Jako je čudan osjećaj pokrenuti igru koja je najavljena u siječnju 2013. Prošla generacija konzola još nije ni došla u prodaju, dok je u međuvremenu stigla i u potpunosti proći. Kroz godine smo dobili odlične igre koje su generaciju učinile ljepšom. Od The Witchera 3, Red Dead Redemptiona 2 pa do God of Wara, Breath of the Wilda i Uncharteda. Te 2013. godine su izašli The Last of Us, Assassin’s Creed IV: Black Flag i Bioshock Infinite. Carlo Ancelotti tek se spremao sjesti na klupu Real Madrida, a CDPR je još uvijek bio na granicama mainstream popularnosti.
Istočno-europske igre često su imale dozu nedovršenosti i neispoliranosti, no to su uvijek nadoknađivale kvalitetnom radnjom i nevjerojatnom atmosferom. Tako je krenuo i CDPR, izdavanjem prvog The Witchera koji je potom dobio više „konačnih” verzija. Relativna popularnost igre, pogotovo u domaćoj Poljskoj, donijela nam je i nastavak. Jednako bugovit, ali grafički predivan, The Witcher 2 stavio je svijetlo pozornice na CDPR kao novog velikog RPG developera. Nekoliko godina kasnije, The Witcher 3 je izašao i osvojio čitav svijet. Igra, koju se univerzalno smatra jednom od najboljih igara prošle generacije, podigla je CDPR u sam vrh industrije, a njihov pristup stavljanja korisnika na prvo mjesto, podigao im je reputaciju na razinu o kojoj mnogi developeri mogu samo maštati.
The Witcher 2 predstavio je velik vizualni skok za CDPR.
The Witcher 3 izašao je čak dvije godine nakon najave Cyberpunka, a pred CDPR-om se još nalazio izlazak dvije velike ekspanzije i samostalne verzije zarazne kartaške igre Gwent kao i popratne single-player igre Thronebreaker. Završetkom razvoja Blood & Wine ekspanzije za The Witcher 3, potpuni se fokus stavio na razvoj Cyberpunka. Puno je uloženo u marketing, a svaki novi prikaz je oduševljavao i gradio hype. PR mašina odradila je nevjerojatan posao i među igračima se nezaustavljivo podizalo uzbuđenje. Neki su očekivali odličnu igru, a neki su očekivali najbolju igru svih vremena koja će promijeniti čitavu industriju. Hype je opasna stvar. Prodavat će igru u nebrojivim količinama, ali ga je gotovo nemoguće opravdati, dok najveću katastrofu donosi kada ga se u potpunosti iznevjeri.
| Kontroverze i verzija za konzole Zadnje igre koje su digle ovoliko prašine bile su Battlefront II s velikom kontroverzom oko mikrotransakcija i No Man’s Sky s doslovnim lažnim marketingom. Ista se stvar događa i sa Cyberpunkom. Vjerojatno ste već čitali o sramotnoj situaciji na prošlogeneracijskim konzolama gdje je pred izlazak predstavljena verzija potpuno drukčija od dobivene. U nekim segmentima neigriva i bolno neoptimizirana, verzija za PS4 i Xbox One čeka niz zakrpa, dok je u međuvremenu skandal prešao iz nedovršenosti u lažni marketing, popraćeno micanjem igre s PS Storea. FFA recenzija temelji se na PC verziji igre i iskustvu dobivenom na toj platformi. |
Sony je uklonio Cyberpunk 2077 sa Storea, vraća novac svima › FFA.hr Gaming Portal
[ANKETA] Planirate li tražiti povrat novca za Cyberpunk 2077? › FFA.hr Gaming Portal
Night City – grad u kojemu se želite izgubiti
Godina je 2077. Svijet je u rasulu, a kaos koriste hladnokrvne korporacije koje crpe život iz prosječnog građanina. Night City – metropola u Slobodnoj državi Sjeverne Kalifornije – središte je naših avantura. Protagonist Cyberpunka, jednostavno nazvan/a V, prazna je ploča koju igrač pretvara u živog lika. Na izbor nam se nude tri životna puta koja predstavljaju početak igre. Možemo biti pripadnik Nomada, lutajućih klanova koji svoja naselja podižu na rubovima gradova. Odlučujemo da je vrijeme za osamostaljenje, napuštamo klan i odlazimo u Night City. Druga mogućnost je Street Kid. Odrasli smo na ulici i sitni kriminal nam nije stran, a zbog njega upadamo u ozbiljne probleme. Posljednja opcija je Corpo. Član smo najveće svjetske korporacije – Arasake. Nalazimo se na posebnoj poziciji kao onaj neugodan tip kojeg se zove kada treba riješiti nerješive probleme, sve dok i sami ne postanemo taj problem.
