Recenzija | Astro Bot

Još od The Playrooma 2013. godine, Sony poseže za Astrom kada treba demonstrirati mogućnosti novog hardvera i periferija. Preslatki AR robotići tada su odzvanjali ispod touchpada DualShock 4 kontrolera, da bi 2016. dobili nešto više prostora u verziji Playrooma za PS VR. U VR-u je Robot Rescue misija postala predložak za sjajni punokrvni 3D VR platformer Bot Rescue Mission, i tako je Astro u kratkom vremenu postao jedna od ikona PlayStationa, a da pritom nije imao “ozbiljnu” igru.

Sve je kulminiralo prije četiri godine kada je Astro’s Playroom dolazio predinstaliran na sve PS5 konzole. Opet kao tehnički pokazatelj mogućnosti, kako konzole tako i DualSense kontrolera, igra je malo koga ostavila ravnodušnim. Po prvi put smo se susreli s potencijalom haptičkog podražaja, tehnologije koju je i tada i danas nemoguće opisati. Pritom je Team Asobi prvi put na najvećoj skali dizajnirao predivne svjetove koji u ovom iskustvu nisu bili samo kulise kroz koje ćete na brzinu proći prije ozbiljnijeg Spider-Mana ili Demon’s Soulsa. Postavljene su konture prilično ozbiljnog platformera.

Astro nosi generaciju na svojim leđima

Sony je i sam uvidio jako dobre reakcije igrača, pa je tada odlučio pružiti zeleno svjetlo japanskom Team Asobu za prvi pravi Astro naslov. Nekoliko godina kasnije, dijelom zbog zasluga, dijelom zbog spleta okolnosti, Astro predvodi sastav first party ekskluziva za 2024. godinu. U godini koja je, ruku na srce, najsiromašnija Sonyjevim igrama u posljednjih 15 godina, povijest će zapamtiti Astro Bota kao naslov koji je popravio stanje. Zbilja, Astro Bot bi sjajno kotirao i u najproduktivnijim godinama plavog tabora, što ću pokušati približiti u narednim redovima.

Ako ste igrali bilo koji od prethodnih Astro naslova ili iskustava, znat ćete kako ovaj počinje. Slično kao što Princeza nestane u svakom novom Mariju, tako Astro ostane bez svojih botova. PS5 mothership se sruši na nepoznati planet, a botovi i dijelovi broda rasprše se diljem galaksije. Astro kreće na putovanje Dual Speederom koje će ga odvesti na preko 50 planeta.

Planeti su zapravo nivoi za sebe, svaki sa svojim specifičnim tematskim okruženjem. Svaki broji od jednog do šest botova i oni su ključni za napredak u iduće galaksije. Neke botove je lakše spasiti, a druge teže jer su skriveni u tajnim predjelima ili iza zagonetke, te će samo rijetki uspjeti pronaći sve u prvom prelasku. No, za napredak kroz priču nije potrebno pronaći sve botove, dovoljno je otprilike dvije trećine. Premda smo bili temeljiti, supruga i ja smo u nekoliko navrata morali backtrackati na prethodne planete, ali zgodno je što po prvom prelasku planeta dobivate mogućnost angažirati astro-ptičicu koja će u ponovnom prelasku sugerirati lokacije botova i vrijednih predmeta.

Klasičan platformer koji je rijetko kad samo to

Astro Bot je 3D platformer i ako ste igrali Astro’s Playroom, znate otprilike što očekivati. U najvećoj mjeri kroz linearne nivoe, u samoj svojoj osnovi kao i u svakom drugom naslovu ovog tipa, skakat ćete i izbjegavati protivnike. Međutim, Astro Bot je rijetko ili skoro nikad samo to. Na svakom nivou postoji neka varijacija koja formulu učini iznova svježom. Potom tu istu formulu stavi u zagradu te potencira na “entu” s DualSense kontrolerom čiji savršeni podražaj igri dodaje novu dimenziju.

