Recenzija | FIFA 18

It’s kick-off time!

Vjerovali ili ne, Fifa je došla u svom punom izdanju koje je bolje od demo verzije. To se nije dogodilo već jako dugo. Međutim zna se kako je sa sportskim igrama, prava predodžba dolazi tek nakon 50-100 utakmica, stoga sam odlučio ugasiti svijetlo, upaliti konzolu i baciti se na zelenilo kako bih istražio je li Fifa 18 najbolja Fifa.

Jednostavno se mora krenuti od onoga što vas prvo zabljesne. Vizuali. Electronic Artsova politika korištenja Frostbite pokretača i dalje je pun pogodak. Nije riječ o neviđenoj grafici, no uz NBA 2K18, najnovija Fifa zasigurno je najljepša sportska igra koju imamo. Ove je godine unaprjeđeno osvjetljenje što rezultira vizualno raznolikim utakmicama. Kada se u to upletu i sve vremenske (ne)prilike, dobije se odlična atmosfera povrh profesionalno određene prezentacije.

Akrobacija za vodstvo.

Ali ta prezentacija… Na korak su do 2K serijala po tome pitanju. Komentatori su dobili nove dijaloge stoga nema toliko ponavljanja kao prošle godine, dok je atmosfera na stadionu stvarno opipljiva. Ne smijem zaboraviti spomenuti i španjolsku te američku ligu koje se pridružuju potpuno licenciranoj engleskoj ligi. El Clasico se stvarno isplati igrati sada kada imamo i potpunu televizijsku podršku. Ipak, Bundesliga više nema tipičan TV prijenos što me podosta razočaralo jer smo prošle godine mogli doživjeti eurosportovske utakmice s njemačkim klubovima.

Za vas iskusne, put ćete znati

Što se tiče modova, nema nikakvih novosti, niti jedan novi nije nadodan s time da su popunjeni sitnim novostima. Journey nastavlja priču Alexa Huntera na početku nove sezone, a prije samog početka imate opciju krenuti s friškim likom ili pak uvesti svog lika iz prošlogodišnje Fife. Uvedeno je uređivanje Alexa Huntera pa ćete moći otključivati odjeću, frizure i dodatke za dres koji će vašeg Huntera učiniti unikatnijim. Oni koji igraju sa svojim starim Hunterom bit će u prednosti zbog bolje ocjene igrača. Career Mode, točnije igranje menadžera dobilo je određena poboljšanja, no i dalje fali dubine o kojoj sam više raspravio u tome kako doći do slave u Fifi 18.

Seasons je i dalje tu da mjerite vještinu protiv pravog protivnika.

Dobri stari online je upravo to, dobar i star. Sve funkcionira na isti način kao i prije nekoliko godina. Nisam imao problema sa spajanjem dok je lag bio minimalan. Zvijezda prošlih nekoliko izdanja je definitivno Ultimate Team čiji fan nisam, no moram priznati da postoji određena dubina u slaganju ekipe iz snova. Ove godine su dodane i ikone nogometne povijesti pa ako su vam nedostajali Ronaldinhovi biciklići ili pak Roberto Carlosov izvanzemaljski šut, bit ćete na svome. Naravno trebat će se vraški potruditi složiti pravu momčad, no onima koji vole mod će se sigurno isplatiti.

Taj kobni gameplay

Najveći problem ostaje gameplay koji se nije mijenjao još od Fife 12. To je pet godina, to je već šesta Fifa za redom da nema većih promjena i da igra pati od istih problema. Svake godine EA odluči entuzijastično najaviti neki revolucionarni sistem koji će totalno promijeniti srž igre. I svake godine EA blefira jer tih promjena nema. Ove godine su dvije važne najave bile. Prva je individualniji dribling što u jednu ruku se osjeti, no kada uspoređujem s prošlogodišnjim izdanjem, nema pretjeranog prisutstva. Tu i tamo kada krećem u napad s Messijem ili Hazardom primijetim da su malo lakše prošli kraj protivnika, no to je toliko rijetko da je neprimjetno. Jedan blef pročitan, ajmo dalje.

Poznati meni ostao je netaknut, povratnici će se brzo snaći.