Dobrodošli u neonsku metropolu.
Radnja se pomiče pola godine unaprijed i V se priprema za posao koji će ga staviti na sam vrh traženih plaćenika. Zajedno s partnerom, Jackiejem Wellesom, i kriminalnim podzemljem Night Cityja planira krađu revolucionarnog biočipa koji vlasniku nudi put do besmrtnosti.
Osim samog početka, koji traje od 30 do 60 minuta, ostatak prologa je isti bez obzira na odabir lika. Jedina posljedica te odluke koja je prisutna kroz čitavu igru su posebne opcije u dijalozima. One nemaju drastični učinak na priču, no u određenim questovima pružaju alternativni pristup rješavanju određenih problema.
Za razliku od Geralta, V je lik kojeg sami kreiramo. Biramo spol, boju kože, kose i očiju, kibernetiku, ožiljke i još nekoliko sitnica. Niti jedna nema utjecaj na sami gameplay, no igraču se pruži šansa da odmah od početka igra s likom kakvog si je zamislio u glavi. Nakon kreacije lika na temelju izgleda, na igraču je da raspodijeli određeni broj bodova u vještine koje će odrediti preferira li bliske sukobe, udaljenu borbu, hakiranje ili šuljanje. Umjesto klasa postoji sistem slobodne investicije bodova što bi one koji preferiraju gameplay nad pričom moglo motivirati na više prelazaka.
Svog lika nećete puno viđati u samoj igri, ali zato je tu vrlo moćan foto mod.
CDPR je svakako podigao ljestvicu za pisanje u otvorenim svjetovima RPG igara, prvenstveno po pitanju sidequestova koji su imali više materijala od određenih glavnih questova drugih igara. Kvaliteta pisanja je blago podignuta u Cyberpunku i to se ponovno vidi na sidequestovima i njihovoj povezanosti s glavnim questom. Dok sam ostao razočaran utjecajem na ishod glavnih questova, rješavanjem sidequestova može se utjecati i na ostale sidequestove, ali i na glavni quest. Raspon sidequestova ide od običnih gigova – manjih plaćeničkih poslova u kojima eliminiramo metu, postavljamo opremu za špijuniranje, dohvaćamo informacije i sl. – pa do opsežnih i nekada sadržajem apsurdnih. Posebno me se dojmilo kako CDPR ne bježi od čistog narativnog pristupa svojim questovima te time ponekad izbjegava bilo kakvu borbu.
Na mene su dva sidequesta ostavila vrlo pozitivan utisak jer odlično predstavljaju pisanje u Cyberpunku. Prvi je bio obični gig u kojemu je trebalo eliminirati sadističkog vlasnika noćnog kluba. Meta je ujedno član zloglasne japanske bande Tyger Claws. Uspješnom sam eliminacijom uspio u kasnijem glavnom questu zastrašiti svodnika čije prostore čuva spomenuta banda. Kada je saznao da sam upravo ja bio taj koji je napravio kaos u redovima Tyger Clawsa, odmah je predao informacije.
Drugi sidequest je Sinnerman, o kojemu ne želim puno pričati, no uključuje hladnokrvnog i nestabilnog ubojicu te oportunističku filmsku korporaciju. Čitav se sidequest može riješiti bez ikakve borbe, samo čistim dijalogom, no ono gdje briljira je upravo u zadržavanju napetosti situacije. CDPR majstorski održava interes igrača.
Sinnerman je quest koji će oduševiti one koji preferiraju priču nad akcijom.
Negativni aspekt radnje je njeno trajanje. Pohvalno je što je svijet pun interesantnih sidequestova, no glavna radnja nije duga i može ju se preći i kroz dvadesetak sati. Ostavlja osjećaj neiskorištenosti likova i svijeta koji je stvoren. Također, zbog manjka utjecaja na radnju, imao sam osjećaj kao da idem po linearnoj kampanji u kojoj moji odabiri kroje karakter glavnog lika. Očekivao sam malo veći utjecaj nakon vrlo impresivnog uvoda u igru koji u samo jednom questu pokaže koliko misije mogu biti razgranate. Ipak, prisutna je za CDPR neviđena razina filmičnosti koja te questove pretvara u pravi spektakl. Ako vas zanima konkretan primjer odluka i posljedica, bacite pogled na detaljan pregled dvaju questova.