No, da se vratim na varijacije. Prije svega spomenimo same nivoe koji se igraju (i osjećaju) potpuno drugačije, ovisno o tome jesu li, primjerice, zaleđeni ili u nekom vulkanskom okruženju. Ono u čemu Astro Bot briljira su specijalne mogućnosti. Većina ih je reprizirana iz Playrooma u nekom obliku (ali ne sve, jako nam nedostaju opruge), a potom je tu još više novih specijalki i gameplay mehanika. Svaki nivo je u osnovi neka varijacija posebnog okruženja i twista koji donosi nova mehanika, a oboje tvore kombinaciju koja se iznimno rijetko ponavlja tokom daljnjeg igranja.

Primjerice, usporavat ćete vrijeme, isušivati bazene (Astro tu postaje spužva, pa naraste), kopati snijeg, letjeti napuhani kao balon, magnetom uklanjati metalne bodlje, s posebnom lampom otkrivati nove platforme, usisavati, a na najzahtjevnijim razinama često koristiti kombinaciju nabrojanih mehanika (i još puno drugih) za potpuni kaos pod prstima i na ekranu.

Teško ili ne?

I tu dolazim do najveće i jedine konkretne zamjerke igri. Postoji priličan disbalans u težini igranja. Astro Bot je najzabavniji kada postoji izazov, međutim, u prvih 5-10 “običnih” planeta izazova praktički nema, kao da je taj uvodni dio namijenjen učenju, ali dojam je da taj uvod predugo traje. U bilo čemu, pa i u igrama, idealno je kada se krivulja izazova iscrtava linearno, ali to ovdje nije slučaj.

Međutim, tu su popratni, nazovimo ih challenge planeti (sjetite se Network Speed Run sekcije iz Playrooma). Svaki nudi samo jednog bota, a osim užitka pobjede ne pružaju neku nagradu, pa samim time nisu ni nužni u progresiji, no “obični” planeti vas ne pripreme za tu razinu izazova, te je prisutna poprilična oscilacija u težini. Na tim razinama Astro Bot briljira, ali ako igrate s djecom, budite spremni uskočiti u ulogu roditelja heroja.

Dodajmo i bossove na kraju planeta, a osobito finalne bossove u galaksijama, koji također variraju od laganijih do ekstra izazovnih. Za razliku od ostatka igre, koja je prošarana inovativnim mehanikama koje sam natuknuo ranije, ovdje ne očekujte neke osobite varijacije. Bossovi se svode na izbjegavanje uzastopnih napada i udaranje kontre, ali maštoviti su, u osnovi se ne ponavljaju i jako su zabavni.

Dojma sam kao da je od početka postojala ideja dizajnera da pruži dva patha – jedan za ležernije i drugi za ozbiljnije igrače. Ležerniji igrači tu će više uživati, jer Astro Bot obiluje šarmom i maštovitim levelima te ponekad i prilično izazovnim osnovnim razinama iza kojih ne stoji neko umjetno otežavanje “reda radi”. S druge strane, ako ste uživali u izazovima posljednjeg Crash Bandicoota, pronaći ćete ga i u ovoj igri, samo ne u konzistentnoj formi. Astro Bot je odličan platformer, samo nije u kategoriji najtežih, premda, napominjem, ponekad jest.

Šarm “na entu”

Ono što Astro Bot nudi baš svima, a osobito ako ste dugogodišnji PlayStation igrač, jest njegov šarm. Osim što je sjajan 3D platformer, Astro Bot sjajno slavi PlayStation univerzum. Oko 150 od ukupno 300-ak botova su likovi iz omiljenih PlayStation igara i mnogi od njih tu nisu reda radi, već ozbiljno pridonose nivou, a neki nivoi su potpuno tematski dizajnirani poput određenih igara. Primjerice, Uncharted razina s Drakeom toliko je dobro izvedena da me ponovno podsjetila koliko jako želim novi Uncharted – od glazbe, preko napucavanja, do kinematičnih kaotičnih scena.

Primjetit ćete kako ne dajem previše detalja, kako o mehanikama, tako ni o tematskim dijelovima. Poseban gušt ih je otkrivati samostalno, igra je puna “a-ha!” trenutaka i mišljenja sam da bih tako čitatelju pokvario dobar dio dojma igranja. Zamislite paket sa stotinama omota, a baš svaki skriva ima neki poklon. E upravo je to Astro Bot, a svi volimo otvarati poklone. Stoga preporučam uroniti u ovu igru bez suviše recenzija, a osobito bez gledanja let’s play prikaza.

