Recenzija | Call of Duty: Black Ops 4

Nakon intenzivnog i intimnog druženja s najnovijim nastavkom serijala, vrijeme je da sve sumiramo i donesemo (pozitivan?) zaključak.

Atomski sat. Jeste li upoznati s tim preciznim uređajem? Naime, radi se o uređaju koji za mjerenje vremena koristi atome, odnosno njihovu težinu i gravitaciju. Fizika mi nije jača strana, posebice ne atomska, a i davno je bilo kad nam je preuzbuđeni profesor na prvoj godini faksa objašnjavao princip rada jednog takvog sata. Zanimljivo, sjećam se, baš taj sat predavanja koncentracija meni i nekolicini kolega bila je na samoj nuli, jer se večer prije “halao” onda tek netom izašli CoD: World at War na preslabim studentskim laptopima. Zgodna koincidencija za početak recenzije.

No vratimo se mi na bitno. Jedan takav atomski sat u Švicarskoj naprecizniji je na svijetu, kasni samo jednu sekundu u 30 milijuna godina i služi kao referentna točka za sve današnje uređaje. Ipak, postojalo je nešto preciznije od njega. To je Call of Duty serijal, koji je zadnjih 14 godina apsolutno svake godine izlazio prvog petka mjeseca studenog. I nije kasnio ni stotinku. Prije 14 godina sa svojim radom započeo je i švicarski atomski sat.

Ipak, Call of Duty serijal svoju bitku s vremenom ove godine je izgubio, jer stigao nam je već danas, tjednima ranije no inače. Simbolično, ovaj vremenski odskok koji je stvorio potencijalno smrtonosnu rupu u kontinuumu ujedno označava i najveću promjenu u serijalu od njegovog pokretanja.

Po prvi put u povijesti serijala, Call of Duty: Black Ops 4 ne donosi nikakvu kampanju. Upravo su kvalitetno odrađene i spektakularno režirane kampanje mnogima bile glavni adut prilikom kupovanja igre, a posljednjih godina uslijed realnog ulaska multiplayer komponente serijala u monotone vode, kampanje su često bile i jedina svijetla točka mnogih recenzija i osvrta.

Video recenzija

https://www.youtube.com/watch?v=jXBe1Axf6lw

No što je tu je. Activision i Treyarch odlučili su se kockati fokusiranjem na multiplayer moedove. I kockanje se isplatilo. Odnosno, izvršni ljudi to tek trebaju to procijeniti po onom, njima najvažnijem mjerilu – prodaji, no ja ću vam pokušati objasniti kako sam s kolegama iz redakcije, s kojima sam testirao igru, stigao do izrazito pozitivnog mišljenja.

Call of Duty: Black Ops 4 ove godine po impresivnoj količini sadržaja doslovno možemo promatrati kao tri igre u jednoj. Multiplayer, Zombies i Blackout modeovi svaki pojedinačno sadržajno nude mnogo i tu bi svaki moderan FPS igrač mogao pronaći nešto za sebe.

Multiplayer

Multiplayer je klasično Call of Duty iskustvo, koje je Black Ops 4, uz one standardne modeove, nadogradio s još dva potpuno nova i sad ih u onoj regularnoj izvedbi ima respektabilnih osam. Kojima za statistiku možemo, ali i ne moramo pridružiti još pet hardcore izvedbi klasičnih modeova.

Free for All, Kill Confirmed, Search and Destroy, Domination, Hardpoint, Team Deathmatch standardni su modeovi koji i dalje koriste iste one ustaljene mehanike. Team Deathmatch je i dalje klasično timsko iskustvo, Domination i dalje donosi borbu za objective, Kill Confirmed i dalje funkcionira na isti način. Ako ste voljeli bilo koji od ovih modeova voljeti ćete ih i u Black Ops 4. S druge strane, dva nova modea – Heist i Control donijeli su prijeko potrebnu svježinu u serijal.

