Recenzija | Assassin’s Creed Valhalla

Osvajanja i pohodi u tamnom srednjem vijeku…

Kad bi se davali brojevi nastavcima, poput recimo Final Fantasya, Valhalla bi se zvala Assassin’s Creed XII. Doduše, tako gledajući, AC III bi trebao biti AC V, ali nebitno. Poanta je da je u posljednjih 13 godina izašlo čak 12 „pravih“ AC igara i još 13 mobilnih naslova. Uz sve to, imali smo i visokobudžetni film, a odnedavno znamo da se radi i TV serija. Znači, od jednostavne akcijske igre, AC je postala ogromna franšiza.

Ubisoft je svjestan da posjeduju franšizu koja igračima nešto znači i zato je mudro razvijaju. Iako određen broj ljudi i dalje negoduje protiv Ubisoft pristupa općenito, a najčešće protiv AC igara, istina je da te igre konstantno evoluiraju. Unatoč konstantnim rekordnim prodajama, ne žele si priuštiti stagnaciju. Isto tako, iako svaka nova igra naizgled ne donosi revoluciju već više evoluciju, napose je fascinantno usporediti prvi AC naslov s Valhallom i vidjeti koliko su se stvari promijenile.

No dosta o tome, idemo na konkretne stvari, Valhalla nas čeka!

Zaplet

Radnja se odvija u kasnom 9. stoljeću, a našeg junaka pratimo od početne Norveške do osvajanja Engleske, gdje je smještena većina zbivanja. Za glavnog junaka ponovo možemo odabrati spol ili prepustiti igri da nas, ovisno o zapletima u radnji, prebacuje iz jednog u drugi spol. U bilo kojem odabiru, protagonist će se zvati Eivor. Početna motivacija glavnog lika je osveta za okrutno ubojstvo roditelja, ali igra nakon toga prerasta u mnogo više. Vaš lik vrlo brzo rješava ostavlja svoju zemlju sa sobom te s bratom Sigurdom kreće u pohod na Englesku ne bi li tamo osvojili ponešto i ostavili svoj hrabri i nesmiljeni otisak na svijetu.

Sim city

Tu se na scenu vraća jedan od voljenih elemenata ranijih AC naslova – izgradnja baze. Netom pri dolasku u Englesku, naše naselje (Ravensthorpe) čini tek par šatora i glavna zgrada (s krovom nalik okrenutom brodu). No daljnjim igranjem i osvajanjem, možete izgraditi i preko 10 novih kućica, svaku s posebnom namjenom. Npr., kućica za doradu konja i gavrana (da, sad imamo gavrana umjesto orla), za doradu broda s kojim plovimo engleskim rijekama i bacamo se u lov na plijen, za nadogradnju opreme i još dosta toga. Materijal potreban za nadogradnju našeg naselja dobivamo pustošeći i pljačkajući (raiding party) druge nastambe, najčešće samostane i slično.

To je ujedno i jedan od noviteta u Valhalli koji je veoma zabavan. Zaista je fora s rijeke uočiti mjesto za pustošenje, kliknuti “raid” i zabiti se u obalu i krenuti s pljačkanjem. Mehanika je vrlo jednostavna, naime potrebno se probiti kroz masu neprijatelja, doći do zgrada koje sadrže nekoliko većih kovčega (koji su jasno označeni na mapi i pronaći način za ući u zgradu. Za ulaz u zgradu je ponekad potrebno malo mozganja (pronaći otvor na krovu ili napraviti otvor udarajući slabe dijelove zgrade) ili tražiti pomoć od suigrača za provaliti. Sami kovčezi također iziskuju pomoć suigrača tako da cijeli proces ima tendenciju postati repetitivan, no mehanika borbe i nevelik broj lokacija za raiding ipak čine cijeli proces svježim i zabavnim.

