Ah, birokracija, ima li što bolje od toga? Čemu život ako ne možeš provesti pola dana u redu za novu osobnu iskaznicu? Otkad su uveli e-građanina, više ništa nije isto. Država vapi za svojim strpljivim patriotima u čekaonici. Tko bolje može prikazati utopijsku budućnost papirologije s robotima nego Britanci? Je li Border Bots VR možda nešto potpuno drugačije?
Robote, molim!
Budućnost je vrlo jednostavna; svi smo zadovoljni u svojim malim stanovima unutar megakompleksa, a naši roboti rade sve za nas. Poslova nema, briga nema, slobodni smo provoditi dane spavajući i bacati komentare na društvenim mrežama. Britanski studio Paw Print Games na veseo i šašav način objašnjava takvu viziju čovječanstva kroz uvodne minute Border Botsa.
No, nešto se čudno događa jedno jutro – roboti su se počeli ponašati kao ljudi i postaju svjesni svog položaja u društvu. Najveća kompanija Fortitude odmah reagira na potencijalni proletarijat i otvara prve poslove za ljude nakon više desetljeća – carinike. Naravno, prvi potpuno nasumično odabrani carinik populacije ste vi. Sljedeće jutro ste u novom apartmanu s pogledom i krećete na posao.
Vrckavi ton je prisutan cijelu igru. Britanski korijeni su jasni, utjecaj Monty Pythona i sličnih anglosaksonskih kraljeva komedije je očit. Ponekad je to nauštrb ritma igre, jer ima par trenutaka kada likovi znaju pričati dugo i naveliko bez većeg smisla. Manje šale i gegovi koje pronađete na svoju ruku su puno bolji.
Sama priča nije ništa originalno niti pretjerano apsurdno, ali su zato svi sporedni likovi iznimno simpatični, pogotovo roboti u vašem apartmanu. Vaš ruter je paranoična hakerica koja kupuje ilegalni kruh na dubokom internetu, a vaš toster zamalo zapali cijeli stan s tim kruhom. Posebno moram istaknuti malog robotskog usisavača koji obožava prašinu i krušne mrvice. Cijela postava ima komične trenutke i pametno napisane šale, čak i toplu pouku za kraj.
Robotokracija
Igra se dijeli na dva dijela: jutro provodite u apartmanu sa svojim robotima u dijalogu i sitnim problemima. Odlaskom na posao počinjete razinu u trajanju od 5 do 10 minuta gdje provjeravate robote na graničnom prijelazu. Sami ste u svom malom kiosku sa hrpom alata, 3D printerom i ekranima tj. papirologijom koja vam nalaže na što trebate obratiti pozornost. Roboti vam dolaze jedan po jedan i na vama je hoćete li ih pustiti na posao ili ne.
Tipičan dan na poslu prati ustaljeni ritam. Na početku dobijete iscrpno objašnjenje novog alata u kiosku. Svaki dan ima nešto novo za iskoristiti ili promjenu u aplikaciji jednog alata. Recimo, ponekad morate testirati robote jesu li zapaljivi sa posebnom bombom. Drugi dan morate skenirati barkodove sa čitačem i tipkanjem na posebnoj tipkovnici. Treći dan morate testirati robotske reakcije na određene slike poput Rorschach testa. Količina i raznolikost alata je poprilična, a lijepo je vidjeti kako ponavljanja zapravo nema, ima samo dodavanja.
Jedan alat koji je stalno prisutan je 3D printer. Roboti dolaze sa podatcima o datumu proizvodnje, proizvođaču, modelu, serijskom broju, itd., ali mogu imati i ilegalne modifikacije po sebi. Tada morate usporediti pravog robota ispred vas sa njegovim tvorničkim modelom kojeg isprintate i držite u rukama. Ovisno o klasi robota, ponekad je jako zeznuto odrediti je li robot ispred vas zamijenio ruke ili noge s drugom klasom. Bitna je čak i boja, ponekad čak i nose li modne dodatke.
