Veličanstveni jedanaesti nastavak poznatog Dragon Quest serijala ovdje je da oduševi i stare i mlade naraštaje. Dobro došli u igru koja opasno konkurira za igru godine i jedan od JRPG klasika.
Dragon Quest XI konačno je pokucao na naša vrata. U razvoju je od „davne“ 2013. godine te je nakon desetog MMORPG nastavka i devetke koja je tek ugledala svoje svijetlo samo na NDS-u, konačno onaj „pravi“ nastavak nakon osmice i konačno na konzolama. Zanimljivo je da Level-5 više nije developer što je neke ostavilo dosta sumnjičavima oko kvalitete. Square Enix je preuzeo ulogu, i moram priznati, sve je sjelo na svoje mjesto. Kao i obično, Yujy Hori stoji iza svega. Čovjek zaslužuje svojevrsni spomenik, što u Japanu i ne bi bilo čudno jer je Dragon Quest je tamo svetinja.
Yggdrasil Tree – početak i kraj života i fantazije
Dobro došli u svijet prekrasnog kraljevstva i ogromnih zmajeva. Oh wait, nema tu nikakvih zmajeva.
Srž ovog nastavka slična je dosadašnjoj, borba dobra i zla ispričana kroz klasičnu priču gdje ste vi Hero koji je poseban jer u njemu čuče skrivene moći. Ovdje ste Luminary, mladić s pečatom na ruci koji je jedini preživio napad mračnih nemani na njegove roditelje i kraljevstvo dok je bio beba. Našao se u malom gradiću Cobblestoneu gdje je izrastao u polu-dugokosog derana koji ne zna pričati. Dakle niti u ovom nastavku vaš lik neće izustit niti jednu rečenicu. Tradicija se nastavila, no definitivno ne umanjuje dojam o igri.
Toga divnog sunčanog dana u gradiću održala se tradicija penjanja po planini gdje se budi vaša moć kada vas napadne prvo ozbiljnije čudovište. Dalje je sve jasno, Hero postaje svjestan da nije običan mladić i napušta selo u potrazi za odgovorima. Pošto bi bio grijeh išta spoilati u vezi priče, prepuštam da sami to doživite i otkrijete. Sama priča je stvarno na mjestu, ispričana je na jedan poseban način uz jako velik postotak voice actinga, sve bitne scene imaju audio zapise i jednostavno im svaka čast na tome. Čak su i sporedne stvari takve, kada god je neka scena, nema mučenja oko čitanja jer jednostavno sve čujete. I stvarno, svaki lik je na razini. Ima toliko dobro glasovno odrađenih uloga da sam jednostavno uživao u interpretaciji „dijalekata“ kroz lokacije svijeta Erdreae.
Pa kud baš na mene na današnji dan po toj magli. Nit’ ću pičobera zbarit nit’ izvući živu glavu
Humor je tipičan za Dragon Quest, malo uvrnut, ali opet tako dobar. Crkva koja za logo ima iskrivljeni znak Mercedesa, ispovijed da snimite progress, imena mobova poput Bunicorn što bi bio zec s rogom… Sve je tako predivno uvrnuto za prste polizati, i na svakom je koraku tu da vas oduševi dok kročite ovim divnim ostvarenjem od igre. Da ne govorim da prilikom borbe nekada dođe da se neprijatelj popikne, te vas ne uspije napasti, ili ostane zamišljen i gleda u prazno. Te sitnice su uvijek krasile serijal i drago mi je da su ovdje u svojem najboljem svijetlu. Svaka lokacija ima svoju priču i svoju atmosferu, a lokacija je stvarno puno.
Dotaknuo bih se party membersa s kojima prolazite cijelu priču.
- Erik, lopov, kojeg vrlo brzo susretnete i postaje prvi dio ekipe.
- Sylvando, malo ženskast lik i cirkuski zabavljač, rekao bih party joker koji ima urnebesne komentare za svaku situaciju.
- Sestre Veronica i Serena koje znaju sa štapom, na prvi pogled Veronica je još jedno derište koje će vam ići na živce. E nije, neću pokvariti priču pa otkrijte sami o čemu je riječ. Vrlo su je dobro glasovno odradili.
- Starac Rab-a koji je zapravo Robert, deda s brčinama. Otkrit ću samo jednu stvar o njemu, a to bi bila situacija kada izvodi nešto bitno i svaki put mu ispadne erotski časopis iz džepa. Japanski klasik.
