RPG je od samih početaka izuzetno popularan žanr. Danas su njegovi elementi vidljivi i u mnogim drugim žanrovima pa ih u nekom obliku vidimo u mnogim akcijskim, pucačkim pa čak i trkaćim naslovima. Nerijetko imamo online rasprave o akcijskim RPG ili pak RPG lite naslovima, a sve to dokazuje da očigledno postoji velika ljubav prema tom žanru.
“Kratka” povijest RPG-a
Povijest RPG-eva je dosta duga. Počela je još, sada davnih, 70-ih godina prošlog stoljeća kada se radilo o čisto tekstualnim naslovima koji su upravo zbog toga imali jedan zaista magičan element, kojeg trenutno više nema. Oslanjajući se samo na tekst, igrači su mogli zamišljati cijele svjetove. Slijedio je uzbudljiv period brojnih nastavaka Ultime i Wizadrya u 80-ima, ali, prema mnogima, prvo, pravo zlatno doba RPG naslova uslijedilo je u 90-ima.
Dva developera tada su predvodila industriju – Bioware i Black Isle Studios. I tu dolazimo do naslova poput Fallouta, Baldur’s Gatea, Icewind Dalea ili Planescape: Tormenta, koje pamtimo dan danas. Naravno, pričamo o “pravim” cRPG (computer role playing game) naslovima, jer se tada popularizirao i aRPG žanr, najpoznatiji po Diablo serijalu. Ako izuzmemo Fallout koji je redovito kroz godine dobivao nastavke, ostaju nam 3 prava D&D naslova koja obilježava 2D izometrijski pristup, borba na poteze i bacanje kockica za svaku radnju u igri.
Naravno, ne smijemo zaboraviti odličnu glazbu, zanimljive likove i epsku priču te imamo razlog zašto se mnogi s veseljem prisjećaju tih naslova.
Još samo malo…
I dok je kroz ostale godine bilo također izuzetno pamtljivih i legendarnih naslova, čak i cijelih serijala, poput Elder Scrollsa, Dragon Agea, Mass Effecta ili Witchera, moram primijetiti da već duži niz godina nije bilo pravog, kvalitetnog, mesnatog RPG naslova koji bi zadovoljio naše apetite. Mass Effect i Dragon Age su u razvojnom limbu već neko vrijeme, Cyberpunk je mnoge razočarao, a posljednji Fallout vole točno dvoje ljudi.
Bilo je tu manjih, manje poznatih studija koji su radili neke zanimljive igre. Jedan od takvih studija koji je uporno bildao svoje znanje i ekspertizu te iz naslova u naslov pružao sve više i bolje je Larian Studios. Ista ekipa koja napravila Baldur’s Gate 3. Igru koja definitivno podiže ljestvicu jako visoko i zapravo postavlja standard za sve nadolazeće RPG naslove.
S tim da je u ovom prisjećanju fokus cijelo vrijeme na tzv. zapadnjačke RPG igre. Gdje bi nam bio kraj da sad još spominjem i JRPG naslove koji imaju velik broj fanova.
Povratak kralja
Kao što rekoh, Baldur’s Gate nije novo ime. Radi se o kultnom serijalu i u jednu smo ruku svi imali velika očekivanja od njega, ali u drugu, potaknuti brojnim gaming razočaranjima, čovjek se nauči biti skeptičan i oprezno pristupati kupovini i igranju novih igara. Ali Baldur’s Gate 3 ne da nije razočarao, već je nadmašio i najoptimističnija očekivanja. Doduše, pomogao je i trogodišnji early access period, za vrijeme kojeg je Larian uspio izbrusiti i ulaštiti ovaj dragulj. Imali su tu pomoć koju si većina AAA developera ne može priuštiti.
Ali nećemo to uzeti za zlo, jer mnogi ni taj EA period ne iskoriste kako spada. Činjenica je da je BG3 top i da se u svakoj pori vidi ljubav i predanost Lariana.
Priča i setting
Baldur’s Gate 3 je smješten u postojeći BG svemir, na kontinent Faerun u grad Baldur’s Gate i njegovu okolinu. Igra je podijeljena u 3 zasebna akta, a samo za prvi vam, ako igrate kako mnogi od nas ove igre i igraju – istraživajući svaki mogući kutak, dijalog i kopajući sve kutije te bačve, može trebati i do 50 sati. Za cijelu igru i preko 100, možda 130 sati. Iako na prvu ruku zvuči puno, ako gledamo da danas akcijski RPG lite naslovi poput Assassin’s Creed Valhalle za completioniste mogu trajati i dulje, možda ovo i nije previše. Jedno je sigurno, tih 100-tinjak sati nikad nije dosadno ili monotono. Ok, lažem, upravljanje inventorijem možda je, no o tome kasnije.