Plaćaju li roboti električne poreze?
Roboti mogu švercati predmete u skrivenim ladicama, a traženi predmeti se mijenjaju svaki dan. Ovisno o danu, roboti mogu biti traženi teroristi ili VIP klijenti koje morate pustiti neovisno što švercaju. Ima i elemenata van kioska tj. robota na koje morate obraćati pažnju, poput mini-robota koje morate pucati pištoljem i dronova u daljini koje potencijalno nose zabranjenu robu. Počinje lagano, ali s vremenom razine postaju sve teže i teže, iako naizgled nema težih posljedica ako ne uspijete postići dobar rezultat.
Svaka sličnost sa indie hitom Papers, Please je potpuno namjerna. Na trenutke je upitno koliko je posveta a koliko plagijat, jer imate nekoliko situacija koje su 1:1 pretočene iz PP. Postoje roboti sa specifičnim osobnostima i čak zahtjevima za vas koje mogu ili ne moraju utjecati na buduće događaje. Moj najdraži robot je jedan stariji radnički model koji voli popričati svaki put kad ga vidite i ima pamtljiv završetak svoje priče. Uložili su truda!
Firma će vas nagraditi ako uspješno procesirate sve robote u redu brzo i bez grešaka. Sav profit možete potrošiti za ukrašavanje apartmana, vaših rukavica, nove pjesme na poslovnom radiju i nadogradnju kioska. Ovaj zadnji element je nažalost najslabiji, sa nadogradnjama koje nisu pretjerano potrebne. Pjesme koje možete kupiti su elektronika raznih stilova i dolaze sa SoundCloud profilima izvođača, što uopće nije loša ideja. Posteri i cvijeće po stanu su lijepi dodatci, ali u konačnici nemate puno vanjske motivacije za skupljanje bodova.
Jednako tako, nakon što prođete kampanju, to je to! Nema samostalnog beskonačnog moda igranja gdje možete birati alate u kiosku ili nekakav kvazi-roguelike mod gdje bi se varijable mijenjale kako igra napreduje. Čini mi se kao propuštena prilika, jer osnovni koncept može funkcionirati jako dobro sa nasumičnim problemima i sve težim kombinacijama robota i pravila. Nadam se da će možda dodati tu opciju u budućnosti jer bi značajno poboljšalo dojam i vrijednost paketa. Ako ne hvatate trofeje, nemate većeg razloga ponovno odigrati igru.
Kling-Klang
S tehničke strane, Border Bots nije vrhunac VR prikaza, ali nije ni dno. Pogled iz apartmana je predivan, slika je kristalno čista i ne gube se sličice u sekundi, a roboti su dinamično animirani i praćeni izvrsnom glasovnom glumom. Jedino što će vas izbaciti iz takta su animacije lica na ljudskim likovima, pogotovo njihovim očima koje trepću kao da su pod stalnim elektrošokom. Interakcija s okolinom je točno ono što biste očekivali bez veće pompe (jer igra izlazi za sve veće VR platforme, uključujući Quest), ali ima nekoliko trenutaka koje iskorištavaju 3D audio i vibracije na PSVR2 kacigi na pametan i iznenađujući način.
Jedini problem koji Border Bots zapravo ima jest što je vrlo specifična igra za specifičnu publiku. Na kraju dana bavite se radom na šalteru, koliko god šaljiv ton igre bio. Mehanike su sasvim solidne i razrađene, ali ne sjaje dovoljno dobro kada su zapele u linearnoj kampanji. VR okruženje je dobro iskorišteno i za nižu cijenu od 20 ojrića ovdje dobijete pristojnih 8-10 sati konkretne igre, a ne samo prvi izlet malog studija u virtualnu stvarnost. Možda vam neće biti prvi odabir, ali svejedno bih rekao da se isplati bar probati.
