Recenzija | Dark Souls Remastered

Kročili smo još jednom svijetom Lordrana, i to glađe no ikad!

Dark Souls serijal i njegove inačice jedne su od onih igara uz koje svako veže posebne priče i uspomene. Tokom godina kroz brojne nastavke gazili smo okrutnim svjetovima koje nam je priredila ekipa iz FromSoftwarea, a bez imalo zadrške možemo reći kako je ta ista ekipa oblikovala čitav novi naraštaj gamera, ali i vratila nadu onim starijima da i dalje postoje developeri koji igrača smatraju sposobnim za nešto više od pukog praćenja zacrtane linije. I dok nam je tako srce bilo na rubu, gotovo kao i HP oznaka velikog, strašnog bossa, navukli smo se na igru kao na tešku drogu i razvili ovisnost koja traje i godinama kasnije.

Gdje je sve počelo.

Igra koja ne prašta – najčešća je izreka koju ćete pronaći od ljudi koji se odluče za upuštanje u svijet Dark Soulsa, a kako i ne bi, jer broj puta koliko ćete pokušati nešto i pri tome umrijeti samo da bi otkrili novu slabost protivnika pred vama itekako je velik. Istina, možda će vas ponekad i koja igrina mehanika nepošteno prožvakati ili poneki tehnički nedostatak stati na vaš put. Dok je ovo prvo dio šarma igre, kako bi se ispravila tehnička „kašljucanja“ poslužit će Dark Souls Remastered… ili ipak možda ne?

Što se to krije pod haubom?                                                            

Sedam godina prošlo je od verzije Dark Soulsa za prethodnu generaciju konzola; velik broj godina u kojima smo svjedočili velikom tehničkom napretku kako igara općenito, tako i Dark Souls serijala. Počevši od vizuala pa do mehanika igranja, mnogo toga se promijenilo i to vidno nabolje, a koliko god ljubavi imao spram serijala, za Dark Souls Remastered ne mogu reći ništa više osim da je prolazan… barem ako ćemo ga gledati čisto kroz prizmu remastera.

Ima tko za kupanje?

Najveća poboljšanja dolaze u vidu veće rezolucije i frameratea, koji sada na konzolama iznosi 60 sličica u sekundi što rezultira glađim izvođenjem igre, a možda i ono najbitnije, napokon se kroz Blighttown možete prošetati bez bolnih zastajkivanja koja su to već ionako zeznuto područje činila još većom noćnom morom svih početnika. Za igrače na PC-u ovo ne znači mnogo jer istu mogućnost imaju od prije, pa će za njih jedine novosti doći u vidu uvođenja određenih mehanika iz Dark Soulsa III, kao i bolje mrežno igranje koje sada ide preko dedicated servera i podržava do šest igrača. Od sada je tu i uparivanje preko lozinke koje će olakšati pronalazak prijatelja u svijetu Lordrana, a kako bi nam još malo olakšali već ionako teško putovanje, neke od novosti uključuju mogućnost konzumacije više itema (npr. Souls itema) odjednom, mijenjanje Covenanta na bonfireu, kao i novi, dodatni bonfire pored Vamosa u Katakombama.

Vizualni pomaci su škrti, pa tako osim ako ne igrate istodobno stariju verziju i ovu, razlike nećete primijetiti, a prava je šteta što se ekipa iza remastera (poljski studio QLOC) nije potrudila igru pogurati barem na vizualnu razinu Dark Soulsa III. Najviše promjena tako je uvedeno u PvP dio igre koji, nažalost, zbog trenutne nedostupnosti nismo uspjeli isprobati. Valja dodati i informaciju kako je u igru uključen i Artorias of the Abyss DLC, pa tako novi igrači mogu uživati u kompletnom iskustvu.

Nepodnošljiva lakoća umiranja

Maknemo li sve to sa strane, igrine mehanike ostale su manje-više nepromijenjene što svakako podržavam. Svaki veteran u igru će uskočiti bez ikakvih problema, a ponovno lutanje svijetom Lordrana izmamit će mnoge uspomene, ali i stare neprijatelje. Ono najbitnije, igra i dalje ima svoj šarm, a skakanje iz novijih nastavaka direktno na original nije mi narušilo dojam igranja. Tome naravno pridonose gore navedene promjene, ali i svevremenski sustav borbe koji su Fromovci zacementirali davne 2011. godine. Novi igrači ne bi trebali imati nikakvih problema; dapače, za razliku od starijih igrača, dobit će kompletno iskustvo, pomalo ušminkano i prilagođeno novijim vremenima, ali nikako ne treba očekivati brda i doline. Razina napretka nije ni blizu onoj koju redovito isporučuje ekipa iz Bluepoint Gamesa, pa u slučaju da ste tako nešto očekivali, možda se i razočarate.

Put do najvećih grudi u igri čuvaju dva opaka igrača… Naravno da smo kleknuli.

Isplati li se?

Kratko i jasno – da i ne. U slučaju da ste zagriženi obožavatelj Dark Soulsa, a pri tome se primarno igrate na konzolama, odgovor je bez ikakvog pogovora da. Tehnička poboljšanja, iako ne oduševljavaju, ionako vas neće spriječiti da uzmete jednu od svojih omiljenih igara za novu generaciju konzola. Pretpostavljamo da u tom slučaju volite i PvP koji je dobio mnoga poboljšanja, a koji će, u slučaju da ispadnu tip-top, biti dovoljan razlog za nabavku igre. Ovo je možda i jedini razlog zašto bi ekipa iz PC tabora mogla razmisliti o kupnji igre jer ostale stvari nikako ne opravdavaju cijenu od 40$ (20$ ako posjedujete Prepare to Die izdanje) za gotovo identičnu igru.

Ovaj će remaster tako najviše na ruku ići onima koji su propustili stariju generaciju konzola ili ovaj naslov koji sada u kompletnom izdanju mogu dobiti za dobru cijenu i odigrati ga uz ponešto manje „glavobolja“ nego igrači prije. 

{loadposition recenzija}