Što može poći po zlu kada developer imena Experiment 101 primi stvar u svoje ruke i da odradi ono kako se i sami zovu (eksperiment), a THQ Nordic izbaci van igru? Puno toga, pogotovo jer se dobro sjećamo prošlih Darksidersa pod pokroviteljstvom THQ-a koji su u najmanju ruku bili puni problema (no i dalje solidni).

Ono što je ovdje drugačije jest sami razvojni tim: šačica ljudi koji vjerno i predano rade od 2017. na mutantu koji će se naći u još jednoj open-world RPG igri. Rezultat može biti svašta, a možda je baš ništa ono što vas dočeka. Rekao bih da smo se našli negdje na sredini i još malo prema onoj pozitivnoj strani. Dodatno, sreća zatitra na pojedinim segmentima igre, no puno toga valja spomenuti i kao minus. Krenimo skupa u mutiranu pustolovinu zvanu Biomutant – post-apokaliptičnu kung-fu basnu!

Bacio sam oko, još tih davnih dana, kada je igra bila najavljena. Isto sam tako bio skeptičan kada su informacije utihnule, kada se navodilo da je stanje s bugovima problematično i da igra niti neće izaći. No, uspjeli su, ovaj mali tim ljudi od svega dvadesetak zaposlenika odradio je čudesan posao. Morate imati na umu da je ovo AA igra, inače biste mogli ostati razočarani. Zanimljivo je da su svi zaduženi za sve, nema jasnog vodstva i ovo je produkt jedne slobode izbora.

Post-apokaliptična kung-fu basna zvuči kao nešto što bih odmah zaigrao. Barem tako mislim. Upecali su me sa zadnjih par trailera, zaljubio sam se u taj svijet koji je izgledao živo, pun zelenila, iako se radi o zagađenom svijetu gdje su rase mutirale i gdje svijet titra pred ogromnim beštijama koje ga žele pojesti – zovemo ih Worldeaterima. Oni su ogromne mutirane zvijeri koje žele pojesti jedino što ovaj planet drži na životu – Drvo Života. Drvo je pustilo korijenje na sve strane i pogađate – na svakoj strani po jedna beštija lagano gricka život zbog čega nestaje svaki tračak nade za bolje sutra… Ne brinite, baš ste vi mali slatki mutirani sisavac (od milja – štakor) koji neće dopustiti da dođe do te crne sudbine.

Tehnička slika

Što se performansi tiče, igrao sam PS5 verziju i nažalost, to nije najbolja verzija igre koju možete probati. Nedavno je patch 2.01 „odstranio“ 4K podršku zbog tehničkih problema. Sve što možete izvući je „razvučenih“ dinamičkih 1080p na kojima ćete vidjet sve te probleme. Žalosno, jer u isto vrijeme nova Xbox konzola nema tih problema. Kako ni učitavanja nisu ništa previše bolja na novim konzolama, jasno je da je ovo igra rađena za prošlu generaciju i pitanje je hoće li u budućnosti doći ikakve next-gen zakrpe. Mislim da je prvi potez svakako popravljanje PS5 verzije.

Podržane su sljedeće platforme i izvedbe: Windows (4K/60 FPS), PlayStation 4 (“obična” verzija u dinamičkih 1080p i 30 FPS-a, PRO u dinamičkih 1080p i 30 FPS-a), Xbox One (“obična” verzija u dinamičkih 1080p i 30 FPS-a, X u dinamičkih 1080p i 30 FPS-a), PlayStation 5 (dinamičkih 1080p i 60 FPS-a), Xbox Series X/S (jedini u 60 FPS-a i u 4K).

Iako PS5 dolazi uz podršku za 60 FPS-a, uzmite to s ogromnom dozom opreza – previše je padova, frame rate je jako nestabilan. Okrenite kameru na otvorenijem dijelu mape, čak i trčanjem kroz linearne skučene prostore ima isti efekt. Brza kretnja otvara pop-in problem, znači da su na oko vidljiva učitavanja/iscrtavanja okoliša i objekata u daljini (čak i u neposrednoj blizini, stvarno jako često). Fast-travel i učitavanja nisu na razini nove generacije, barem na PS5.

