Recenzija | Far Cry New Dawn

Ako vam Fallout 76 nije (a vrlo vjerojatno nije) ispunio žudnju za post apokalipsom, a Metro: Exodus izbjegavate iz principa (iako je stvarno odličan), mogli biste isprobati Ubisoftovu šarenu inačicu takvog svijeta.

I dok mnogi developeri muku muče s dosadnim nastavcima i nezadovoljnim igračima kojima je dosta mužnje novaca, bilo kroz prozaične single player naslove, ili multiplayer naslove koji tek s vremenom postaju dobri, nekada omraženi Ubisoft je očito pronašao formulu uspjeha sa svojim nastavcima koji se iz godine u godinu prodaju odlično. Zadrži ono što ljudi vole – fantastičan gameplay i postepeno uvodi RPG elemente kako bi te igra na smislen način zadržala i ubila monotoniju.

Far Cry 5 je izašao prije manje od godinu dana, a njegov smještaj u fiktivnu lokaciju Hope County u Montani popraćen je karizmatičnim negativcom i tematikom religijskog kulta je bio vrlo dobro prihvaćen. U što ste mogli uvjeriti i u našoj recenziji. Priznajem, nisam odigrao peticu (izuzev 15-ak minuta s figom za potrebe njegove recenzije – ja sam onaj koji mlati lopatom) i baš me zanimalo kako se ovaj naslov može nositi kao stand alone ekspanzija, što načelno i jest.

The roof, the roof, the roof is on fire

It’s a new dawn, it’s a new day, it’s a new life for me…

S obzirom da je New Dawn direktan nastavak na stvari koje su se odvile u petici, slijedi kratak “spojler” za Far Cry 5…

Proročanstvo Josepha Seeda (Father) se ostvarilo – svijet je pogođen nuklearnom katastrofom. Ljudi ubrzo izlaze iz svojih skloništa, a Hope County nakon 17 godina i dalje izgleda prekrasno. Ovo nije klasična zeleno/sivo/smeđa tmurna vizija propalog svijeta, već je flora doživjela superbloom. Efekt viđen u pustinjama koje nakon određenih vremenskih uvjeta jednostavno dožive eksploziju boja i života.

Igru počinjete kao “security captain” za izvjesnog Thomasa Rusha, sposobnog i hrabrog vizionara koji si je za cilj postavio obnoviti vrli novi svijet Hope Countya. Prvo naselje u kojem će obnova početi se zove Prosperity. Tu na scenu dolaze novi negativci, a ujedno i najveća zamjerka igri – sestre Mickey i Lou.

Dok je Far Cry još od trećeg nastavka poznat po zanimljivim i karizmatičnim negativcima, čije ideologije možete i razumjeti, ako se ne i složiti s njima, Mickey i Lou su jednostavno neiskorištene. Izuzev pamtljive početne rečenice, “Are you a problem solver, or a problem maker?”, negativke nemaju apsolutno nikakvu dubinu ni dimenziju.

Thomas Rush biva zatočen da bude njihov “problem solver”, dok vi bijegom započinjete novu igru – odnosno nastavljate obnovu Prosperitya koju je Rush započeo, te usput istražujete što je sve drugačije u šarenoj postapokalipsi Hope Countya.

Hope County nekad i sad

Obnavljamo novi svijet dasku po dasku

Za obnavljanje Prosperitya su, osim resursa, potrebni specijalisti. Svaki je pojedinačno zadužen za zasebni segment obnove, a ima ih pet i raštrkani su po čitavojm mapi. I naravno, tu kreće onaj klasični Far Cry gameplay. Bacate se u istraživanje mape i usput otkrivate pregršt dodatnog sadržaja.

Osim specijalista koji pomažu u obnavljanju nastambe, u Hope Countyu možete pronaći i “Guns for Hire” pomoćnike u borbi, koji su međusobno raznoliki, pa tako, osim klasičnih boraca, imate bakicu sa snajperom, svećenika pa čak i dvije vjerne životinje – psa i vepra.