Igramo Cyberpunk 2077 #1: Prvi dojmovi o kvaliteti pisanja › FFA.hr Gaming Portal
S druge strane, likovi su odlično napisani i nisam naišao na nekog koji mi je bio naporan ili dosadan. Svaki ima svoju uvjerljivu priču i na neki način osvaja pažnju, bio to karizmatični Jackie ili jezivi Adam Smasher. Dijalozi su ponekad čisti klišej, no pisanje je većinom vrlo kvalitetno, zabavno i interesantno.
Audiovizualna poslastica i poklon za one sa snažnom mašinom
Cyberpunk je jedna od najljepših igara ikada. To mogu reći čak i nakon igranja na svojem slabijem PC-u. Night City je sve što sam očekivao od jednog cyberpunk grada. Od neonskih reklama pa do prljavih mračnih ulica. Velik je trud uložen u svaki detalj grada, no posebno mi se svidjelo kako, kao i u Blood & Wine ekspanziji za The Witcher 3, grad ima prepoznatljiva obilježja – kipovi, kružni tokovi oko tržnice, nedovršeni hotel na obali – jer me nije obvezalo na korištenje karte kada je trebalo doći do neke lokacije za koju unaprijed znam gdje bi se trebala nalaziti. Night City svojim dizajnom ostavlja dojam pravog grada.
Taj dizajn lokacija se prenosi i na likove u koje je također uložen nevjerojatan trud da izgledaju jedinstveno. I to ne vrijedi samo za glavne likove, već i za NPC-e na ulici. Ponekad se dogodi da se na istoj lokaciji pojave dva ili tri ista NPC-a, pogotovo ako je velika koncentracija ljudi, ali postoji toliko kombinacija, od odjeće pa to samog izgleda i građe tijela, da stignete zaboraviti da ste vidjeli već nekog sličnog ili istog NPC-a i čitavo vrijeme mislite kako je svaki NPC jedinstven.
Dizajn likova posebno je impresivan i zaslužuje svaku pohvalu.
Zvukovni aspekt igre gotovo je savršen. Glazbena pozadina je pamtljiva i podiže atmosferu. Odlično je tajmirana s ozračjem u zasebnim situacijama. Kod napetih trenutaka se lagano gradi prije nego što postane dominantan element, u borbi je sveprisutna i često sam se našao da u ritmu kimam glavom, dok je u smirenijim situacijama suptilna, ali opet dovoljno prisutna. Zvukovi synthwavea dominiraju podlogom, no postoje i radio stanice koje se mogu slušati u prostorijama i vozilima te je pogotovo pohvalno što obuhvaćaju niz žanrova. Od standardnog synthwavea, do metala pa do laganih tonova gitare za trenutke kada se vozite autoputom prema razrušenoj Pacifici.
Glasovna je gluma vrhunski odrađena, a to pogotovo vrijedi za oba glasa protagonista. Nažalost, nije mi se svidio nastup Keanu Reevesa. Štoviše, dobio sam dojam da je njegova uključenost u igru marketinški potez jer mi nije bio toliko uvjerljiv kao Johnny Silverhand, netko tko bi trebao biti pankerska legenda i revolucionar benda Samurai. Nedostajalo mi je energije u nastupu koja se dobije kod drugih likova i čitavo sam vrijeme mislio kako je preda mnom Keanu Reeves, a ne Johnny Silverhand.
Nevjerojatna atmosfera koju koči nedovršenost
Nedovršenost Cyberpunku posebno se odrazila na igrinu atmosferu. Ona većinom oduševljava, no nerijetko i razočara svojom prazninom. Dobio sam dojam da je svijet kao cijelina povezan nekolicinom mikrosustava. Ti mikrosustavi su jedni od najživljih lokacija ikada napravljenih u igrama. Jig-Jig Street je labirint ulica iznad kanalizacije u japanskom dijelu grada koja po noći postane najživlje područje onih koji traže noćni provod. Od prostitutki pa do pachinko mašina i dilera drogom i braindanceovima – snimljenim ljudskim sjećanjima posebno režiranim za korisnika. Sve je prepuno šarenih boja koje se odbijaju od kišnog poda i čuje se neprekidni žamor ljudi. Tržnica Kibuki je po danu puna kao Hrelić i može se naći bilo što, od hrane pa do odjeće i oružja, a dobro je mjesto i za uhvatiti najnovije glasine.
Najčešće su skrivene uličice upravo one koje atmosferom najviše dolaze do izražaja
Takvih lokacija ima stvarno mnogo i ostao sam oduševljen koliko su živopisne. Međutim, one su povezane ispraznim cestama, ulicama i pogotovo autoputom zbog čega Night City često izgleda mrtvim. To me posebice razočaralo kada bih izašao iz jednog takvog mikrosustava i počeo se voziti ulicama na kojima niti nema prometa, a pogotovo pješaka.