Mama, jesam ti lijepi?

Sve kreće kreacijom lika. Svidjela mi se, baš zato jer je posebna. Što više dižete određene atribute, to više deformirate svog sisavca. Na kraju sam se smirio negdje oko sredine jer ipak nisam htio izgledati kao deformirana dlakava bačva. Uz poneku boju na licu, klasu i par sitnica, sve je spremno. Klase su više šminka nego neka korist, iako su neke bolje za upravljanje raznim vatrenim oružjem i dolaze uz bolje oružje, nekoliko dodatnih perkova i nisu baš različite. Također, ne utječu na priču i smjer koji ćete tamo krojiti, tako da ne brinite previše u što ćete se razviti, guštajte. Pet je klasa, a dodatna klasa išla je kao dodatak ako ste igru prednaručili. Zanimljivost – oni koji i jesu, zbog buga ne mogu doći do klase, a THQ i dalje pokušava riješiti problem.

Moj najveći problem ove igre je možda i njezina prezentacija, a samim time i priča. Općenito se jako slabo ili nikako ne povežem s likom kojeg sami kreirate. Takvi protagonisti često ne dobiju na dubini, bez vokalnih sposobnosti i generičnosti koja zna pratiti kroz igru jednostavno mi ne ostanu u sjećanju. Upravo je to slučaj i ovdje, a još gore – i svi mutirani sisavci koje susrećete nemaju karaktera, nemaju „težine“.

Kao i većina igara otvorenoga svijeta, krećete iz jedne točke i otkrivate mali milijun drugih, povezanih i onih manje povezanih za tijek priče. Brzo ćete saznati sudbinu jedne post-apokalipse, upoznati u najmanju ruku čudne saveznike i pokušati povezati o čemu se radi. Možda je malo čudno što vam igra u kratkom periodu ponudi puno toga. Meni je svakako bilo, teško sam pamtio što sve mogu i što se sve nudi. Vrlo brzo saznajete da i ono malo života što postoji, već vodi svoju politiku. Pleme A i pleme B različiti su jer jedni žele poraziti Worldeatere, dok drugi žele da oni pojedu ovaj svijet pa će biti bolje. Ne kužim točno kako, jer ako sve požderu, tko će i kome biti bolje?

Dobar, loš, zao

Tu kreće „tama-svijetlo“ vezana uz vaše odabire. Možete se prikloniti tamnoj strani i glumiti mutiranog Darth Vadera, ili pak biti uzor svim štakorima u galaksiji. Apsolutno nema veze kojom ćete stranom, sve što ćete drugačije doživjeti je mali dio priče vezan za pojedino pleme, te poneki perk vezan uz određene atribute (primjerice, 10 tamnih poena otvara Telekinesis, stvarno super perk). Sve to lako obrnete kasnije i priča vam daje tu neku slobodu izbora, no ne očekujte neki spektakl. Mnoštvo dijaloga također daje slične opcije, ali toliko je nebitno što ćete reći i uz stvarno osrednju priču i likove nećete ovaj dio igre sigurno htjeti dodatno istražiti.

Biomutant je kratka igra. Siguran sam da ako samo napadnete priču da ste za 10-12h gotovi. I to je možda najgori dio, jer sve se svodi na „nađi“, „pomogni“, „porazi“. Recept je konstantno isti i glavna priča mi je možda stvarno njezin najslabiji segment. Šteta, očekivao sam puno više. Sporedni sadržaj lako vas može povući i na preko 50h igre, no vjerujem da će rijetki doći do te satnice. 20-25h će biti neka okvirna satnica uz dovoljnu dozu istraživanja.