Svog veprića možete i podragati…

Resurse možete pronaći diljem raznih lokacija na mapi, ali možete se uputiti i u jednu od novosti u igri – ekspedicije. U ekspedicjama smo nagrađeni iznimnim količinama resursa, a tu će se pronaći i ineki rjeđi resursi na koje nećete inače nailaziti. Ekspedicije su neobavezne aktivnosti na lokacijama van glavne igre (primjerice, Alcatraz ili Sam Fisherov avion) u kojima je cilj pokupiti ruksak na označenom mjestu, pa u ograničenom vremenu pobjeći helikopterom na sigurno.

Osim resursa koje koristite za oružja i vozila, glavni resurs za obnovu Prosperitya je Ethanol kojeg, u manjim količinama, možete pronaći u nasumičnim “supply dropovima”, ali većinom se prikuplja osvajajući neprijateljske baze, odnosno Outpostove. Taj segment je jedan od najslađih u igri jer pruža potpunu slobodu pristupa. Hoćete li probati “skidati” neprijatelje na daljinu snajperom ili lukom i strijelom, hoćete li se šuljati i riješiti ih golim rukama, ili pak napraviti potpuni kaos s bacačem plamena i raketama? Odluka je vaša. Možete iskoristiti i oružja iz baze, pa ih napasti ih mortarom ili mašinkom. Outposta ima 10, a svaki je potpuno drugačiji po smještaju i rasporedu. Nakon što zaposjednete Outpost, možete ga zadržati ili pak prepustiti negativcima, pa ga ponovo “odraditi” na većoj razini težine.

Igrino šarenilo ne prestaje ni u zatvorenim prostorima.

Uvijek očaravajući gameplay

“Pa tko će sad to sve istražiti?” – misao je koja mi se javlja kod većine Ubisoftovih igara koje pred mene stave zaista ogromne količine sadržaja i tu se uvijek kod na početku javlja svojevrsni otpor, da bi nakon nekog vremena “riješavanje” tog istog sadržaja postalo izuzetno zarazno i jednostavno gura na daljnje istraživanje i igranje. Očekivao bi se upravo suprotan pristup – u početku oduševljenje koje pred kraj splasne, međutim, ne i ovdje. Čak i nakon što je igra gotova, želim pronaći sve životinje, riješiti sve outposte, poslikati sva mjesta…

Ubisoft je i ovdje odlučio implementirati određene RPG elemente, doduše u znatno manjoj mjeri nego što je to bio slučaj s posljednjim Assassin’s Creed naslovom. Nema različitih dijaloga, nema levelanja igrača, nema “skill tree-eva”. Ali tu su neprijatelji s vidljivom razinom težine (klasični sivo/plavi/ljubičasto/zlatni) s brojkama koje “lete” naokolo i prikazuju količinu zaprimljene štete kod pogodaka. Ako niste svoje oružje nadogradili na njihov razinu, imat ćete problema s prelaženjem misija i oslobađanjem Outposta. Tu je i nadograđivanje oružja, ali i same baze gdje birate koji ćete segment obnavljati. Preporuka je, naravno, da se oružja prvo dovedu do maksimuma kako bi neprijatelji mogli padati od jednog metka.

Nije šareno samo na zemlji, već i na nebu

Ono što je ovdje Ubisoftu velika prednost naspram, recimo, Far Cry Primala je transparentnost u korištenju apsolutno istih “asseta” iz Far Cry 5. Da, cijela mapa bi trebala biti strukturalno identična, ali vizualno (zahvaljujući apokalipsi i super bloom efekti) sasvim različita. Iako nisam igrao “peticu”, bacio sam se na Internet kako bih vidio razliku i zaista je lijepo odrađena ta tranzicija iz onog “normalnog” Hope Countya u ovaj šareni apokaliptični svijet. Neke segmente možete vidjeti i uzimanjem fotografija na predodređenim lokacijama kako biste se nostalgično prisjetili nekadašnjeg izgleda tih istih lokacija.

