Recenzija | Assassin’s Creed: Origins

Sazrijevanje popularne franšize u čarobnim bespućima starog Egipta…

Kratka povijest povodom desete obljetnice serijala

Assassin’s Creed je jedan od serijala koji je obilježio proteklu dekadu. Prvi je izašao 13. studenog prije točno 10 godina. Mnogima je pružio nezaboravne trenutke i uspomene kombinirajući primamljive parkour elemente trčanja po krovovima, istraživanje popularnih vremenskih perioda i lokacija, priču koja kombinira stvarne povijesne osobe i događaje s fikcijom te konstantan sukob između templara i assassina.

Klasičan AC skok u sjeno izveden u retro Ezio kostimu.

AC je serijal koji je vrlo brzo implementirao zamorne elemente repetitivnog skupljanja koječega po ogromnim mapama kako bi se umjetno produljila igrivost, ali ga je legija fanova uporno završavala sa stopostotnim uspjehom. Nažalost, tempo koji je Ubisoft nametnuo s godišnjim izlaženjem novih naslova nije bio lagan za praćenje, tako da su posljednje dvije igre (Unity i Syndicate) doživjele veliku kritiku zbog mnogih tehničkih problema što je popratilo i zamjetan pad prodaje.

Igra me pristojno pozdravlja…

Uzimanje vremena za usavršavanje 

Na svu sreću, Ubisoft je slušao kritike, udahnuo i uzeo jednogodišnju stanku kako bi talentirana ekipa pod vodstvom Ashrafa Ismaila (kreirao jednu od dvije najhvaljenije igre u serijalu – Black Flag) u miru ispolirala igru i serijalu udahnula novi život.

Popularni gameplay prikaz s E3 sajma

Za početak mogu s olakšanjem potvrditi da su uspjeli. Ne samo da je Assassin’s Creed: Origins vizualno i zvučno briljantan, već su napokon dorađeni i revitalizirani brojni elementi gameplaya; a ima i ono što je izuzetno bitno za open world igre – djeluje živo i realistično!

Tehnički problemi su vrlo rijetki, no kao što ste mogli čitati, mene je zadesio nevjerojatan problem zbog kojeg par dan nisam mogao igrati igru. Rješenje problema je još blesavije od samog problema, a našli su ga pametni ljudi na forumu. Prilikom svakog pokretanja igre potrebno je otići u Task Manager na Details tab gdje igri treba postaviti Priority na normal umjesto high.

Fly like an eagle… Bayek i sin 

Očaravajuće podneblje starog Egipta

Ubisoft nas je u Originsu, nakon približavanja na samo 150 godina od danas u posljednjem naslovu, odlučio vratiti u davnu prošlost, točnije u godinu 49. prije nove ere/prije Krista. Odabrana je i jedna od bezvremenskih lokacija – uvijek zanimljiv i privlačan Egipat. Svojim prekrasnim pejzažima, kombinacijom jednoličnosti prijeteće pustinje i šarolikim bogatstvom flore i faune koje donosi Nil, a sve protkano vječitom mistikom svojih piramida i sfinge, Egipat je oduvijek golicao maštu mnogih. Lokacija je to koja nam se, zbog pregršt filmova i serija, čini vrlo poznatom, a većini je nedohvatljiva.

Jednu smo osvojili, iduća je vrlo blizu…

Malo o priči, ali ne brinite, bez (puno) spojlera

Igra na prvi tren djeluje malo zbunjujuće i u prvih minuta (ili možda sati, ne znam jer vrijeme unutra prolazi kao treptaj oka) nije baš jasno što se zbiva, odnosno, tko tu koga i zašto. Ali ne brinite, stvari ubrzo postaju vrlo ozbiljne i sve postaje jasno. Glavni junak priče, Bayek, ima sasvim drugačiju motivaciju za svoj pohod od dosadašnjih protagonista. Iako se to sazna relativno brzo, neću otkriti o čemu se radi, samo ću reći da je motivacija vrlo intrigantna, intimna i snažna.

Naravno da mora biti i malo romanse u igri

Bayek se općenito tijekom igre pokazao izuzetno prizemljenim likom s kojim se većina može vrlo lako poistovjetiti. Tako očito misle i sami žitelji starog Egipta jer kud god sam išao u igri, rulja me veselo pozdravljala. Doduše, tome je pridonijela značka Medjaya, što je tadašnja i tamošnja verzija šerifa, možda i FBI agenta (ili čak Spectrea iz ME serijala?).