Heist, očito je, cilja na skupinu Counter Strike i Rainbow Six Siege igrača. Dva teama imaju za cilj ukrasti i “isporučiti” vreću s novcem, igra se na tri dobivene runde, a jednom kad poginete povratka u toj rundi više nema. “Twist” leži u činjenici kako u igru krećete samo s pištoljem, a ovisno o postignutom uspjehu u igri zarađivati ćete novac koji ćete na početku svake runde trošiti na novac i nadogradnje. Radi se o iznimno zanimljivom i napetom modeu nešto sporijeg tempa koji se odlično igra s prijateljima, a koji je uspješno “preuzeo” odlike ranije navedenog Counter Strikea i Rainbow Siegea.

Heist je preuzeo i jako dobro implementirao neke karakteristike Counter Strikea.

Control je novi mode u serijalu, a koji je uspješno “preuzet” iz Overwatcha. Oko dva objectiva suprotstavljaju se napadački i obrambeni team, a pobijediti se može na više načina u čemu i leži čar ovog modea. Obrambeni team unutar zadanog vremena treba obraniti barem jedan objective, a napadački pobjedu odnosi ako istovremeno osvoji oba. Također, oba teama imaju po 25 života, pa igra može završiti i jednom kad jedan od njih ostane bez života. Igra se na tri dobivene runde koje obično traju po tri do četiri minute, a kad igra suprostavi po skillu podjednake igrače ovaj način igranja pruža zaista mnogo.

Ovih osam modeova igrali smo na čak 14 mapa što je rekordan broj u serijalu, od kojih su četiri “reciklirane” iz prošlih Black Ops igara, a deset je u potpunosti novih. Radi se o klasičnim Call of Duty mapama, pažljivo dizajniranima na način da opasnost vreba sa svih strana. Svaka od njih nudi mješavinu bliske i daleke borbe, dok su kamperi i snajperi već pronašli i ustalili svoje pozicije što je boljka, odnosno prednost svake igre dosad u serijalu – ovisno kako na to gledate i kakav način igranja preferirate.

Moramo napomenuti kako bi Treyarch trebao poraditi na optimizaciji mapa kod nekih od standardnih modeova, gdje se često umire netom po spawnu. Loše spawn pozicije često dovode do tempom prebrzog i nabrijanog gameplaya, posebice u Domination modeu.

Rano je predviđati koje mape će se ustaliti kao omiljene, ali ja bih svakako izdvojio Morocco na kojoj se fantastično igra apsolutno svaki mode, Icebreaker – snježnu mapu s dionicama pod vodom u centralnom dijelu mape gdje se često vode atraktivni okršaji, te Payload koja je možda i previše zakomplicirana mapa s mrežom prolaza i tunela u skladištu projektila na Islandu, ali koja će sigurno pronaći svoju vjernu publiku nakon nekog vremena. Ostale mape je teško izdvojiti po nekoj maštovitosti, no ipak svaka ima svoje trenutke u kombinaciji s određenim modeom.

Kad smo apsolvirali mape i modeove, red je da se dotaknemo onog najbitnijeg – gameplaya. I dalje je to onaj stari, mnogima dobri Call of Duty gameplay, međutim, ove godine uz jednu veliku iznimku koja je ipak promijenila način na koji ga igramo. Naime, ove godine zdravlje je podignuto s 100 na 150 bodova, pa uz neizostavni štit s kojim ćete se uvijek imati u interesu opremiti, neprijatelji “padaju” jako sporo i ponekad treba po 15-20 metaka da ubijete nekoga. To dovodi do, po nama, često predugih okršaja, posebice u duelima koji se onda pretvaraju u troboje ili višeboje, što je samo po sebi kaotično i javlja se osjećaj kako nemate kontrolu nad igrom. Takav osjećaj često se manifestira u brzim Domination i TD modeovima, međutim, tu ipak ostavljam prostor vremenu potrebnom da se naviknemo na realno veliku promjenu u serijalu.

