Recenzija | Back 4 Blood

Brejnz…brejnz….

Sjećate se Evolvea? Ne? Ona asimetrična timska igra gdje je jedan igrač bio čudovište i svi su se igrali mačke i miša? I dalje ne? I bolje da je tako, jer Turtle Rock Studios ne žele ponoviti greške prošlosti. Umjesto visokog rizika i originalnih ideja, vratili su se nazad svojim korijenima – zombi apokalipsi. Back 4 Blood pokušava zgrabiti hipofizu modernih zombi obožavatelja; jesu li u tome uspjeli ili su samo blijeda kopija svojeg prvijenca Left 4 Dead?

Ostavljeni 4 smrt

Stvarno, kad krenete u uvodnu razinu kampanje, možda ćete ostati (ne)ugodno iznenađeni. Četiri igrača kreću iz sigurne sobe, nakon odabira oružja i pomoćnih alata iz dućana. Izvan sobe vas čeka samo kaos. Hrpa zombija, nemani i opasnosti su na putu od početka do kraja relativno kratkih razina.

Nisam prepisao ovaj opis, ali ako ste pomislili da govorim o Valve klasiku Left 4 Dead, bili biste u pravu. Turtle Rock su originalno bili dio Valvea zaslužni za originalni Left 4 Dead. Kasnije su se odvojili od našeg spasioca GabeNa i krenuli svojim putem. Taj put ih je doveo do spomenutog Evolvea koji je bio, blago rečeno, teški nered. Opekli su se jednom, pa sada igraju na sigurno s kopijom L4D, rekli bi cinici među nama. No, B4B je samo na površini isti kao L4D, a Turtle Rock to jako dobro zna iskoristiti.

L4D veterani će vrlo lako ući u štos s prvih par razina. Nude vam se 4 lika, svaki sa svojim posebnim atributom. Holly može stalno puniti svoju staminu redovitim ubijanjem zombija, Mom ima jedno besplatno brzo oživljavanje po razini, Doc ima besplatne zavoje jednom u razini, itd.

Svi likovi imaju početni odabir oružja kojeg ste praktički dužni zamijeniti ili nadograditi čim prije. Oružja ima napretek – pištolji, sačmarice, puške, snajperi, štogod vam srce poželi je tu. Uložili su veliki trud u zvuk i osjećaj oružja; ne samo između vrsta oružja već i različitih modela istog tipa.

„Belgijanka” je početna sačmarica za Mamu, na primjer, koja uništi sve neposredno ispred sebe, sa neopisivo zadovoljavajućom paljbom. Kasnije možete pronaći automatsku sačmu s malo većim dometom i bržim pucanjem, ali jasno s manje direktne štete. Postoji okvirno desetak modela svake vrste oružja i sigurno možete naći svoj favorit.

Ne trčati pred rudo

Pravilan odabir oružja ne ovisi samo o vama samima, nego i ostatku tima. Uvijek je pametno imati balansirani omjer snaga i mogućnosti, ovdje čak i potrebno. Ovisno o odabiru likova i njihovim kartama (više o tome kasnije), mijenjat ćete i set oružja kroz kampanju po potrebi. Holly uvijek traži hladno oružje zbog svojeg stalnog sprinta, ali Jim je bolji sa snajperima na daljinu.

Dodatna oprema također ulazi u obzir: imamo tipični asortiman prve pomoći, molotovljevih koktela, granata i dodatnog streljiva, ali potom i nešto egzotičnijih spravica poput metalne žice, omamljivača ili kutije s alatima. Kutija s alatima otključava posebno označena vrata koja se mogu javljati kroz kampanju na raznim lokacijama.

Hoćete li žrtvovati jedan džep za kutiju i nadati se korisnoj sobi u razini ili ne? Nikad ne znate što vas čeka iza slijedećeg kuta i morate biti spremni na svaku situaciju. Planiranje s ekipom prije izlaska iz početne sobe ne možete izbjeći, jer alternativa je brza smrt.

Smrt vas čeka u raznim oblicima. Obične horde zombija su jako jednostavne, ali stalne. Prava prijetnja su specijalni zombiji kojih ima napretek. Najčešći su visoki zombiji s ogromnim rukama koji vas grabe i udaraju te debeli zombiji koji rigaju bljuvotinu i eksplodiraju u još goru bljuvotinu. Kad je ekipa osvježena s tim opojnim koktelom, privlači se nova horda, i tako unedogled…

Svaka nova horda donosi barem 2-3 specijalca sa sobom, često puta skupa, bez pauze. Jedan od specijalnih zombija skakuće okolo i puca spore izdaleka, drugi se skriva negdje po mapi i potpuno vas onesposobi crvima, treći može zgrabiti i odvući jednog igrača daleko od ostatka ekipe (ili, još gore, u drugu hordu)… Sad samo zamislite sve ovo odjednom. Zapravo, ne morate zamisliti, jer ovakve situacije su jako česte. Nisam ni spomenuo ogromne primjerke poput simpatičnog ogra koji je visok kao četverokatnica, a bome i udara kao tenk. Ima još primjeraka kojih ću ostaviti da sami otkrijete.