- Jade, koja bi bila nešto najdivnije u ekipi, a istovremeno zna kako koristit spear. Definitivno najatraktivniji član posade.
Postoji još jedan član, međutim ne bi bilo u redu otkriti o kome se radi. Odnosi između likova vrhunski su odrađeni i nakon prelaska igre su mi svi ostali u dobrom sjećanju te sam se povezao sa svima.
Ponekad (često) žalim jer nisam u ovakvim svjetovima. Ekipa i romansa, ono što svakom treba
Teško je ne povezati se sa svima na ovoj pustolovini zvanoj bajka koja će vas ostaviti bez daha na svakom koraku.
Hajmo malo zaroniti u sam razvoj likova, a to je ono što inače krasi RPG. Tipično, likovi se razvijaju kroz levele. Krenuvši od lv. 1, dug je put do lv. 99 ako želite platinu u ovoj igri. Naravno svaki level pridodaje jačanju atributa pojedinog lika na što nemamo utjecaj, a tu nam je ovaj put svojevrsni sphere grid razvoj skillova. Svaki lik ima predispozicije za određeni tip oružja i samim time i atributa te raznih skillova koji se mogu naučit u toj grani grida. Svakim levelom dobijete određeni broj skill poena. Kako ćete razviti lika ovisi o vama, što je nekad tricky business jer mi se desilo da sam istovremeno htio udarati i mačem i bičem. Srećom svaki potrošeni poen može se respecat kod svećenika. Isto tako levelima dobivate i određene skillove koje određeni lik nauči, kao hardcoded vrijednosti specifične za njega. Na kraju se nađete u situaciji da postoji hrpa svega i svačega i zanimljivo je tražiti razne strategije kako nekog pobijediti.
Ono što mi je srcu jako drago, konačno, jest da imamo i svojevrsne specijalne napade koji se ovdje zovu Pep Skills. Radi se o jakim specijalnim napadima samog lika ili kombinacije do 4 lika. Kada ste duže u borbi, ili jednostavno nakon određenog broja krugova, svaki lik dobiva burst of energy i prelazi u Pep Skill mode. Tada ste jači, otporniji, sve dok traje Pep Skill. Nakon nekoliko krugova u borbama, isti nestaje pa je pametno dobro iskoristiti to vrijeme. Isto tako možete iskoristit specijalni napad koji inače ne možete. Radi se o napadima koje otključate kako razvijate skillove, a ovisno o tipu oružja imat ćete odgovarajuće specijalne kombinacije. Efekti i animacije su stvarno vrhunske i nisam niti jednu prekidao dok se izvodio napad. Kao minus bih dodao samo da je nekad frustrirajuće to vrijeme dok se ne aktivira taj mode, te je nekada teško potrefiti da baš bude aktivan u isto vrijeme za određene likove pa često u početku propadnu planovi.
Nema nam draže nego kad nas napadne slinavi medo
Borbe nikad nisu bile ljepše. Klasični neprijatelji u Dragon Quest stilu predivno nacrtanih linija jednostavno su, predivni.
Pošto smo se dotaknuli borbe, hajmo i ovdje malo. Turn-based is back! O kako volim taj turn-based. Borbe su dobre, ne bih rekao spektakularne, ali pošteno su dobre. Kemijanje kada i kako koga udariti, kada se puniti, sve je ovdje. Na veliku žalost, većina igre je poprilično lagana što borbe čini malo manje bitnima i zanemaruje se ono taktiziranje gdje sve mora bit u udarac da stvar prođe. No, ako niste dosta dizali levele, bit će tu i tamo neki gad koji će vam popit krv na slamku. Ipak, ja osobno ne volim izbjegavati borbe kako bi mi igra bila teža. Čar same igre i je da zavirite u svaki kutak pa tako onda malo poraste i level i onda bude lagano. Iako je tako, borbe su dobre i zanimljive. Novost koju su uveli je da kada ste na potezu, ili poslije poteza, možete trčkarat po prostoru gdje se odvija borba. Primjena ovoga je apsolutno nikakva osim razgledavanje kako će vas netko opalit po glavi iz raznih kutova. I zanimljivo je diviti se predivnom dizajnu pojedinih bosseva. S party likovima možete upravljati osobno ili fino koristit taktiku da sami rade svoj posao. Preferiram manualu, ali i automatika uredno radi posao.