(Pre)dugom vremenu ubijanja protivnika pridonosi i Power Armor štit za koji bismo voljeli da je nešto manji, dok bismo kao manu uzeli činjenicu kako u nekim multiplayer modeovima početnici nemaju mogućnost opreme s istim, sve dok na petom levelu ne otključaju mogućnost kreiranja vlastitih loadouta.

Dotaknimo se i još jedne jako dobre promjene, a to je da se zdravlje više ne generira automatski, već ćete pritiskom na L1 tipku to raditi sami. Kad se sjetite. I tu leži ključ donekle uspješnog igranja – dok ne steknete naviku samostalnog liječenja, odnosno “pucanja u žile”, kako bi se izrazio jedan menadžer s trenutnom adresom u Međugorju, nećete biti konkurentni.

Ponekad ni pucanje u glavu ne pomaže, protivnici jako teško padaju.

Srećom, trčanje po zidovima nije se vratilo u “četvorku”, koje je ovaj put zamijenilo efektno uklizavanje, koje je kao i svojevremeno “wallruning” donijelo dimenziju više u gameplay, dok istovremeno nije toliko iritantno. Dobrodošla gameplay sitnica svakako je mogućnost pucanja dok preskačete prepreke čime je igra dobila na momentumu.

Ono što se iz “trojke” vratilo u “četvorku” su specijalisti. Ima ih deset, od kojih su četiri nova, te svaki specijalist ima po jedno specijalno oružje i komad opreme. Primjerice, jedan Firestreak na raspolaganju ima jezgru reaktora koja radijacijom negativno djeluje na okolne protivnike, što je iznimno korisno i može promijeniti tijek igreu u modeovima poput Controla ili Dominationa kada se “zagužva” na objectivu. Dok Torque bodljikavom žicom može ograditi jedan dio mape, a Ajax postaviti veliki štiti s montiranim oružjem.

Jedan team ne može imati dva ista specijalista, pa iako su oni brojni i raznovrsni, igrači su već odabrali favorite, pa treba biti prilično brz na početku igre ako želite ugrabiti svojeg omiljenog specijalistu. To se posebno odnosi na Ruina koji ima kuku poput Ricoa iz Just Causea, ili Battery, opasne dame koja na raspolaganju ima klaster granata koje redovito rade killstreak.

Zombie mode

Zombie mode je također profitirao od nedostatka kampanje, pa su u Treyarchu svoje resurse usmjerili prema čak dvije dodatne mape od kojih svaka ima svoje junake i priče te ih brojimo čak tri. IX mapa vodi nas u prošlost u koloseum, gdje se kao gladijatori borimo kako sa zombijima tako i sa tigrovima. Voyage of Despair je fantastično atmosferična mapa koja nas vodi na tonući Titanik se neodoljivo privlačnim palubama i prolazima. Dok će Blood of the Dead oduševiti već ranije spomenute veterane serijala u ovoj remasteriranoj mapi iz Black Ops 2 s poznatim licima Primo teama koja donosi nastavak njihove prekomplicirane priče.

Da se odmah na početku izjasnim, priče nisu nešto što će vas držati prikovanima za stolice i meni osobno junaci i njihove linije teksta su iritantni. Ono što će vas zaokupiti je fantastičan gameplay koji će vas suočiti s nebrojeno valova zombija, dok se svaka mapa igra na svoj specifičan način, što pruža gomilu raznovrsnosti i potencijalnih desetina, pa i stotina sati igranja. Zombije možete tamaniti kooperativno s do tri prijatelja online, u dobrom starom lokalnom split screenu s jednim prijateljem ili samostalno u društvu botova.

Ovakve detalje nećete primijetiti u pokretu jer igra pred vas konstantno baca nove izazove.

U svaku novu igru kreće se samo s običnim pištoljem, a tamanjenjem valova zombija na mapi kupuju se oružja i municija. Cilj je poraziti što više valova zombija, a na putu prema što boljem rezultatu otključavaju se novi dijelovi mape, rješavaju misterije, popravljaju prolazi kroz koji oni dolaze, dok je sa svakim novim valom zombija igra sve teža, a užitak prelaženja sve veći. Poseban je osjećaj kad kao jedini preživjeli, sa zadnjom crticom zdravlja nekom iznimnom srećom uspiješ aktivirati specijalno oružje, pa trenutak prije smrti potamaniti 15-ak zombija i odvesti svoj team u daljnji, još izazovniji val.