Poslovi i zadaci

Stanovnici nastambi u vašem naselju će vam ponekad davati posebne zadatke i misije pa tako imate klasično hvatanje vječitih protivnika – templara, koji se ovdje zovu “Order of the Ancients”. No, najzanimljiviji dodatak questovima čini nastamba lokalne vidovnjakinje. Kad vam da napitak od kojeg dobivate halucinacije, doslovce se (slijedi veliki spojler!) “spoiler” transportirate u Asgard! Da, Asgard, koji smo posljednjih godina mogli vidjeti u MCU serijalu filmova. Ovdje nailazimo i na razne bogove i Bifrost i Yggdrasil, tako da ćete zaista uživati u toj sekciji igre. Ova varijanta Asgarda je realizirana vrlo privlačno i više realistično (ako to možemo tako nazvati) od filmova. Questovi i likovi zaista pričaju zanimljive događaje s više težine od filmova. Asgard je ovdje zaista kao jedan mini hub u kojem radite sve što radite i u norveškoj i engleskoj u glavnoj sekciji igre. U svakom slučaju, neočekivano dobar dio igre. “spoiler”

Velik, zaista velik korak naprijed je ovdje primjetan u implementaciji side questova koji se čak ni ne vide u prikazu aktivnih questova, već su realizirani u vidu world evenata. Pojave se tek kad ste blizu njih i svaki je unikatan. Nema više onih dosadnih zamornih questova, već je svaki quest drugačiji i zanimljiv. “spoiler” Tako ćete doći do djeteta koje vas moli da ne prilazite blizu drvetu da ne srušite posljednji list s njega, jer je otac rekao da će se vratiti prije nego padne svo lišće s drva… ☹ Ili ćete naletjeti na suludog ratnika sa sjekirom u lubanji koji je nekim čudom živ dok mu ne izvadite sjekiru i pošaljete ga na počinak… “spoiler”

Mapa

Na mapi, te pomoću našeg vjernog gavrana, pronalazimo ikone u 3 osnovne boje – bijela, zlatna i plavo/zelena (ona Valhalla nijansa). Bijela je za stvarčice za skupljanje, zlatna za blago, a plava za te spomenute questove. Raven vision pogled iz zraka ovdje nije toliko moćan budući da ne označava neprijatelje, ali je zato Odin’s sight možda i prenametljiv budući da sve neprijatelje označava jakom crvenom bojom.

Lokacije imaju svoj predviđeni nivo težine, ali s obzirom na mehaniku borbe, kad ju savladate, možete se upustiti u istraživanje teritorija i s dosta većim nivoom od vašeg.

Inače, engleska je vrlo atmosferična i sasvim drugačija od lokacija u prošle dvije igre iz ove mitske trilogije (Origins i Odyssey) te vjerujem da ćete uživati u otkrivanju svih novih predjela na mapi. Postoje i tri veća naselja, ali to nikako nisu neki veliki ni visoki gradovi tako da ne očekujte situacije kao u ranim AC naslovima. Norveška je pak sasvim druga priča sa svojim snijegom i prekrasnom polarnom svjetlošću i vjerojatno će vas isto tako impresionirati.

Punokrvni RPG?

AC već neko vrijeme pokušava biti RPG naslov, a s Valhallom je ponovno otišao korak dalje. S tim da su neke stvari kompleksnije, a neke su riješene nepotrebnih komplikacija. Pozdravljamo taj pristup. Levelanje postoji, ali više nije toliko izraženo i ne vidite svoj level, već prilikom svakog novog levela dobijete 2 skill poena koja vam, kad ih iskoristite, daju power. Taj power je vidljiv i na spomenutim teritorijima po mapi te pomoću tog broja znate gdje biste trebali dalje s istraživanjem.

Skillovi su ovdje nalik na Skyrim ili Path of Exile pa tako imate razgranato drvo, odnosno više podsjeća na nebeski svod i skupine sazviježđa. Svako sazviježđe ima svoj glavni skill (npr. korištenje 2 oružja odjednom) koji koristite te pomoćne koji su više brojčana nadogradnja neke statistike (npr. +2 u stealth damage ili +5 u health). Cijela ta mapa ima tri glavna ogranka koji su fokusirani ili na stealth pristup borbi ili na daljinu ili pak na borbu izbliza.

Ono što bi vas možda moglo smetati je da vi u početku ne vidite cijelu mapu već se ona otkriva kako iskorištavate te skill poene (znači, u obliku fog of wara). Velika prednost je što u svakom trenutku možete resetirati sve što ste uložili i pokušati napraviti sasvim novi build. I to je potpuno besplatno, ne iziskuje nikakvu posebnu in-game valutu.