Koncept je takav da narator konstanto priča o dijelovima koje istražujete. Njegovu učestalost možete smanjiti u opcijama. On je odmah i prevodilac svih rasa, jer sve što ćete ćuti od njih su piskutavi glasići na jeziku kojeg nitko ne razumije. Nakon svakog piska narator prevodi što se reklo. U početku mi je to bilo fora, kasnije me umorilo i počeo sam preskakati razgovore, jednostavno su mi bili dosadni i besmisleni, koliko god cilj bio odvaljen (pomoći alkoholičaru da nastavi pit, a onda ga i pobijediti = neprocijenjivo), jednostavno nisam zapamtio skoro niti jednog lika u igri.

Najbolji dio ove loše strane igre (glavna priča) bili su mi kampovi i boss borbe. Zauzeti kamp, pomoći jednoj rasi, poklati jadne plišane čuvare… Sve skupa bilo je relativno dinamično. Igra se stvarno trudi ponuditi raznovrsne izazove i tako dati smisla otvorenom svijetu. To cijenim, cijenim što je mali tim ljudi napravio više sadržaja od onog u nekim AAA igrama ovoga tipa. Šteta što nije bolje povezan uz priču, ono najbolje doživjeti ćete kada pustite kormilo i krenete svojim putem u istraživanje.

Exploring je dobar. Svijet je solidno odrađen, zna biti zanimljiv, no ne očekujte veliku interakciju. Većinom se svodi na istraživanja pojedinih lokacija, bile one pod zemljom ili dio napuštenog sela. Side-content i dodatne priče sporednih likova koje možete susresti bio mi je za dvije klase iznad glavnih questova. Odvest će vas na skroz zabačena mjesta, natjerati vas da istražite taj svijet i da vidite da nije sve isto. Vidjet ćete da postoji puno toga što inače ne biste doživjeli da samo pratite igru kuda vas vodi. Žao mi je što čak i ako se upustite u sve to, nema nekog velikog smisla. Nagrade su mnogobrojne, ali dinamika igre na Normal težini i nije nešto „nabrijana“. Garantiram vam da možete završiti igru bez ijedne nadogradnje oružja i oklopa. A najgore od svega, igra ima dobar i raznovrstan crafting sistem…

Piše Hund, al’ piše i Mile!

Nađete komad drveta. Nadogradite ga šipkom. Dodate grip. Ubacite feder i eto vam oružja. Stvarno, crafting sustav je odličan. Možete toliko kombinirati da to zna biti prekrasno. A uopće vam ne treba. Sve što vam treba je jedno oružje i dobar pištolj. Mislim da u inventoryju imam jedno 1000 stvari. Od te brojke koristio sam možda 10.

I koja je onda poanta istraživanja i otvaranja silnih skrivenih kutija i kopanja po blatu? Nema je. Igra je loše balansirana i to se osjeti na svakom koraku. Kako se vi razvijate, tako se i svijet razvija, odnosno ne očekujte da ako ste level 10 da ćete se vratiti na početak i biti glavni. Nećete, i neprijatelji su jači. Ponekad su jaki do te mjere da vas u 3 poteza ubiju. A u isto vrijeme i vi njih. Mislim da tu ima još puno posla, nije mi to sve skupa sjelo, u kasnijim sam satima izbjegavao borbu i bježao od protivnika, jednostavno dosadi.

OK, hajmo reći da smo si pripremili najjači komad lima i utopili ga u vatru. Dual Sword, One-Hand blade, metalne close-combat šake… Izbor je na vama. Melee combat je dosta aljkav, često nisam znao što se događa. Nisam razumio u potpunosti zašto toliko često sve bude usporeno i onda udaram po zraku jedno 12 sekundi. Već ćete shvatiti da u samom tutorialu svi ovi problemi odmah isplivaju na površinu. Nije tečno, jednostavno nije dovoljno tečno i često sam udarao po nekome, a da se ništa nije događalo. Šteta, jer ideja je stripovska i često ćete viđati razne natpise poput: „KPOW“, i one slične kao u stripovima. Čini mi se da tu ima puno posla da bi to ispravili. Blisku borbu bih najbolje opisao kao „pokušaj“ Batman borbe, gdje ćete skakutati okolo uz dodge i combo koji također ne služi ničemu.