Sa svakim novim igranjem otključavaju se nova startna oružja i oprema, te se skuplja Plasma, svojevrsna valuta s kojom se u Laboratoriju kreiraju moćni Elixiri i Talsmani. Dakle, sa svakim novim igranjem “gura” se sve dalje kroz valove, a čitavi mode broji toliko mogućnosti i izazova da ih je zaista sve teško nabrojati, kao ni shvatiti ako niste odigrali barem 50-ak sati. Sve one koji se namjeravaju više posvetiti ovom modeu oduševiti će Custom Mutations koji na izbor pruža modifikaciju bilo kojeg aspekta igre, pa čak i grafičkog prikaza koji cijelu igru pretvori u nešto poput grafike iz Borderlandsa.

Blackout mode (battle royale)

Definitivno najuzbudljivija pridošlica serijala je novi Blackout mode s kojim Treyarch i Activision uskaču na popularni vlak battle royale igara koje dominiraju današnjim tržištem. I rezultat je fantastičan.

Po prvi put u povijesti jedna Call of Duty igra odmaknula se od svojih zadanih gabarita i ponudila je jednu veliku mapu, nebrojeno puta veću nego bilo koja dosad u serijalu, s upravljivim vozilima i čak 100 igrača. Posprdno smo sumnjali kako je prastari modificirani id Tech pokretač sposoban za takvo što, ali Treyarch nas je demantirao i isporučio fantastično tehnički ispolirano battle royale iskustvo s konstantnih glatkih 60 sličica u sekundi i relativno kvalitetnom grafikom koja je primjetno poboljšana od zatvorene bete.

Čitava mapa kvalitetno je posložena s interesnim točkama pametno i otprilike jednako razmaknutima jednim od drugih, dok je veliki broj lokacija preuzet s popularnih mapa iz prošlih igara u serijalu, međutim,  Blackout mapa u globalu definitivno ne ostavlja dojam “kopije”, već sasvim obrnuto – svaki objekt i lokacija imaju svoju svrhu, te su pažljivo postavljeni u igru, što često dovodi do fantastičnih taktičkih obračuna kakve, primjerice, nismo doživjeli u PUBG-u ili H1Z1.

Ne samo da glatko “gura” 100 igrača, već se u akciju može uskočiti i u split-screenu. Impresivno?

Kad smo se već dotaknuli PUBG-a, očito je kako je ta igra bila kreativni uzor u stvaranju Blackouta. Ipak, Call of Dutyjev Blackout igra se kao Call of Duty i definitivno ne ostavlja dojam kopije. Tako je Blackout u skladu s karakterom serijala nešto opušteniji, manje realniji i brži, što ga u svoju ruku čini iznimno zabavnim i drugačijim iskustvom od bilo koje druge battle royale igre.

Dostupna su razna oružja iz povijesti serijala i gadgeti koje obožavamo. Primjerice, možete uzeti RC-XD autić na daljinsko upravljanje i Sensor Dart koji obilježva pozicije neprijatelja na radaru, pa ih skombinirati i pratiti protivnike na daljinu. Kad otkrijete takvo nešto zaista vas preplavi oduševljenje i to je samo jedna od stvari koje Blackout izdvajaju od konkurencije.

No vratimo se mi na mapu koja je fantastično posložena. Na samom početku igre kod iskakanja iz helikoptera možete sletiti na bilo koju, pa i najudaljeniju lokaciju u igri. Sve su jednako atraktivne, pa je i raspored igrača nešto raznovrsniji, što dovodi do situacija da praktički kroz cijelu rundu pa sve do završnog kruga nema praznog hoda i bezglavog trčanja koje obilježavaju neke druge igre. Angažman igrača traje kroz čitavu rundu, od njezinog početka pa do samog kraja.