Bossevi su genijalno dizajnirani. Većinom napadaju 2-3 puta za redom pa je pametno pazit na Health.
Sljedeće a vrlo bitno – equipment, items and stuff. Kako sam naveo, oružja su definirana prema likovima. Recimo thief može koristit mačeve i noževe. Svako oružje vizualno se mijenja. A ima ih stvarno dosta. Obožavam takav pristup i stalno sam skupljao pare da kupim novi mač pa da malo udaram po svima. Ono što me posebno razveselilo, postoje setovi armora, headgeara i accessoryja koji mijenjaju izgled likova. Ima ih oko 6 za svakog lika i briljantni su. Sve sam skupio i često volim da mi Jade bude zečica huehuehehe.
Inventory je fino napravljen, međutim nošenje do ograđenog broja itema po liku je ok kada bih mogao pobacat sve jednim klikom negdje ili obrnuto. Malo me to umorilo pa nisam niti birao koje iteme budem s kim nosio. Čak su prije ulaska u Menu zadržali stari izbornik – samo slova unutar okvira. Iz njega birate kuda dalje. Isto tako postoje stvari poput Heall All što je shortcut da nakon borbe sve napunite u 2 klika. Vrlo korisno. Klasične stvari rekao bih, sve je tu.
Ponekad poželim da borbe traju duže. Uz ovakav pejzaž i u daljini vidljivom ostatku neprijatelja, oku drag je prizor.
Što bi mi bez cvjetova sa zubima. I što bi oni bez nas. Spektar apsurda apsolutno je prisutan i volimo ga radi toga.
Što se samog svijeta tiče, dungeona i lokacija, posao dobro odrađen. Iako tu i tamo vidite slično drvo 49 puta kada prolazite mapom, kao paket i okoliš sve je to fino upakirano. Svaka lokacija je unikatna na svoj način i nema one tipične reciklaže. Svim lokacijama, osim gradovima (nekad i tamo), šeću vidljivi neprijatelji. Tako možete izbjeći borbu ili započeti istu. Neke lokacije su dosta velike i potraje dok ne istražite svaki kutak. A pametno je to napraviti jer malo-malo postoje collect pointovi gdje skupljate stvari za izradu oružja i opreme te naravno kutije u kojima ima svega, od kravlje balege do mini medalja. Da da, mini medalje su i ovdje. I ista je fora da određen broj medalja daje nagrade. Isplati se sve pokupitI, porazbijat sve ćupove a.k.a Link style, čak i pročitat sve knjige na policama jer u mnogima ćete naći formule za izradu nove opreme, a i ako ne, priče u njima su odlične, šteta bi bila da ih propustite. Baš to što nije vezano na main story je ono što krasi igru, svaki detalj, svaki razgovor, svaka sporedna stvar koju radite je dobra na svoj način i diže dojam o igri. Satima sam šetao gradom i pričao sa svima i samo slušao i često se nasmijao glupostima koje komentiraju.
Dok istražujete mapu, na većini lokacija možete jahati konja i ubrzati istraživanje. Isto tako, ono što je dosta zgodno su mount monsteri, koje nakon što pobijedite možete jahati i tako doći na dio mape koji je inače nedostupan. Naravno, vrlo neizostavno su krave. Da da, krave. Pričajte s njima, saznat ćete kakvo će i kada biti vrijeme. Kako Hero kaže, ove krave se stvarno kuže u prognozu.
Naravno, bez ledenih krajolika ništa. A kada je sve tako romantično, treba malo i mlatit
Igra ima jutro, podne, poslije podne i noć. Sve lokacije možete vidjeti i doživjeti u drugo doba dana. Iako neka prevelikog utjecaja, ima u smislu da po noći napadaju jači neprijatelji, drugačiji, te neki NPC-evi pojavljuju se samo noći ili recimo obrnuto. Naravno, igra ima i fast travel u gradove i kampove gdje ste na mapi kampirali.
Kroz igru od dobrih 100h, nisam osjetio niti jednu minutu prisile ili nedostatak inspiracije autora. Uloženo je toliko truda da se sve vidi i osjeti.
Ono što me jako razveselilo jest da konačno opet imamo mapu nakon što dobijemo prvo prijevozno sredstvo. Iako je dosta pojednostavljena i nema šanse da se izgubite, i dalje je to plus. Brodom ploviti po svijetu, a kasnije i letjeti. Daje dozu šarma, makar kao što sam spomenuo, sve je obilježeno i gubi čar istraživanja jer znate gdje se što nalazi, gdje možete, a gdje ne.
