti granate, višak goriva i zavoje po uredu za kasnije.
Klasični survival horror elementi su još više izraženi zbog mnoštva detalja u dizajnu bunkera i potrebnih alata. Najimpresivniji alat je prijenosna dinamo svjetiljka s kojom počinjete igru. Ne morate se baviti baterijama ili uljem, ali svaki put kad mehanički pokrenete dinamo, to je jako glasno i sporo. Snop svijetla traje jedva pola minute, stoga morate riskirati pojavu zvijeri svaki put kad želite provjeriti okolinu. Genijalan dizajn, tako jednostavan a dosad neviđen, koji je očito odredio ostatak igre.
Nije moguće šetati u mraku bez problema kao kod starijih nastavaka, jer je bunker pun preostalih zamki vaših umrlih vršnjaka. Zvijer će uredno izbjeći sve zamke, osim ako je uspijete prevariti. Bunker očekuje od vas da ste jako spori, pažljivi i stalno na rubu stolice. Više puta sam slučajno aktivirao bombu, baklju ili plinsku granatu, a tada se zvijer pojavi i iskoristi situaciju.
Je n’ai pas demandé ça
Improvizacija je najbolji dio Bunkera. Začudo, Bunker se na trenutke pravi imerzivnom simulacijom. Osim već poznate fizike, tj. činjenice da možete više-manje sve dotaknuti, pomaknuti, baciti, itd., mnoge druge interakcije jednostavno rade i imaju smisla.
Na primjer: leševi drugih vojnika su razasuti po bunkeru, a na njima se hrane mutirani miševi koji i vas mogu zagristi. Ako krvarite, i miševi i zvijer vas mogu namirisati. Kako se riješiti trupla? Vatrom. Hoćete li iskoristiti dragocjeni kanistar benzina i bakljom zapaliti mrtvaca? Hoćete li složiti molotov? Dovući bačvu baruta i razbiti je metkom? Nešto treće? Na početku vam igra izravno kaže „ako misliš da možeš to napraviti, vjerojatno možeš.” U većini slučajeva, to je istina. Bunker je pun sličnih prepreka i problema, a s obzirom da imate određenu dozu slobode koje ćete područje prvo istražiti, problemi imaju više mogućih rješenja.
Bunker nije velik – pet područja s nekolicina soba u svakoj. Ovisno o odabranoj težini i vašem stilu igranja, Bunker možete završiti čak u 2-3 sata. Ne brinite, šanse za takvo nešto na prvom prolasku su male. Za prvo igranje sam odabrao najtežu težinu i trebalo mi je osam sati – ne računajući mnogo smrti i izgubljenog vremena.
Bunker je prostorno uvijek isti, kao i glavni ključevi i alati na istim lokacijama, ali sve ostalo je nasumično generirano svakom novom igrom. Predmeti, zamke, leševi, šifre za lokote i još neke sitnice nikad nisu iste. Nemoguće je otvoriti prohod na mobitelu i predvidjeti zvijer – svaki put se morate dobro pomučiti i improvizirati jer situacije nikad nisu iste.
S druge strane, moguće je doći u situaciju gdje je vaš prolazak osjetno lakši od nečijeg drugog. Možda ste imali desetak metaka za revolver pri početku ili je prva soba u arsenalu imala 4 kanistra benzina, no u praksi to samo znači da će se negdje kasnije situacija pogoršati. Elementi nisu nabacani bez plana i programa, algoritam je odlično složen te neodoljivo podsjeća na Darkwood samo s manjim obujmom.
Monsteratouille
Što više analiziram Bunker, sve sam zadovoljniji. Mogu spomenuti manje tehničke probleme – nekoliko puta mi se igra srušila (na svu sreću, uvijek kad me zvijer ubila i nisam gubio puno), na trenutke se fizika predmeta zna poremetiti i blokirati vam put, ali to su sve male sitnice koje ne umanjuju cjelokupni dojam. Mislio sam kritizirati završetak igre i konačan „problem”, no taj problem ima različita rješenja kojih jednostavno nisam bio svjestan prvi prvom prolasku, kao pravi gejming novinar.
Bunker je savršeno dozirano, pakleno dobro složeno horror iskustvo za nisku cijenu od 25 ojrića. Na PC izdanju možemo očekivati i modove tj. dodatne kampanje obožavatelja, a šuška se da će doći i još jedna težina za najžešće mazohiste. Bunker je neočekivano osvježenje za horror žanr, još jedna u nizu nevjerojatnih igara 2023. g. Frictional se vratio na scenu punom parom sa amalgamom raznih drugih horror klasika u nešto novo i divlje.