Svakako moramo izdvojiti situaciju kad je naš team od četiri igrača iz FFA.hr redakcije stigao do posljednje faze igre, a krug se smjestio na most otprilike obuhvaćajući obje njegove priključne strane, stvarajući tako uvjete za fantastičan duel s protivničkom četvorkom s druge strane mosta i gotovo filmskih scena.

Prva pobjeda squada FFA.hr redakcije.

I tu dolazimo do onog nama najdražeg dijela, kooperativnog igranja s prijateljima koje je u najmanju ruku jednako zadovoljavajuće poput onog u jednom PUBG-u ili Fortniteu. Kombiniranjem perkova i taktiziranjem unutar teama zaista je moguće kontrolirati igru i igrati kako vi to želite, dok su kombinacije perkova i gadgeta gotovo pa beskonačne. Loot je raznovrstan, svaka partija drugačija, pa je komunikacija unutar teama ključna za pozitivan ishod na kraju. Ipak, za razumijeti i uživati u igri nije potreban neki veći angažman, sve opcije su intuitivne i zahtijevaju kratko vrijeme prilagodbe.

Blackout već sad, prvog dana od izlaska milijunskim pregledima na Twitchu pokazuje kako će uspješno konkurirati prvenstveno PUBG-u kojem će zasigurno oduzeti dobar dio igrača. Uz konstantnu podršku iz Treyarcha i sezonskim događajima poput onih u Fortniteu, Blackout bi mogao dominirati tržištem battle royale igara najmanje do iduće Call of Duty igre.

Zaključak

Call of Duty: Black Ops 4 po prvi put u povijesti zakinut je za kampanju zbog koje smo mnogi kupovali igru, međutim, Treyarch je uspio sve nadoknaditi količinom multiplayer sadržaja. Za najveći iskorak u povijesti serijala zaslužno je kvalitetno preuzimanje elemenata najpopularnijih FPS igara današnjice poput Overwatcha, Counter Strikea, Rainbow Six Siegea, PUBG-a i Fortnitea, istovremeno nadograđujući sve one pozitivne stvari zbog kojih se igrači iz godine u godinu vraćaju serijalu.

Tako je posložen impresivan paket koji čine gotovo tri različite igre od kojih se svaka igra potpuno drugačije. Sadržajno, Black Ops 4 sasvim pošteno bilo bi nazvati svojevrsnim paketom igara, s kojim za cijenu jedne igre dobijete više gameplay varijacija. Uzmite primjer kad nakon partije Blackouta se u par sekunda prebacite u Heist multiplayer mode, pa onda prije spavanja za opuštanje “bacite” malo zombija s ekipom. Radi se o količini i raznovrsnosti multiplayer sadržaja koja je još neviđena u igri ovakvog tipa, dok je veliki plus što se sve to u kompletu izvodi zaista glatko, bez poteškoća sa serverima te uz gotovo instantno pronalaženje online sesija.

Bilo da ste veteran serijala, zaljubljenik u battle royale žanr ili stari Call of Duty igrač koji je čekao bolje dane, u Black Opsu 4 biste mogli pronaći nešto za sebe. Naravno, Black Ops 4 ima i mana od kojih smo većinu nabrojali u tekstu, ali kao cjelina, Black Ops 4 je paket koji nudi zaista mnogo odlično produciranog, kvalitetnog i raznovrsnog sadržaja, više nego ijedan drugi aktualan FPS današnjice. Čime je serijal, po našem mišljenju, dobrodošlim rizikom konačno prekinuo bolnu monotoniju iz proteklih godina. Stoga ovoj igri pružam i ovako visoku ocjenu, uz napomenu kako ćemo se, s obzirom na veliku količinu sadržaja, vratiti recenziji nakon tjedan dana, napisati dodatne dojmove i ako bude bilo potrebno revidirati ocjenu.

{loadposition recenzija}