Velik naglasak stavio bih na sporedne stvari u igri. Imamo mnoštvo sporednih questova, cijeli crafting sistem, odličan post game content, kasino, dobar broj ne obaveznih lokacija… Puno je toga i jako je lako da dan proleti, a zapravo niste nikuda otišli i ostavili ste sve pare na ruletu. Crafting sustav mi je bio odličan. Kao svojevrsni RPG. Kako jačate vi, jača i moć kovanja opreme. Svaka vrsta oružja, opreme, ima svoj bar koji raste do određene točke kada udarate raznim potezima koje dobivate kako napredujete te što ste bliže točki savršenstva mogućnost da izrada bude Perfection što bi bilo +3 neke opreme. Znači jača što se atributa tiče. Ako nešto propadne, nema brige. Tu je rework opcija koja će vas koštat ponešto perli koje dobijete kada nešto izradite. Tako da sve možete dići do +3 levela. Ja koji sam ponjušio svaki milimetar igre nisam imao problema oko itema potrebnih za izradu nečega. Više manje sam sve imao i rijetko kada sam morao ići u pustolovinu. Dosta toga se može kupiti, međutim, nestašica para kroz igru pere do samog kraja, uvijek sam imao manjak novaca.
Nije Ocarina of Time. Ali mali umije da udara po flauti. Priziva kitove vele.
Iako je questova malo (2-3 po gradu), rekli bi mnogi, zapravo kada pogledate koliko ima post game content-a nekako je taman. Dosta sam slušao da je taj zadnji Act u igri reciklaža, što malo i jest, međutim pričom ide dalje, sve ima smisao, pa je meni i to bilo odlično odrađeno. Isplati se odigrati do samoga kraja, jer zapravo zadnji Act još uvijek ima priče i tek kada to završite, onda je igra završena i vidjeli ste pravi kraj. Sve ostalo bilo bi grijeh. Jer igra je puna prekrasnih animacija, ja mislim da sam 300MB ulupao na screenshotove, jednostavno wow efekt svako malo, a igra postaje sve bolja i bolja i na kraju, kada ju završite, suza krene. Jer ovo je, ni više ni manje nego obavezna kultura jednog JRPG ljubitelja, a i puno šire.
Što se muzike tiče, nije se puno promijenilo od prijašnjih nastavaka. Tu su svi klasici koje smo većinom čuli, a kao paket mogu reći da je solidno. Međutim, usporedbe radi, nije razina skladbi koje smo navikli pjevušiti (Persona 5, Octopath Traveler, Xenoblade Chronicles 2…). To bih stavio kao minus jedan za ocjenu jer moglo je malo više doprinijeti cijelom spektru koji igra nudi, ali opet, ostavili su one stare zvukove kada mijenjate lokaciju vraćajući nostalgiju na velika vrata. Trajnost igre je dobrih 60-ak sati ako ćete zanemarit sporedne sadržaje, ili dobrih 100 ako ćete sve odraditi. Dobro možda još 20-ak ako ćete skupiti sve živo.
Šefe, svijet je spašen, vodi nas na pićence. A ti rozi nabildani idi se presvuci.
Žalost, tuga i depresija. To je ono što se desi kada shvatite da je igra gotova. Ovakve se igre dešavaju par puta kroz desetljeća. Nemojte dozvoliti da ju propustite.
Oduzeo bih igri 2 boda jer su maknuli najzabavniju stvar, korištenje magije Zoom da se teleportirate kada ste unutar zatvorenog prostora. Inače bismo nabili glavom u plafon i vratili se nazad. Ne mogu vjerovat da to tu nema. 2 boda dolje jer je igra dosta lagana. 1 bod jer šetanje u borbi nema smisla i 1 bod manje jer vožnja po mapi odmah otkriva gdje sve možete.
Iako su to totalno sitne stvari, ukupna ocjena bila bi 93/100. Ovo je opasno JRPG iskustvo koje stvarno nikog neće ostaviti ravnodušnim. Ovo je slatka tajna japanske kulture dobrog RPG-a obavijena u ruho prekasnih anime animacija. Ovo je…Ovo je, sve što poželite da bude. Ima i zmajeva, šalio sam se.
{loadposition recenzija}
