Recenzija | Dead Space Remake

Godina je 2508. Planet Zemlja nalazi se na rubu egzistencije. Prekomjerna eksploatacija resursa uzrokovala je odumiranje čovječanstva. Šačica preživjelih stanovnika kao jedinu nadu za održavanje i širenje ljudske vrste, vidi u istraživanju svemira i rudarenju novih planeta. Perjanica ljudske vrste, svemirski brod „USG Ishimura“, nalazi se na svojoj 35. misiji. Dok Zemljani očekuju novu pošiljku za život potrebnih resursa, puno manji i beznačajni brod, „USG Kellion“, presreće SOS poziv odaslan sa Ishimure.

Peteročlana posada predvođena specijalistom za brodske sustave i protagonistom igre, Isaacom Clarkeom, u prvih par minuta shvaća da je upala u noćnu moru iz koje nema povratka. Lokve krvi i raskomadana tijela leže posvuda, a hodnike – nekoć pune života – zamijenili su sablasni krikovi koji lede krv u žilama. Bespomoćni Isaac u nevjerici gleda masakr koji se odvija nad njegovom posadom. Sablasno čudovište u nekoliko je brzih trenutaka raskomadalo ljudsko tijelo. Dobrodošli u Dead Space.

„Strah je dobar onome komu ga je Bog dao“

Peti mjesec davne 2009. Sjećam se spomenute godine iz više razloga. Završio sam fakultet, vratio se u onu „usmrđenu sobicu“ opjevanu u kolumnama, a najviše od svega pamtim prokleti Dead Space. Igrao sam hrpu akcijskih horora, ali niti jedan me nije toliko isprepadao. Urlao sam i punio gaće od straha. Čitavo sam vrijeme osjećao nelagodu i pitao sam sebe zašto igram ovo kad me strah, ali kada originalni Dead Space uhvati igrača u žrvanj, ne pušta. Polako ga psihički melje i svakim novim poglavljem testira gornju granicu izdržljivosti.

Desetljeće i nekoliko godina kasnije, sa zadovoljstvom mogu potvrditi kako Dead Space remake, u odnosu na original, podiže ljestvicu na novu razinu. Zahvaljujući današnjem, puno snažnijem grafičkom hardveru i napretku na polju zvuka, Dead Space remake ultimativna je verzija samog sebe i igra koju ćete zasigurno pamtiti.

Dead Space će nekako uvijek pronaći novi način da vas preplaši i drži napetim kroz cijeli prolazak

Ako nekada budete pisali diplomski rad na temu remakeova u igraćoj industriji, ne treba vam bolji primjer. EA Motive odradio je fantastičan posao. Kompletna formula igre zadržana je iz originala, no svaki segment obogaćen je i proširenim novim stvarima. Priča je proširena nadograđenim animacijama, sporedne likove puno bolje upoznajemo putem sporednih misija i dodatnih pisanih i zvukovnih logova. Štoviše, za razliku od originala, Isaac više nije nijem. Glasovna gluma doprinosi povezanosti igrača s protagonistom, a rekao bih da je odnos Isaaca i antagonista puno osobniji i intenzivniji nego ranije.

Nisam fan backtrackinga, ali zahvaljujući novom sustavu propusnica, preporuka je da se vratite i skupite sve. Samo se čuvajte neprijatelja, koji se mogu, ali i ne moraju ponovno pojaviti

Atmosfera Mrtvog svemira

Originalni Dead Space, kao ni ovaj današnji, ne donosi revoluciju za žanr akcijskih horora. Ono što „Mrtvi svemir“ čini posebnim je njegova atmosfera. Rijetko koja igra prikazuje borbu za goli život na strašniji način od ove. Motive je čitavu Ishimuru napravio kao svojevrsni poligon užasa gdje su pred igrača bacili mračne, krvave i uske hodnike prepune jezivih krikova koji dolaze sa svih strana. Iako sam već igrao Dead Space, i dalje u svakom trenutku osjećam nelagodu i strah. Možda zbog genijalnog osvjetljenja i različitih efekata dima/magle, a možda i zbog zvuka.

Zvuk je posebna priča i ide toliko daleko da ćete čuti jadnog Isaaca kako zapomaže, stenje i jedva priča kad je ranjen. Osjetit će te ubrzane otkucaje srca i pumpanje adrenalina dok vas Necromorphi proganjaju uskim hodnicima. Njihovo jezivo odzvanjanje koraka u sprezi s izmučenim Isaacom ostavlja dojam kompletnog horora, do te mjere da ćete puhati na hladno i trzati na najobičnije udaranje pokvarenih vrata. Ako ikako možete, Dead Space igrajte na slušalicama.

Telekineza i usporavanje (Stasis) su i dalje vaši najbolji prijatelji u gustim situacijama. Ima li većeg gušta od smrzavanja grupe neprijatelja uz neizbježno prženje i sjeckanje istih? Milina.

Samo nemojte, kao ja, u ranim jutarnjim satima na glas „jaukati“ od straha jer postoji velika šansa da ćete probuditi ukućane koji će vam onda *ebati sve po spisku kao žena meni. Neću lagati, usro sam se toliko puta od straha. Nedavno sam završio The Callisto Protocol i niti jednom se nisam pošteno trznuo. Ovdje sam se u prvih nekoliko sati toliko isplašio da sam od muke morao skidati slušalice, uzeti zraka i prošetati po stanu.

Za one koji žele znati malo više

Koliku pažnju je ekipa EA Motivea posvetila detaljima, ili bolje rečeno ukupnoj atmosferi, pokazuje to da su razvili posebnu tehnologiju koja prati Isaacovo mentalno i fizičko stanje. Ritam otkucaja srca i disanja temeljen je na osobi starosne dobi od 40 godina. Ovisno o stanju u kojem se Isaac nalazi (je li prethodno trčao, koliko ima zdravlja, je li bio u borbi te općenito u stresnoj situaciji) igrač će čuti i osjetiti različiti intezitet disanja glavnog lika.