Čitava prezentacija i tehnička izvedba su genijalni. Kolega recenzent drugog medija primijetio je da razine ne obiluju količinom detalja kao u Playroomu, koji je, kao sažetije iskustvo, bio priča za sebe. No, slika je oštra, razine su svaka od reda vizualni i doživljajni spektakl za sebe, a broj sličica nikada ne pada ispod 60 u sekundi, čak ni kod najvećeg kaosa na ekranu. Glazba također odgovara uvijek pravom ritmu, neke skladbe su se već urezale iz prethodnih igara, a druge su na tom putu. Vrhunac je nostalgično oduševljenje taktovima iz Uncharteda, Spyra, Horizona, MediEvila, Crash Bandicoota i drugih.

I DualSense… Koliku ulogu ima ovaj sjajan (i u drugim igrama nedovoljno korišten) kontroler govori činjenica da sada, dok pišem ovaj tekst, ozbiljno razmišljam o ocjeni blizu 90. Osjeti se svaka podloga, svaki udarac, svaki kamenčić ili nit trave posebno, svako oružje… Veliku ulogu pritom imaju i zvukovi okoline koji se reproduciraju kroz interni zvučnik. Iako su neki haptički podražaji precizniji nego u Playroomu, ipak nema onog maksimalnog oduševljenja kao, primjerice, kod velike kugle iz prethodnika. Neki detalji su također izostali – touchpad se više ne koristi, a bilo je prezabavno izbacivati botove svajpovima, a u nekim dijelovima, poput spuštanja niz tobogan, nema više motion kontrola, kao da su ih developeri zaboravili.

Što se tiče trajnosti, za kampanju do creditsa očekujte 15-ak sati ugodnog igranja. Potom su tu challengeovi te posebne razine poput tajnih loopholeova, skupljanje botova i dijelova slagalica s kojima otključavate skinove za Astra, Dual Speeder i dekorativne objekte za tzv. Crash Site, koji služi kao centralni hub. Premda (još) nisam osvojio platinasti trofej, procjenjujem kako je za isti potrebno još pet do deset sati.

Jedna od najboljih first party igara ove generacije konzola

Ono što mi jako nedostaje, a što pišem kao minus, jest izostanak vremenskih izazova poput onih u Network Speed Run sekciji Astro’s Playrooma, u kojem sam proveo desetke sati pokušavajući oboriti tuđa vremena. Međutim, razine su tu, točno možete prepoznati koji challengeovi su dizajnirani s tom svrhom na umu (pritom su jako dobro osmišljeni), a developer je obećao besplatni DLC do kraja godine koji će implementirati taj način igranja.

Za kraj, dobrodošli u moju glavu i uživajte u taktovima glavne glazbene podloge, koja vjerojatno još danima neće izaći van. U toj istoj glavi, svaka igra je 100 od 100 prije igranja, a zatim se ocjena smanjuje ovisno o manama i usporedbi ključnih komponenata s drugim naslovima u žanru. Kakvu ocjenu pružiti igri koja praktički nema mane? Može li ovakav vrckasti platformer zaslužiti 100/100? Pa… zašto ne?

Neće, ali je blizu tome. Astro Bot je prije svega jako zabavan “PlayStation platformer”, a tek onda “platformer”. S ozbiljnim potencijalom da postane ono što je jedan drugi kultni platformer Nintendu. Ono što mi nedostaje za ocjenu maksimalne razine jest više izazova, odnosno konstanta izazova, jer se radi o aspektu koji definira žanr. Istina, ne mora svaki platformer biti težak, niti se morate slagati s mojom definicijom, ali Astro Bot istovremeno pokušava biti i pristupačan i izazovan, što u konačnici djeluje nespretno i jedina je ozbiljnija stvar koju mogu zamjeriti igri.

Sa svime tim na umu, što je na kraju Astro Bot? Pa… svakako je jedna od najboljih PlayStation ekskluziva ove generacije konzola. Što dosta govori o ovoj generaciji konzola, ali istovremeno nimalo ne podcjenjuje kvalitetu ove igre. Team Asobi je isporučio prezabavno slavlje PlayStationa i igranja općenito, u kojem ćete osobito uživati igrajući u paru s vama dragom osobom.