Velika sloboda u gameplayu i problem loše umjetne inteligencije
Cyberpunk pripada RPG žanru i to se pogotovo vidi u gameplayu. Velika sloboda u razradi lika i sistem otvorenih klasa pomažu igraču da gradi točno onakvog lika kakvog si je zamislio, bila to opasnost iz sjena koja svojim naprednim hakiranjem može bez ispaljenog metka zaustaviti vojsku neprijatelja ili mirna ruka hladnokrvne hodajuće mašine za ubijanje koja usporavanjem vremena pleše po bojištu svojim vjernim revolverom i katanom. Stealth je nažalost pokvaren lošom umjetnom inteligencijom i bugovima, no dubina koju Cyberpunk nudi je izuzetno impresivna.
Napucavanje je odrađeno na vrlo zadovoljavajućoj razini i s vremenom postaje pravi užitak kada se omogući kombiniranje različitih vještina. Kao i u svakom RPG-u, početak igre ima najosnovniji gameplay, a na igraču je da razradi lika prema stilu kojim želi igrati. Bodove koje zaradite podizanjem levela moći ćete trošiti na podizanje pet različitih vještina: Body, Reflexes, Technology, Intelligence i Cool. Svaka od tih vještina ima svoje perkove koji podižu efikasnost vještina za određeni postotak. Iako je riječ o pasivnim poboljšanjima, mogu znatno utjecati na igru. Primjerice, mogu vas ubrzati prilikom šuljanja ili produljiti trajanje daemona – programa za iskorištavanje korisničkih implantata koji se koriste prilikom hakiranja.
Podizanje levela ide brzo što učinkovito sprječava da gameplay postane dosadan.
Nove je mogućnosti moguće kupiti kod ripperdocova – doktora specijaliziranih za kibernetiku – gdje se vrši nadogradnja implantata za bolje performanse poput višeg skoka ili povećanja kapaciteta RAM-a u čipovima za efikasnije hakiranje. Kod netrunnera – vrsnih hakera koji vrijeme provode u virtualnom okružju Neta – moguće je kupiti nove, puno snažnije daemone. Osim što ih morate platiti novcem, određenu opremu, kao što su novi implantati, morat ćete otključati tako da podignete svoje Street Cred, odnosno koliko vas cijene po gradu zbog vaše efikasnosti u plaćeničkim poslovima. Riječ je o solidnom sustavu motiviranja igrača da istražuje Night City i pozabavi se mnoštvom sidequestova. Cyberpunk vješto nagrađuje uloženo vrijeme.
U igri također ima mnoštvo loota koji ponekad zna biti u nepotrebnim količinama. Svaki neprijatelj, osim modova za oružja ili samog oružja ili oklopa, baci i neki popratni predmet kao što je hrana ili piće. Iako pomažu prilikom borbe, često sam ih u potpunosti ignorirao jer je bitnijih predmeta i više nego dovoljno. Ako ste dovoljno vješti, možete i samostalno graditi svoju opremu tako da ih craftate, no za to će vam trebati puno skupih i rijetkih resursa, dok isto vrijedi i za nadogradnju. Cyberpunk je po gameplayu sve što se traži od jednog RPG-a. Oni koji vole pažljivo graditi lika bez većih ograničenja izgubit će na desetke sati u igri isprobavajući sve što igra nudi. Ako vas zanima i više o tome kako gameplay, vještine i loot funkcioniraju, svakako bacite oko na dubinski pregled Cyberpunkove slobode i zabave.
Igramo Cyberpunk 2077 #2: O gameplayu i njegovoj slobodi › FFA.hr Gaming Portal
U potpunosti je na vama kako ćete pristupiti opasnim situacijama.
Najviše me razočarala ranije spomenuta loša umjetna inteligencija. Možda je bolje reći da je ona nepostojeća. Neprijatelji često ni ne traže zaklon prilikom borbe, a ponašanje u otvorenom svijetu je još gore. Ako slučajno ostavite automobil nasred ceste, auti će se zaustaviti, neće pokušati proći pored auta kada je sigurno, već će samo čekati. Nastat će gužva koja ne nestaje sve dok ne maknete auto ili odete na neku drugu lokaciju što daje priliku da se auti magično maknu. Ista je stvar s policijom koju ne možete naći da patrolira ulicama, već ima nekoliko punktova u gradu na kojima istražuje zločine. U trenutku kada počinite neki zločin, oni se pojave odmah iza vas. Govori se da je riječ o bugu, no svakako se može pripisati tome koliko je umjetna inteligencija nerazrađena i odgovara nedovršenosti igre.