Mislim da je bespotrebno pričati da je najočitiji pomak onaj grafički. Dead Space remake izgleda odlično, pri čemu bih ponovno napomenuo izvrsno osvjetljenje, no više od same grafike čini ljepota u sitnim detaljima koje vidite na svakom koraku. Od spomenutih hodnika punih organa, iznutrica, krvi i ostataka negdašnjih ljudi do detalja na Isaacovom oklopu. Neću pretjerati kada kažem da „novi“ Dead Space u vizualnom smislu predstavlja pravu poslasticu.

Bježi i ne okreći se, sine!

Sama borba, kao i ostatak igre, ostala je u velikoj mjeri vjerna originalu. Naravno, kontrole su poboljšane i prilagođene današnjim standardima, a svakako pozdravljam nove, alternativne načine pucanja koje sada ima svako oružje. I dalje mi je najdraži ikonski Plasma Cutter, a zahvaljujući modernoj grafici, nikad nije bilo ljepše (ili ružnije?) komadati i guliti Necromorphe. Namjerno sam upotrijebio izraz „guliti“ jer ćete sada vidjeti kako s neprijatelja doslovno otpadaju komadi trule kože, što ujedno služi kao pokazatelj kad je neki neprijatelj pri kraju sa zdravljem. Borba je puno krvavija i mesnatija u odnosu na original. S užitkom i upitnim osmjehom na licu uhvatit ćete sami sebe kako bjesomučno stišćete triggere dok s neprijatelja lete komadi, a da ne govorim koliko ćete ih puta stompati, iako leže mrtvi. Ne samo zbog dodanih resursa koje bacaju, već zbog ostovremenog užitka i bijesa.

Pohvalu svakako zaslužuje velika promjena u samom dizajnu igre. Originalni se Dead Space često činio kao niz hodnika koje prelazimo samo kako bismo došli do cilja. Kad ste završili određeno poglavlje, više nije bilo povratka. Remake donosi sasvim drukčiji i puno otvoreniji dizajn. Ne samo da se možete vratiti na stare dijelove broda, već je i poželjno zbog sporednih misija i zaključanih vrata koje ćete za sobom ostaviti. Već srednja razina igranja donosi pristojan izazov, a metaka i zdravlja nema na bacanje, stoga vas igra dodatno potiče da se vratite nazad i u pravilu uvijek pokupite dobar loot. Možda to nećete odmah primijetiti, no u odnosu na original, mnoge su prostorije premještene i proširene novim sadržajem.

Preporučio bih vam igranje sporednog sadržaja ne samo zbog priče, nego i bogatih resursa koje ćete dobiti po završetku.

Ono što ćete sigurno primjetiti, i s oduševljenjem pozdraviti, su dionice igre bez gravitacije. Meni su, zbog načina kretanja, u originalu bile čisti „pain in the ass“. Naime, mogli smo se samo lansirati od površine do površine što je donosilo ogromne probleme s kamerom i snalaženjem u vremenu i prostoru. U remakeu lebdimo gdje želimo, slobodni u vremenu i prostoru. Poseban je užitak u takvom stanju komadati neprijatelje i gledati njihove udove kako lebde u beztežinskom stanju. Obratite pozornost na Isaacov oklop kad se iz svemirske šetnje vratite u zatvoreni prostor broda. Ljepota je u malim detaljima.

Za hrabrije među vama, preporuka je da odmah krenete na New Game+ koji donosi mogućnost otključavanja alternativnog kraja, najjačeg oklopa u igri kao i Phantom verzije neprijatelja. Dobra vijest je da ćete zadržati svu opremu, pa je New Game+ logičan izbor za vas koji ganjate trofeje. Jesam rekao da je jedan od njih da kompletnu igru pređete samo s jednim oružjem? Sretno.

A di su pare?

U sklopu recenzije, Dead Space remake odigran je na PS5 konzoli koja nudi dva načina izvedbe – 4K s RT-om i 30 sličica u sekundi te igranje u zakucanih 60 sličica, bez RT-a, u 1440p rezoluciji. Nadam se da će u budućnosti doći zakrpa koja će ponuditi svim vlasnicima VRR televizora 4K i 40 sličica s uključenim ray-tracingom.

I sada dolazimo do one naše poznate – vrijedi li remake stare igre 80 eura? Ostavite mi pravo da vam na to ne odgovorim. Neću odgovoriti jer je jako nezahvalno pričati o tome što je nekome skupo, a što nije. Siguran sam da smo svi trošili novac na puno lošije igre i veće gluposti u životu. Ako prvi put igrate Dead Space, nadam se da već debelo uživate u igranju. Ako ste pak igrali PS3/X360/PC verziju iz 2008. godine, a nemate višak love, onda sami znate što vam je činiti.

Što god odlučili, odigrajte Dead Space remake. Zaslužili ste to, a zaslužio je to i EA Motive da ih podržimo u daljnjim projektima. Ne zaboravite da je Electronic Arts do nedavno tvrdio da nema kruha od single player igara, a pogledajte gdje smo danas. U kratkom periodu dobili smo jako dobar NFS i fantastični, bez mikrotransakcija i battle passova, Dead Space remake. Ne znam što Dead Spaceu donosi budućnost, ali sam siguran da na tržištu ima mjesta za sasvim novi nastavak.

Dead Space Remake recenzija

90

Fantastičan remake već ionako odlične igre iz 2008. Odigrajte kad vam to mogućnosti dozvole, bilo kada i bilo gdje. Samo odigrajte i držite gaće.

Kako ocjenjujemo?