Što da još kažem o priči, a da ne otkrijem previše… U svakom slučaju, priča je odlična. Koristi malo mračnije i ozbiljnije elemente, ali bez toga da djeluje da je sama sebi svrha ili da neuvjerljivo i plitko šokira, dapače. Nadalje, u igri se ne pojavljuju samo Egipćani, već i Rimljani i Grci, jer svi znamo za Kleopatrine odnose s Rimljanima, a ona sama je bila Grkinja iako je vladala Egiptom. Isto tako, dostupan je i svijet van glavne radnje i Animusa, smješten u aktualno vrijeme.

U igri srećemo i Rimljane – Pompeji ispred nas.

Evoluiranje i usavršavanje gameplay elemenata

Igra je doživjela bezbroj vidljivih i nevidljivih izmjena pa ću pobrojati one koje smatram najbitnijima.

Za svakog ponešto

Sustav borbe, u kombinaciji sa zanimljivim skillovima podijeljenima u tri isprepletene grane, najuočljivija je i vjerojatno najbitnija izmjena. Ono što je najbolje, vama je pružena sloboda da odlučite koji ćete pristup koristiti jer, osim napretka u samom načinu borbe, skill sistem omogućuje razvoj lika u tri specifične grane koje možete i kombinirati ako tako želite.

Odličan skill tree s mnogo zanimljivih skillova.

Zahvaljujući raznim tipovima lukova i posebnom skillu za navođenje strijela, većinu sukoba je moguće odraditi na daljinu. Ako pak preferirate borbu izbliza, na raspologanju vam je parry, blokiranje štitom i širok arsenal ubojitih oružja. Ona se razlikuju u brzini i snazi napada, dok neka imaju i AoE efekt. S vremenom se puni adrenalin koji vam omogućuje izuzetno razorni napad koji će mnoge neprijatelje u jednom udarcu sravniti sa zemljom. Treća skill grana daje mogućnost trovanja, uspavljivanja ili šarmiranja protivnika da se bore za vas. Apsolutno ste slobodni koristiti stil koji vama najviše leži, a najbolje je probati ih sve (možda se i sami iznenadite kad vidite da ste spretni u nečem), jer neprijatelja i lokacija će biti i više nego dovoljno.

Životinje se mogu potamaniti ili pripitomiti.

Vrijedi napomenuti i da za sva tri pristupa borbe možete imati po dva slota za različita oružja, za što će vam biti potrebno otključati neke skillove. U svakom slučaju, borba zahtjeva određenu dozu privikavanja, ali zahvaljujući intuitivnim kontrolama, zanimljivim skillovima i brojnim neprijateljima, za čas posla ćete širom Egipta za sobom ostavljati trupla unesrećenih protivnika.

AC kao (lite) RPG

U ovom se nastavku serijal definitivno približio RPG naslovima, barem što se razvoja lika tiče. Izuzev spomenutog skill treea, postoji pravo levelanje. Bayeku raste level s praktički bilo čim što radi u igri – ubija, istražuje, rješava questove. Svaki predmet u igri, bilo oružje ili štit, također se razvija, a za određenu svotu moguće je kod trgovca (kovača) i podići taj level. Predmeti imaju i svoju klasičnu oznaku rariteta (plavi – uobičajen, ljubičasti – rijedak i žuti – legendaran).

Puna vojna sprema!

Postoji i crafting kojim razvijamo elemente za olakšanje života – povećavamo damage, zdravlje i/ili količinu municije. Za crafting je potrebno sakupljati resurse koji se dobivaju eliminiranjem faune, rastavljanjem oružja i oklopa, ubiranjem plodova iz škrinja, vaza i ćupova. A vrlo zanimljiv način je i praćenjem grupice vojnika pomoću svog orla (o tome kasnije) te presretanjem i ubojstvom njihovog vođe.

Osim oružja i oklopa, postoje naravno i nezaobilazni kozmetički predmeti – konj/deva/bojna kola i nošnja za koju je moguće podesiti da glava bude „čista“, odnosno bez kape/kacige/maske.

Popis dostupnih modifiera na opremi

Najbolji otvoreni svijet ove godine

Unatoč tome što mi je Horizon Zero Dawn draža i za nijansu bolja igra ove godine, mislim da je Origins ipak za nijansu bolji u open world segmentu. Igra apsolutno uvlači u svoj bogati svijet i ne pušta. Nema više onih zamornih sati kao u prošlim nastavcima kad sami sebi idete na živce redundantno skupljajući sve što se može skupiti.

Igra je prepuna života i prekrasnih pejzaža.