Mnoštvo bugova koji će zahtijevati strpljenje
Već se puno pričalo o silnim bugovima koji ometaju normalno igranje. Dok ne mogu pričati o stanju na konzolama, na PC-u igranje nije idealno, ali isto tako ne čini igru neigrivom. Naišao sam na puno vizualnih bugova koji nisu toliko ometali igranje, ali ih je teško ignorirati.
- lebdeći predmeti
- oružja koja prolaze kroz ruke
- usne likova koje se prestanu micati dok govore
- teksture koje se ne učitavaju
- teksture koje se prekasno učitavaju
- ghosting
Nekada je učitavanje tekstura sramotno loše.
Bilo je i ozbiljnijih bugova koji su bili posebno problematični jer su se događali tijekom questova i zahtijevali su ponovno pokretanje starije spremljene pozicije.
- besmrtni neprijatelji
- odrađeni zadatak nije se registrirao i nije bilo moguće nastaviti quest
- sidequestovi se nisu mogli aktivirati jer se razgovor nije htio pokrenuti
- predmeti se nisu mogli pokupiti iako silueta označava da se mogu
- oznake na mapi nisu pokazivale točnu lokaciju
- Crash-To-Desktop
Cyberpunk 2077 sada ima problema s corruptiranim save fileovima › FFA.hr Gaming Portal
Napravljene su i neke upitne dizajnerske odluke poput nemogućnosti mijenjanja izgleda lika nakon kreacije te toga da je odjeća, koja se reklamirala kao veliki modni dodatak, broji kao oklop te se treba nadograđivati. Korisničko sučelje je kvalitetno dizajnirano, no unutar menija je ponekad zbunjujuće pronaći točno što tražimo. O stanju nedovršenosti govori i nedostatak New Game+ moda kojeg su naknadno morali dodavati u već dvije igre.
Iako je fora vidjeti Keanu Reevesa, možda bi bolje bilo da igra nema toliko bugova.
| Ukratko o performansama Puno se pričalo o samim performansama igre, pogotovo na konzolama. U svrhu recenzije, ova kopija Cyberpunka igrana je na PC-u pogonjenom GeForce GTX 980 grafičkom karticom, Intelovim i7-4790K procesorom te 16GB RAM-a. Prvi pokušaji igranja igre na medium postavkama i 1440p završili su FPS-om koji je oscilirao između 22 i 25 FPS-a, dok je prebacivanje na 1080p pomoglo da se postigne čvrstih 30 FPS-a, čak i na većinom high postavkama. S obzirom da nije riječ o RTX kartici, nije korištena RT tehnologija i DLSS. Svakako je preporučeno igrati na PC-u s jačom grafičkom karticom, no na 1080p je i dalje vrlo igrivo za one koji ne traže 60 FPS-a i RT. |
Jedna od igara godine, ali samo onda kada je igriva
Idući mjeseci pokazat će koliko je CDPR spreman uložiti u poboljšanje situacije. Iako je Cyberpunk igriv na PC-u, jasno je da je riječ o nedovršenoj igri. Od bugova pa do nedostatka quality-of-life dodataka, igra je prerano izbačena na tržište.
Velika je šteta što interesantan i zabavan gameplay te vrlo kvalitetno pisanje sputavaju tehničke poteškoće, neoptimiziranost i čista nedovršenost igre. Koliko god me uvukao svijet, zajedno s likovima i radnjom, i koliko god sam uživao u igri toliko mi je teško u trenutačnom stanju preporučiti igru bez dodatnog upozorenja. Cyberpunk će se svakako poboljšati, a većina boljki ide na tehničku nedovršenost. Ako vas igra interesira, ne vjerujem da ćete požaliti, no svakako budite spremni da će se igra aktivno poboljšavati i da trenutno ima problema na koje ćete možda naići, a možda nećete. Puno će ovisiti o vašem individualnom iskustvu. Cyberpunk 2077 nije i neće biti novi The Witcher 3, ali nudi nevjerojatan svijet ispunjen suludim pričama i likovima s kojima ćete prolaziti kroz dobro i loše, a da pritom ne primijetite da sati prolaze kao minute.
Cyberpunk 2077 recenzija
82
Iza kulise bugova, loše optimizacije i poneke upitne dizajnerske odluke, skriva se igra očekivane CDPR kvalitete obilježena preranim izlaskom.