S druge strane, uživao sam u borbi koristeći pištolje, oni su sočniji, ali i prejaki. Većinu igre prešao sam koristeći najjači pištolj koji sam pronašao uz neki main quest. Šteta. Šteta kada razvijate Wung-fu vještine i očekujete neko ludilo, a ne događa se puno toga. Korištenje magija je fora, no nisam tip za magije. Super wung-fu je pak određeni specijalni napad u trajanju od par sekundi koji će vas učiniti pravim terminator-fu majstorom dok lupate po njima brzinom munje. Da ne ostanemo na hvalama, dok je ovaj mod aktivan očekujte puno problema i čudnih pokreta, bio sam u zidu više nego tamo gdje sam trebao biti.

Problem je tu i AI protivnika koji je sve samo ne dostojan spomena. Nekada ćete uletjeti u borbu dok se spodobe međusobno bore, no čim napadnete određenu vrstu, svi iz nje su odmah protiv vas, ali, recimo, uredno se šećete ispred bez da ih napadnete i nikom ništa. Pozdravljam raznovrsnost protivnika, što velikih, što malih. Do kraja igre dosta je raznovrsnosti, a moj osobni hit su mutanti u pidžamama.

Ne želim vas previše daviti detaljima, igra stvarno ima dosta sadržaja, ali bio bih sretniji kada bi ga bilo manje i kada bi bio kvalitetniji (pritom većinom govorim kako je iskorištena glavna priča). Zagonetke koje vas čekaju znaju biti fora, no vrlo su bazične. Kasnije se ponavljaju i ponekad dobijete kombinaciju koju ne možete složiti unutar 10 poteza. Ponavljam, za mali tim ljudi, ova brojka side-questova, oružja, dijelova… Stvarno je impresivno, a istraživanje zna biti baš nekako ugodno. Putovati kroz noć, kroz bio-otrov, žegu, radijaciju… Sve je to čar ove igre, osjećaj je baš kako i očekujete od igre gdje je otrov na svakom koraku.

Za RPG elemente nemam puno toga za reći osim da je bazično. Perkovi, koje otključate da malo proširite arsenal, su oskudni, dosta šturi i rekao bih – nebitni. Taj jedan poen koji ćete ubaciti u Vitality ništa vam neće pomoći.

Kupi kablove

Na kraju sam dana i zadovoljan igrom i nisam. Jesam jer je istraživanje bilo baš fora, lokacije i priroda na koje sam nailazio imali su svoje čari, protivnici u pidžami totalni su hit. Nisam jer mi priča ne drži vodu, likovi su loše okarakterizirani, naracija pomalo dosadna. Jesam jer tko ne bi htio biti mutant-štakor-sisavac-wung-fu-majstor u svijetu gdje su nuklearke češća pojava nego pekara. Nisam jer se osjete tehnički problemi implementacije i nema one tečnosti na koju smo navikli kroz razne naslove.

Mislim da je najbolje pričekati da se igra još malo ispolira, iako osobno nisam imao problema (jedan jedini crash). Rezolucija je stvarno problem, tako da je to i glavni razlog. Neki dijelovi izgledaju predivno, neki kao da se radi o PS3 igri. Morate imati na umu da je ovo igra rane prošle generacije, slatka na svoj način, ali uz puno problema koji brzo isplivaju na površinu.

Nije mi žao utrošenih 30h, drago mi je da je igra ipak uspjela ugledati svijetlo dana. Mislim da se moć krije iza ljubavi koju ovi developeri svakako imaju. Uz malo poticaja i više ljudi, oni mogu i puno bolje, a mislim da zbog šire publike, nažalost, i moraju bolje.

Ako ikada mutiram, držite me za riječ – oblačim se u tigrastu pidžamu.