Način na koji priča počinje je zapravo jako dobar. Sve je jasno od praktički prve minute. Što moramo učiniti, odnosno, zašto igramo. Lignjolika rasa Mind Flayera nam kroz oko ugura malenu ličinku/crvića te ako ju ubrzo ne izvadimo i sami postajemo hodajuća lignja. Time se dobiva na intenzitetu od samog početka, jer je igrač praktički hodajuća bomba i u jednu ruku čim prije želimo vidjeti kako se riješiti tog prokletstva, a u drugu nam se servira pregršt pozadinskih likova i priča kojima imamo potrebu proći i odigrati. Iako je već sami početak intrigantan, tek daljnjim napredovanjem uviđamo koliko je to samo malen dio velike slagalice koja slaže politička, rasna i religijska pitanja u Baldur’s Gate svijetu.
Kreiranje likova
Ono što će razveseliti mnoge je opsežan i detaljan kreator likova. Možete provesti sate i sate samo igrajući se različitim mogućnostima prilikom slaganja idealnog lika. Moguće je odabrati i postojeće Baldur’s Gate likove, ali predlažem da za prvi prelazak napravite svojeg. Možete odabrati skoro sve. Od detaljnih parametara za fizičke karakteristike, preko rase, klase, podklase do odabira skillova, spellova i cantripa.
Pozadina svega je peta verzija Dungeons & Dragons sistema. Za one koji ne znaju što je to (iako sumnjam da ono koji ovo čitaju, ne znaju), radi se o onoj stolnoj igri koja se spominje u popularnoj seriji Stranger Things. Bogati sistem odabira likova i njihovih karakteristika prilikom kreiranja, ali i kasnije tijekom levelanja istih. Uglavnom, na vama je želite li napraviti lika s kojim se želite poistovjetiti ili napraviti neku ludu i neobičnu kombinaciju zabave radi.
Kocka je bačena
Kao što sam spomenuo iznad, ovo nije RPG koji igrate u stvarnom vremenu, već po uzoru na stare igre igrate na poteze, . Znači taktički. Ja sam igrao na PS5 gdje je pristup mrvicu drugačiji, ali prvenstveno dok se kreće po svijetu. Kada krene bitka, pogled se prebcuje u izometričnu taktičnu perspektivu i čarolija može početi.
Pozadina svega u D&D igrama je mehanika bacanja kockica. Za svaku radnju baca se kockica te je, ovisno o baznoj težini radnje, potrebno doseći traženi broj. Npr. za radnju manje važnosti je dovoljno baciti 5 (od 20, jer se baca kockica s 20 strana), ali za teže stvari je potrebno dohvatiti i 15, 20, a nekad i preko 20. Možda se pitate, kako preko 20? Stvar je u tome da ponekad postoje i bonusi, nekad situacijski, nekad ovisni o opremi ili rasporedu atributa (intelligence, wisdom, charisma, strength, dexterity, constitution) te oni podižu vrijednost bačene kockice.
I sad ovdje vidite onu glavnu radost ovog sistema – slučajnost i sreća. Iako, naravno, postoji znanje u odabiru opreme, rasporedu atributa prilikom kreacije lika te odabiru s kojim likom ćete pokušati riješiti problem, većina se svodi na sreću. I to ne samo na te glavne situacije u borbi ili dijalozima, nego i na prolazne stvari koje se dešavaju dok šetate po igri. U pozadini se stalno baca kockica, hoćete li uočiti neku rupu, zamku, skriveni predmet, preživjeti požar, vodu, blato, munju…
Igranje na PS5
S obzirom da sam dugi niz godina bio PC igrač, ono čega sam se osobno najviše bojao je implementacija ovog tipa igre na PS5. I dok sam se ranije uvjerio da se XCOM i Civilization, moji omiljeni strateški serijali, mogu jako dobro prilagoditi za konzolaško igranje, ovako kompleksna igra s pregršt opcija, skillova, spellova i ogromnim inventoryem je sasvim druga zvjerka. Nisam mogao zamisliti kako će to biti igrivo bez tipkovnice i miša.
Ali, mogu potvrditi da je rezultat iznenađujuće dobar. Prva velika izmjena je gorespomenuto kretanje svijetom. Na PC-u se igra koristeći point and click sustav, a ovdje koristeći direktne kontrole. Druga je interface. Radijalni izbornici su apsolutno genijalni, brzi i pristupačni, bilo da se radi o brzopoteznim izbornicima za borbu ili glavnom izborniku putem kojeg se pokreću sve ostale bitne opcije – pregled karakteristika lika, questova, inventorya, dnevnika, combat loga i sl.
Jedna stvar je ipak lošija, a to je upravljanje inventoryem. Naime, na PC-u je moguće koristiti standardne Windows metode grupnog označavanja koristeći CTRL i SHIFT, dok je ovdje brzo upravljanje ipak ne toliko brzo. Tipka R2 pomaže u označavanju više predmeta odjednom, ali nije to toliko brzo kao na PC-u.