Osim skillova koje otključavate levelanjem, postoje i posebne vještine (abilities) koje otključavate pronalaskom knjiga (Book of nešto-nešto). Ako skupite i drugu knjigu s istom vještinom, ona se nadograđuje. Možete opremiti 4 (iako ćete ih pronaći puno više) vještine za borbu iz blizu i 4 za borbu na daljinu. Te vještine su zaista raznolike i često vrlo efektne. Možda valja izdvojiti npr. jednu s kojom se silovito zaletite u neprijatelja, zakucate ga u pod i nastavljate ga udarati izmjeničnim klikanjem na R1 i L1 tipke.

RPG elementi su ponovo vidljivi i u dijalozima gdje često imate ponuđeno i po tri različita odgovora na odabir. A imamo i dodatne opcije koje se pojavljuju ukoliko smo dovoljno razvili karizmu (da, sad imamo i to!) glavnog lika ili ako mogućnost flerta ili pak prijetnje.

Borba i oprema

Oprema je ovdje riješena nepotrebne količine izbora pa više nemamo stotinjak identičnih oružja ili oklopa s majušnom vizualnom razlikom, već se išlo na smislenu različitost. Postoji dosta tipova oružja za borbu iz bliza – sjekira, duga sjekira, mač, nož, malj, buzdovan… I svako oružje se u borbi ponaša potpuno različito. Svako oružje ima i poseban “signature” kill neprijatelja, pa tako od sjekire padaju glave, od koplja će ostat probodeni… I da, igra je izuzetno brutalna u prikazu tog nasilja – budite upozoreni (ili veseli 😊). Za borbu iz daljine sad imate i tri distinktivna luka, svaki s potpuno drugačijim pristupom i ciljnikom.

Oklopi su također drugačiji jer sada prevladavaju setovi pa ako imate svih 5 dobivate dodatne bonuse. Tako da se zaista možete igrati i slagati likove prema vlastitom ukusu i nahođenju. Svu opremu je moguće i nadograditi, te se time ponekad promijeni njen vizualni stil, otključaju utori za rune i podižu statistike.

Borba je pomalo dvosjekli mač. Naime, feeling je više hack and slash od dosadašnjih naslova pa morate vidjeti odgovara li vam to ili ne. Problem je što na prvu djeluje vrlo osnovno, vrlo bazično. Imamo light attack i heavy attack i to je to. Ali kasnije, kad eksperimentirate s raznom opremom, raznim tipovima oružja, otključate jače skillove i abilitye, borba postaje urnebesno dinamična i zabavna. E sad, taj period po meni traje malo predugo. Tek na pola igre počnete uživati kako spada u svim blagodatima ove brutalne i mesnate borbe.

Život vikinga

Kao da sama igra po sebi već nema dovoljno questova, događaja i teritorija za osvajanje, Valhalla nam servira i mnoge druge aktivnosti. Pa tako naš Viking može ići u lov na posebne životinje ili se možda baciti u natjecanje u ispijanju alkohola iz bačve. Zabavna je i određena varijanta vikinškog natjecanja u freestyle rapu (ovdje se zove flyte). A kao svaki veliki RPG, morate imati i mini igru, a ovdje se radi o Orlogu – igri s kockicama i pločicama. Na mapi postoje i određene lokacije koje su pod određenom kletvom koju morate riješiti ili pak igranje s kamenjem nalik na Stonehenge. Naposlijetku postoji i pecanje koje može biti vrlo dobar izvor zarade. U svakom slučaju, igra je krcata raznoraznim sadržajem te vam nikako ne bi trebalo biti dosadno ni monotono.

Duh starih AC naslova

Ono što također pozdravljamo je povratak određenih mehanika iz starijih AC naslova, a poglavito se odnosni na stealth pristup. Opet postoje klupice na koje sjednete kako biste se prikrili, a za isti efekt možete staviti kapuljaču na glavu ili ući u mnoštvo ljudi.

Na mapi postoje i lokacije koje su glitchane te se prikazuju lebdeće kocke u zraku po kojima se morate malo penjati i skakati te rješavati jednostavne zagonetke kako biste otključali određenu nagradu na kraju.

