Recenzija | Burnout Paradise Remastered

Iako se radi o arkadnoj vožnji, čeka vas jedno od najintenzivnijih i direktnih iskustava jurnjave otvorenim svijetom.

Studio Criterion Games obilježio je cijelo jedno desetljeće, od 2001. prema ovamo, franšizom arkadnog utrkivanja. Naravno, riječ je o Burnoutu, a pred nama je, ponovno s desetljećem odmaka od izlaska originala, remasterirana verzija jedne od najpopularnijih igara iz serijala. Lako se da primijetiti da nismo odabrali riječ ‘najbolji’ nastavak franšize i vjerujemo da će mnogi prednost dati Takedownu ili im je najbolji Revenge, ali nitko nas ne može uvjeriti da Burnout Paradise Remastered ne funkcionira savršeno u onome što igračima može ponuditi.

Dobro došli u Paradise City!

Za one koji se po prvi puta susreću s ovom igrom, potrebno je nekoliko uvodnih rečenica ne bi li saznali u što se zapravo upuštaju, a koristit će i igračima koji nakon toliko vremena i pregaženih igara imaju problema s prisjećanjem. Kako god, i jednima i drugima bit će potrebno doslovno nekoliko minuta da bez ikakvog problema počnu krstariti gradom imena Paradise City koji je zapravo sam po sebi najsvjetlija točka igre. U prvih nekoliko minuta vožnje primijetit ćete da je grad, otvoreni svijet, sandbox, kako god ga nazvali, nakrcan prečacima, tablama koje treba razbiti i rampama za izvođenje spektakularnih skokova (inače, sve od nabrojanog se bilježi, što je i dodatan poticaj za istraživanje svakog kutka), no isto tako ćete veoma brzo shvatiti da ništa od toga nije nabacano bez veze. Criterionovci su zapravo pravi majstori dizajna i dok jurite velikom brzinom, shvaćate da je sve fino posloženo i strukturirano i da će vas refleksi i intuicija voditi točno onim putem kojim želite krenuti.

https://www.youtube.com/watch?v=f4JqCmt9hzE&t=7s

Osim što ga je najbolje doživjeti iz prve ruke, taj ključni i toliko dobar osjećaj brzine najbolje će predočiti video.

Da se ne bi sve svelo samo na sumanutu jurnjavu (nije to ništa loše, upravo suprotno), Paradise City nudi pet različitih tipova utrka – Burning Route, Race, Marked Man, Stunt Run i Road Rage. Svaka od različitih vrsta utrka vrlo je jednostavna i bazira se na što bržem prolasku od starta do cilja (prve tri) ili skupljanju određene količine bodova, odnosno ‘takedowna’. Što se tiče online iskustva, ono je još jednostavnije i nudi samo Freeburn Online (do 8 igrača pokušava ispuniti niz izazova) i Race (samo ime govori o čemu se radi, i tu se bira između ‘casual’ i ‘ranked’ utrka). Kad su sami eventi u pitanju, bitno je spomenuti da je njihovo pronalaženje na mapi i pokretanje veoma jednostavno, restartanje još jednostavnije, a na vrhunac jednostavnosti naići ćete ako želite prekinuti sudjelovanje u nekom eventu – dovoljno se samo zaustaviti na nekoliko trenutaka i već se može krenuti nekim drugim putem. Također, kad poželite u društvu prijatelja pretvoriti Paradise City u kaos, prelazak iz offline u online način igranja savršeno je brz i bezbolan.

Čista energija i vrhunska zabava, no nije baš sve savršeno

I dok jurite ulicama Paradise Cityja, gotovo da i nećete obraćati pažnju na vozni model, ako ga se uopće može tako nazvati, budući da je i taj segment maksimalno pojednostavljen. Kontrole su bazične (gas, kočnica, ručna i ‘nitro’), brzo i lako se uče, responzivne su, što samo pridonosi uživanciji i lakoći kojom se uranja u taj svijet, pa se još lakše prepustiti zabavi i zaboraviti na sve što vas možda muči u stvarnom svijetu.

Ipak, našlo se tu i nekoliko nedostataka koji malčice kvare inače odličan dojam. Uvijek smo u svojim preporukama bili iskreni, pa tako mora biti i ovaj puta: ako kojim slučajem posjedujete originalnu igru za PS3 i samu konzolu, ne budite lijeni, već spojite dobrog starog frenda na TV jer vizualno se ne gubi gotovo ništa. Istina, ovdje se radi o remasteriranoj verziji koja definitivno ljepše izgleda, ali dojma smo da niti jedan studio kao što je Bluepoint ne bi napravio previše (kad smo već spomenuli studio specijaliziran za remastere, a vezano uz Criterionove uratke, ne možemo ne poželjeti sličnu sudbinu za legendarni FPS – Black).

Ovakvi prizori stvar su svakidašnjice u životu Paradise Cityja.

Burnout Paradise Remastered može se pohvaliti da dolazi baš sa svim DLC-ima koji su izašli za original i tu ponajviše ističemo Big Surf Island, Burnout Bikes, Cops & Robbers i Legendary Cars (na ovo pogotovo obratite pažnju). Nikako ne možemo ne pozdraviti ovu odluku, no ipak smo dužni upozoriti da je sve dostupno od samog početka igre, pa će se biranjem, recimo, jednog od legendarnih automobila zapravo moći proletjeti kroz sve utrke. Zato preporučujemo da probate ići nekako po redu i ne odmah posegnuti za najboljim autima jer vam prilično loša umjetna inteligencija protivnika gotovo uopće neće zadavati probleme.

Povratak u Paradise City definitivno se isplati

Možda se Burnout Paradise Remastered ne može pohvaliti veličinom svijeta koja nije niti blizu današnjih standarda, a neki bi prigovor mogli uputiti zbog nedostatka priče (po nama, sve to predobro funkcionira bez dodatka Fast & Furious ili NFS wanna be limunade). I dok se izostanak nekoliko stvari baš karakterističnih za cijelu franšizu pravda činjenicom da se radi o remasteru, pa nije bilo mogućnosti za previše manevriranja, sve ostalo funkcionira upravo onako kao što je to bilo i prije deset godina.

To je to, samo vatra. Noga/prst rijetko će se micati s gasa, a tražite li čisto uživanje u jurnjavi, potraga je završena.

Velika je vjerojatnost da nikada više nećemo igrati neki novi Burnout, pa je ovo zapravo dostojno podsjećanje i odavanje poštovanja slavnom serijalu. Zato, pokrenite ‘novi’ Burnout Paradise, otiđite u postavke, odvrnite Avril Lavigne i ‘Girlfriend’ i prepustite se zabavnoj i bezbrižnoj jurnjavi.

{loadposition recenzija}