Osim ludih, ali i po ničem pamtljivih sestara Mickey i Lou suprostavljati ćete se i Highwaymanima koji će vas, poglavito zbog vozila, podsjećati na Mad Max svijet. Neprijatelji nose razna oružja, kao i vi, pa vas mogu gađati iz daljine ili možda paliti s bacačem plamena, a ponekad će na vas pustiti i psa samoubojicu pa ga pokušajte u svom šarenilu boja pronaći dok vam se tiktakanje približava, inače…

Gameplay ne bi bio potpun bez pecanja!

Ne idi u borbu bez prikladne opreme

Uvedena su neka nova oružja, od kojih bi izdvojio saw launcher – projektil malih pila koje skoro pa ne mogu promašiti jer se odbijaju od površina. Nakon nadogradnje “perkova”, moguće je istovremeno nositi tri glavna oružja, jedan “hand gun” i jedno oružje za blizinu. Oružja su zaista zabavna i distinktivna, pa ćete vjerojatno željeti eksperimentirati s raznim tipovima.

“Perkova” ima pregršt, a neke (tipa duže disanje, ili nošenje više municije) možete koristiti i nekoliko puta. Poene za nadogradnju “perkova” zarađujete na pregršt raznih načina, tamanjenjem neprijatelja s raznim tipovima oružja, korištenjem raznih pomoćnika u borbi ili pak istraživanjem. I ne brinite, imat ćete dosta poena za skupljanje svih perkova i po nekoliko puta.

Sad možemo jednim potezom iz zasjede riješiti i najjače neprijatelje.

Postoji i kustomizacija vašeg lika s nekoliko komada opreme (ruke, noge, torzo…) tako da ćete u svakom trenutku moći izgledati moderno i prikladno kako biste prikladno istraživali šarene lokacije Hope Countya.

U igri postoji i mogućnost trošenja pravog novaca za razne stvari – posebice se to odnosi na obleku poneko unikatno oružja, dok će oni ponešto ljeniji (ili samo u nedostatku vremena) kupovati resurse. Ono što je bitno je da ovo u nijednom trenu nije nužno, jer se sva unikatna oružja i vozila mogu kreirati i od “običnih” resursa, a resursa zarađujete i više nego dovoljno radeći ekspedicije i istražujući mapu. Uz to, osvajanjem Outposta ponekad zaradite i te unikatne komade odjeće. Na kraju sam prikupio 10-ak raznih unikatnih dijelova isključivo “normalnim” igranjem.

Spreman za vožnju Kawasakija, šta kažeš slick?

Zanimljiv eksperiment

Biti će zanimljivo pratiti prodaju ovog naslova i hoće li se Ubisoftu ova igra pokazati kao dobar eksperiment ili ne. U manje od godinu dana pustiti naslov koji je smješten na potpuno istu lokaciju kao i prethodna igra neke bi moglo odbiti već na prvu. Istina, ovo nije punokrvan nastavak, već “standalone” ekspanzija, što se vidi i po manjoj cijeni.

Nažalost, priča je ovaj puta u drugom planu. Glavne negativke su nepamtljive i neiskorištene, razvoj situacije je u većini trenutaka predvidljiv, dok je posljednja borba pomalo “out of place”.

Ali zato je gameplay doveden do vrhunca igrivosti i zaraznosti. Istraživanje, lov rijetkih životinja, ekspedicije i osvajanje baza uporno vuku na još. Izgledu također nemam što prigovoriti. Konačno u nekoj videoigri imamo drugačije odrađen prikaz postapokalipse s kontrastom porušenog mad max svijeta i eksplozijom šarenila procvale flore.

Na kraju napornog dana, morate se malo i opustiti.

Na kraju valja napomenuti i da mi je za prelazak trebalo 21 sat i 15 minuta, iako nisam na 100% sa svim istraživanjem. Za cijelo vrijeme igranja nisam naletio ni na jedan bug ili tehnički problem, dok se igra na PlayStationu 4 Pro vrti zaista glatko bez značajnijih tehničkih pblema. Učitavanja na mapi nema, izuzev inicijalnog, eventualno ako se odlazi baš na ekspedicije ili story misije.

U svakom slučaju, ako volite Far Cry serijal, pružite šansu Novoj Zori, jer igrivost je izuzetno zabavna i zarazna te pokazuje da post apokalipsa ne mora uvijek biti tmurna.