Postoji i mogućnost korištenja dobre, stare, skrivene oštrice iz rukava, čak i usred same borbe.

PS5 verzija igre

Pohvalno je da je Ubisoft omogućio besplatnu nadogradnju igre na PS5 verziju. Isto tako je pohvalno i da je odmah omogućeno prebacivanje snimljenih pozicija. Rado bismo vidjeli da su se pritom kopirali i trofeji, no nažalost nisu. Koje su prednosti PS5 verzije? Pa dvije osnovne i veoma zamjetne su: puno brže učitavanje i igranje u 60 FPS-a (ovo je zaista primjetna razlika). Dualsense je podržan, ali nažalost nisu podržane njegove napredne funkcije poput adaptivnih trigera. Test učitavanja je ovakav: Ulazak u glavni izbornik – 1m00sec (PS4 pro) Ulazak u glavni izbornik – 33sec (PS5) Učitavanje pozicije – 1m21sec (PS4 pro) Učitavanje pozicije – 15sec (PS5) !! Znači, ovo je i više nego primjetna razlika i jednom kad probate PS5 verziju, ne vjerujemo da ćete se htjeti vratiti na PS4 unatoč gubitku trofeja. Nadajmo se da će se naknadno omogućiti i dodatne Dualsense mogućnosti. I kratka napomena za potencijalne kupce, 3D pulse slušalice rade odlično, bolje od starih gold slušalica.

Objektivno i subjektivno

Prema svemu možete vidjeti da je igra izuzetno velika, kompleksna i krcata sadržajem koji pak ne bi trebao tako lako dosaditi. Naravno, ovo je open world igra te takav pristup mnoge u početku odbija, ali ova se igra zaista potrudila ukloniti sve bitne nedostatke takvih igara i vjerujem da biste u ovoj igri mogli zaista uživati. Pogotovo ako volite ovaj setting.

Imajte na umu da je igra izuzetno brutalna i krvava, ipak je smještena u tamnom i krvavom periodu povijesti. Ovo drugo je ujedno i jedna stvar koja meni nije nikako sjela. Znači, u svakoj igri postoji neki razlog koji vas gura dalje u priči, npr. gubitak nekoga. Ovdje je drugačije, vi ste viking i imate želju osvajati i boriti se kako bi ušli u Valhallu. Cijeli svijet u engleskoj je dosta neumoljiv i svatko ide na svakoga. Rijetko tko se drži časti i poštenja te takav brzo nastrada. Naravno, takva i jesu bila ta vremena, ali meni osobno nedostaje neka veća motivacija kako bih se lakše poistovjetio s likom tijekom igranja.

Još jedna stvar koja meni osobno nije legla je prespor napredak. Potrebno je previše vremena da se zahukta priča, ali i da borba postane zanimljivija i dinamičnija. Sama priča je na trenutke bila stvarno nezanimljiva te sam radije istraživao mapu i bacao se pljačkanje samostana kako bih proširio svoju nastambu.

Pohvaliti se mora izgled, ali definitivno i glazba u ovoj igri na kojoj je radilo čak troje glazbenika, a svaki odličan. Imamo Jesper Kyda kojeg znamo po ranijim naslovima, Sarah Schachner koja je radila Origins i Einar Selvik koji je bio u raznim bendovima poput Gorgorotha i Wardrune.

Inače, koliko god je igra vizualno privlačna, postoji neki problem s paletom boja ili kontrastom zbog kojeg neke stvari nisu toliko uočljive kao što su bile u Originsu i Odysseyu. Smeta i jaka crvena pozadina kojom su inicijalno označeni neprijatelji, dok škrinje i predmeti s blagom nisu toliko vidljivi.

Nažalost, za kraj ostavljam najveći i potpuno objektivni minus, a to su bugovi. Znači, iako je danas već za očekivati da će u igri ovakve veličine biti određenih grafičkih bugova i glitcheva, imamo i questove koji se ne mogu riješiti već je potrebno reloadati ili probati s drugim questom, a na ovog se vratiti kasnije. A imamo i doslovce rušenja igre, koja su se dogodila barem dva puta. Poznavajući Ubisoft, ti problemi će se s vremenom ispeglati, ali šteta što igra nije ostala na poliranju još neko vrijeme.