Ono što se također vide kao lošiji elementi konzolaškog igranja su performanse i učitavanja. Kod čistih konzolaških ekskluziva ste navikli na instant učitavanja, čak i na ogromnim igrama poput Marvel’s Spider-Mana. Ovdje to nije slučaj, pa se pozicije učitavaju i po 30 sekundi, ako ne i više. Drugo su performanse koje su očito ograničene snagom procesora te se zna dogoditi da frejmovi padnu dovoljno da se primijeti. Ne traje dugo, ne utječe ni na igrivost ni na guštanje, ali da je vidljivo, vidljivo je.
Sloboda i opcije
Iako sam osnovni uvod spojlao, ostatak igre zaista ne bih htio, jer glavna čar ovog naslova upravo je samostalno istraživanje i eksperimentiranje. Znam da će barem trophy hunteri zasigurno pročitati koja je optimalna metoda igranja za najučinkovitiju platinu. Ali toplo predlažem da barem u prvom prelasku igre idete bez ikakve pripreme, potpuno slijepo, napravite lika kakvog želite te donosite odluke kako vam padnu na pamet. Ovo je igra koju ćete sigurno prelaziti nekoliko puta.
Mogućnosti su ogromne. Da ne spominjem osnovne elemente o spolu i rasi lika. Baldur’s Gate 3 pruža velik izbor romansi, možete biti dobri, loši, neutralni, sebični, odvratni, a svaka odluka će ostaviti posljedicu na lika, na party i na svijet u kojem igrate. Kad smo kod partyja, igrate s maksimalno 4 lika, iako vam se tijekom igranja pridruži njih više. Neki će biti bolji u nekim situacijama, a u drugima drugi. Možda ćete negdje željeti povesti lopova, a drugdje ratnika. Isto tako se i neki od njih možda neće dobro slagati zajedno ili će biti ljubomorni na vašu romansu s drugim likom.
Ostali elementi igre
Ono što će vas možda iznenaditi je da ste baš vi osobno – tihi. Svi ostali likovi imaju snimljene glasove, njih skoro 300 ako se ne varam, ali vi ne govorite. No zato se tu i tamo javlja narator koji radi malu ekspoziciju. Glasovni glumci su odradili odličan posao, vidi se veliki trud i visoka produkcija. Imamo i velika imena poput JK Simmonsa ili Jasona Isaacsa, ali ne znači da su manje poznati glumci odradili lošiji posao. Dapače, gluma i gestikulacija su odlični.
Zvukovi u su jako dobri, ali glazba je fantastična. Melodija ima jako puno. Postoje napisane posebne melodije za čak jako malene dijelove igre, a imamo i temu igre koja je baš pamtljiva te lako ulazi u uho.
Borba je odlična, naravno, ako takav stil borbe volite. Postoje mnogi kojima je taktička borba na poteze dosadna, ali predlažem da barem probate, jer kad vidite koliko mogućnosti postoji, velika je šansa da se preobratite. Da, postoje očigledne stvari poput borbe iz bliza, iz daljine te klasičnog korištenja spellova i skillova, no ono što je fantastično je ogroman broj drugih aktivnosti, a sve samo ako date mašti na volju. I to je (osim odlične priče i atmosfere) zapravo najveći plus ove igre. Ogromna sloboda u načinu na koji igrate. Mašta, razmišljanje, snalažljivost, istraživanje… Baldur’s Gate 3 to sve nagrađuje i time si stvara veliku, dapače, ogromnu, u nedostatku bolje riječi za to, moram reći replajabilnost.
Vrijedi spomenuti i multiplayer komponentu u kojoj se kampanja igra kooperativno s do 4 igrača. Osobno nisam probao na dulje od par minuta, jer sam želio prvi prolazak igre odraditi sam, ali ako Baldur’s Gate 3 nabavite zbog fantastičnog singleplayer iskustva, slobodno probajte multiplayer. Vjerujem da je s društvom ovo itekako zabavno.
Dodatna stvar koju moram pohvaliti na PS5 je izostanak bitnijih bugova. Što i nije bio slučaj na PS5, pa je mjesec dana duljeg razvoja konzolaške verzije svakako dobrodošao Larianu.
Zaokružimo
Baldur’s Gate 3 je trijumfalni povratak pravih, punokrvnih RPG naslova koji mi je vratio vjeru u ovakve igre, točnije rečeno, u developere. BG3 je primjer da se može napraviti fantastična igra bez ikakve loše prakse koju danas koriste brojni naslovi – izrezani sadržaj, invazivne i skupe mikrotransakcije, umjetno produljivanje gameplaya dosadnim sakupljačkim elementima. Larian Studios je možda imao prednost korištenja early accessa od skoro tri godine te je u tom periodu prikupio brojne korisne savjete, ali je iste poslušao. Mnogi drugi ne odrade to.
Unatoč nedavnom izlasku, već sada mogu zaključiti da će Baldur’s Gate 3 (p)ostati kultni RPG naslov koji ćete pamtiti godinama. Nadam se da će i ostali developeri imati hrabrosti pratiti Larian u njihovim stopama. Dragon Age, Mass Effect, Witcher… kocka je bačena. Red je na vama.