Na stranu to što je vizualno prekrasna, igra je baš imerzivna, zabavna i živa. Sloboda odabira je fantastično odrađena, jednostavna i dinamična. Možete jednostavno šetati, jahati, plivati, roniti, voziti brod, loviti, istraživati, rješavati questove… Egipat je izuzetno privlačan, ali i živ. Farme su pune radnika, u gradovima je mnogo ljudi, svi rade svoje, divlje životinje lutaju i ponekad napadnu domaće životinje, a naravno i ljude. Veliki Memphis je dobar primjer. Protkan brojnim kanalima, ali bez puno mostova, svaki prelazak u novi kvart pokazao se opasnim jer krokodili opasno vrebaju. Ako se uputite na rijeku ili more, površine nisu prazne, već je sve prepuno manjih i većih brodova. Ako plivate, obični ribari će vam ponuditi prijevoz. Primjera je mnogo, no u svakom slučaju, svijet je bogat, živ i zabavan.

Vodene površine nisu prazne…

Nema više ustaljenog rješavanja priče kroz memorije i sekvence, već vam je od početka pružena sloboda odabira. Sve regije imaju svoj preporučeni level, tako da ako naletite na neprijatelja s mrtvačkom glavom, znači da je puno jači od vas i nećete pobijediti. Ali gdje god da se uputite imat ćete što za raditi – questova ima napretek. Iako sam od nekih ljudi čuo da su sporedni questovi loši, ja nisam stekao takav dojam. Ima ih zaista zabavnih i raznolikih, a što je najbolje, dobro su isprepleteni s istraživanjem mape. Još jedna dobra stvar je i povratak istraživanja grobnica i pećina. Postoje i utrke kočija, gdje se možete osjećati kao Ben Hur. Igra zaista obiluje sadržajem. Mnoštvo nisam ni naveo, ali ostatak stvari ostavljam vama na otkrivanje.

Vježbam photo mode prije nego se upustim u utrku kočija.

Eagle vision (orlov vid) ovdje je zamijenjen „pravim“ eagle visionom. Naime, Bayek ima pravog orla (kontrolirate ga sami, što je također vrlo zabavno) koji iz neba izviđa okoliš i saznaje sve skrivene detalje o lokacijama, neprijateljima i resursima. Transport je moguć putem fast travel opcije na pregršt lokacija koje otključate, ali i putem vaših prijevoznih sredstava (konj/deva/kočija) koja se mogu automatizirati. Označite na mapi kud želite ići, nakon čega su dvije opcije – jedna za pratiti cestu, a druga za automatizirani dolazak na željenu lokaciju. Egipatska verzija Ubera.

Ovaj ljepotan predstavlja vaše oči na bogatoj mapi.

Nešto sigurno i ne valja

Priznat ću, nije sve savršeno. Osim spomenutog problema na početku, igra se za vrijeme recenziranja rušila jedno 4 puta. Izuzev toga, tehnički je dio odlično odrađen. Na konfiguraciji i5 4460 + gtx 970 se na visokim postavkama vrtjelo na 50+ frejmova. To mi je bio nekakav sweet spot između kvalitete i brzine. Već na mojem računalu igra izgleda prekrasno, a na jačim konfiguracijama vjerujem da je zapanjujuća. Moram priznati da sam u 2-3 navrata naletio na manje glitcheve, gdje je npr. nilski konji stajao u zraku, metar-dva iznad vode.

U igri postoje i mikrotransakcije, ali sva oprema koja se nudi se može dobiti i igrajući igru, tako da je ovo primjer “dobrih” miktrotransakcija.

Šteta je i što se korisničko sučelje ne može potpuno prilagoditi, element po element, već ima 4 stupnja. Meni je, doduše, ono savršeno odgovaralo na najjačim postavkama, ali ne bi bilo na odmet da ostali igrači imaju slobodu podesiti ga po svojem izboru.

Ispada da bi zbog ovih par bugova i glitcheva igra trebala dobiti nižu ocjenu, ali kada odigrate 40+ sati i vidite sve što igra pruža te koliko je to maestralno odrađeno – prekrasno, zarazno i zabavno – omjer pozitivnog i negativnog je enorman.

Ponekad je šteta što korisničko sučelje smeta prilikom savršene slike…

Na svakom se koraku vidi koliko je ljubavi i truda uloženo u svaki segment igre. Ako ste imalo voljeli Assassin’s Creed serijal, u ovome ćete uživati, a čak i ako niste, dajte šansu ovom naslovu, sumnjam da ćete požaliti. Assassin’s Creed: Origins je dokaz da ekipa iz Ubisofta zna odraditi genijalan posao ako uzme dovoljno vremena.

{loadposition recenzija}