Menadžment ubija

Glavni problem za igrače nisu toliko zombiji sami po sebi koliko njihov raspored i razne varijacije mape i prepreka na putu. Glavni dio kampanje je uvijek isti; uvijek ćete prolaziti kroz razine s istim konačnim ciljem, npr. spasiti zarobljene ljude iz dućana ili uništiti brod pun zombija na kraju jednog čina. Na putu do konačnog cilja igra, tj. umjetna inteligencija zvana Direktor, će mijenjati količinu, vrstu i raspored zombija ovisno o igračevim sposobnostima te, možda najvažnije, njihovim kartama.

Karte su ono što bitno razlikuje B4B od svog spiritualnog prethodnika. Osim što odaberete svog lika, u kampanju nosite i svoj špil karata koji vam mijenjaju stil igranja. Prije nego što započnete novu razinu, vučete 5 karata iz špila i odaberete jednu koja će vam vrijediti od ove razine za ostatak kampanje. Karte mogu biti različite, od jednostavnih unaprjeđenja svojih statistika (20% brže mijenjanje oružja, 5% brži sprint itd.) do posebnih modifikacija (npr. pucanje tijekom sprinta ili automatsko označavanje resursa po mapi). Direktor također vuče svoje karte iz posebnog špila i pogoršava situaciju sa izazovima i preprekama.

Ponekad ćete dobiti bonuse ako samo završite razinu sa sva 4 igrača na životu ili će vas direktor dodatno nagraditi ako uspijete pokupiti i odnijeti kutiju namirnica do kraja, no najčešće su direktorove karte potpuna katastrofa – povećane horde, ojačani specijalni zombiji ili veći broj zamki na putu. Nije dobra ideja praviti se da karte ne postoje, jer bez novih i jačih karata u špilu jednostavno nećete moći završiti kampanju. Ključno je da cijeli tim ima nadograđeni i raznolik špil karata, jer direktor neće posustati.

U tom grmu leži zec. Karte se dobivaju na popularnu šemu battle passa. (Borbene propusnice? Ajme meni…) Svaka uspješna razina u kampanji vas nagradi s nešto bodova kojih trošite na nagrade. Otključavanjem nagrada u jednom setu, otvarate nove daljnje setove i tako gradite riznicu karata za buduće kampanje.

Jedini način, zasada, za dobivanje bodova jest uspješno odrađena razina u kampanji ili završeni meč u PvP modu Swarm. Sama igra preporučuje najnižu težinu za početak, jer ćete tako dobiti dovoljno početnih bodova za stvaranje svog špila i tek tada je pametno probati standardnu težinu. To je kvaka – igra na najnižoj težini je prelagana i dosadna, ali je preteško i naporno na normalnoj težini bez naprednijih karata. Nije zabavno gubiti stalno na standardnoj težini za sitniš s čime možete uzeti eventualno jednu ili dvije karte.

S druge strane, ako imate stalnu ekipu prijatelja naviknutih na L4D, imat ćete sasvim solidan napredak i redovito ćete dobivati nove karte i na taj način drugačije mehanike tijekom kampanje. S pametnim špilom možete stvarno napraviti jedinstvenog lika koji se igra potpuno drugačije na kraju kampanje – apsolutno je moguće imati snajpera poput Jima koji usred kampanje postane dežurni doktor, ako imate karte za to.

Tehnički odlično, potencijalno dugoročno

Karte kao varijable za mape i likove su ono što bi trebalo održati B4B na životu. Ako Turtle Rock redovito bude dodavao i mijenjao karte u ponudi bez mikrotransakcija, Back 4 Blood ima veliki potencijal. Naravno, upitno je što nas čeka u budućnosti. Ako se ponovi situacija kao sa Evolveom, onda se nikome ne piše dobro. Bila bi prava šteta, jer B4B je sasvim solidna i jako izazovna igra koja je idealna za ko-op entuzijaste.

Kampanju sigurno nećete proći u jednom dahu isprve, ali čak i ako bi to uspjeli imate sigurno najmanje desetak sati u jednom prolasku. Opet, ovisi o Direktoru i s kime igrate. Količina kozmetike koju možete otključati je zasada dovoljna, no sigurno će se dodavati novih nagrada za najzagriženije.

Bitno je napomenuti da je B4B s tehničke strane odlično odrađen. Imam samo riječi hvale za odlične opcije za grafiku i pristupačnost, stabilno izvođenje i potpunu međuplatformsku kompatibilnost. Redovito sam igrao s igračima s PS4/5 i Xbox konzola bez ikakvih problema i mogu reći da je magično. Upitno je olakšava li Direktor igru kad su konzolaši tu, ne mogu sto posto potvrditi… Ostavit ću vama na prosudbu. Mape su pune slatkih malih detalja, čudovišta zvuče gadno baš kako bi i trebali, a bome ima i fino odrađenih animacija za sve veće i jače trenutke kampanje.

Sve u svemu, Back 4 Blood je više nego dobar paket za Romero obožavatelje. Nadamo se da će Turtle Rock nastaviti s kvalitetnom podrškom, jer dugoročnog potencijala igra sigurno ima. Neživi bili pa vidjeli.