Drugi veliki dodatak je vezan uz centaršuteve. Naime, ubacivanja su u Fifi 17 bila gotovo beskorisna jer bi lopta ili otišla na sasvim drugo mjesto od planiranog ili bi završila točno u golmanovim rukama i tu bi bio kraj akcije nakon čega je slijedilo svemoguće ispucavanje vratara s ocjenom 53 koji bi loptu točno naciljao pod noge napadaču ocjene 65 koji bi izveo magični rulet, okrenuo se i pucao neobranjivu loptu ravno u rašlje mom golmanu ocjene 90. Ove godine je stvar malo promijenjena i to na bolje! Novi sistem ubacivanja lopte u šesnaesterac puno bolje funkcionira i lopta češće završi tamo gdje ste htjeli, a promjena u ponašanju golmana je dobrodošla. Vratari nisu oslabljeni, ali su njihove reakcije prilikom ubačaja puno realističnije, stoga će često biti situacije kada će golman boksati loptu i izbaciti ju na sigurno gdje će nastati borba za posjedom.

Još jedna novost su takozvani quicksubs. Dok se igrate s formacijama, možete namjestiti unaprijed koje zamjene biste htjeli obaviti te će vam se usred utakmice u predviđeno vrijeme pojaviti jedan kružić s tajmerom u donjem desnom kutu. Ako držite R2/RT, možete potvrditi jednu od tih dogovorenih zamjena te tako bez pauziranja igre izvršiti promjenu. Nije mi odmah sjelo kako spada, no nakon malo navikavanja moram priznati da je stvarno zgodan dodatak. Za sve one koji se neće moći priviknuti na takve upade, postoji mogućnost isključivanja istih.

Animacije lica su sasvim solidno odrađene, pogotovo jer im to nije prioritet za sportsku igru.

Toplo preporučam stavljanje brzine na Slow kako biste iskusili Fifu u najboljem obliku jer kad je igra prebrza to onda nije to. Ove godine je tempo pogođen i može se igrati polagana gradnja akcije iako je i dalje naglasak na brzim dodavanjima prilikom kontranapada. Ponekad postoji borba na sredini terena, no većinom se sve svodi na posljednju trećinu. Timovi imaju određeni identitet po kojem ih se razlikuje, no ne mogu isto reći i za igrače. Svaki igrač s kojim sam igrao je gotovo isti. Postoji ta razlika u vještinama, međutim najveća je ona u paceu. Stoga je i jedina razlika je li igrač brz ili nije. Nema unikatnosti igrača, imam osjećaj da sa svakim igračem mogu napraviti istu stvar kao i s drugim i to je veliki problem. Jednostavno se gubi taj šarm nakon uspješno obavljenog transfera jer na terenu sve izgleda isto. To je bio problem i prošlogodišnje Fife i nažalost još nije riješen.

Novo ruho, ista igra

Ovo je možda prva Fifa u kojoj mi se odabir glazbe svidio i to iz vrlo jednostavnog razloga – raznolika je. Ima svega, od Tash Sultane do Nationala i alt-J-a pa The xx. Pohvalan odabir i vjerujem da će svatko naći svog favorita među pjesmama. Zvuk u samoj igri je za svaku pohvalu, to je nešto što je konstantno na razini, a sada uvođenjem novih animacija slavlja s navijačima se imerzija podiže za par centimetara više. Kao što sam rekao, prezentacija same igre je odlično odrađena i to je nešto što EA Sportsu stvarno ide bez problema.

Ultimate Team je i dalje tu, a početna zvijezda bi vam trebala biti dovoljna za uspješan start.

Vrijeme je došlo i da ljudima bude pun kufer svega što se događa. Fifa drži monopol na tržištu i zato napreduje puževim korakom, međutim najnoviji skandal bi ih mogao trznuti. Prije svake nove Fife, ekipa iz EA-a marljivo vrši skeniranje igrača iz svjetskih liga. Puno ljudi se pita zašto jer puno tih skeniranih lica ne postoji u samoj igri. Zašto? Ne zna se, EA ne odgovara, a ja samo znam da je meni osobno bilo bezvezno gledati da pola Atletico Madrida nema skenirana lica u vrijeme kad je grafika stvarno napredovala da su takve stvari postale bitne. Njemačka liga i njihovi mladi dragulji kao što su Max Meyer i Julian Brandt imaju generična lica koja ništa ne znače. Leon Goretzka, talentirani vezni igrač je izašao iz NPC-a Dragon Age Inquisitiona. Ljudima smeta i sve su glasniji prigovori dok EA šuti.

Znam Dembele, tako blizu, a tako daleko.

I dok je Fifa ponovno došla, nije se puno promjenila. Ovo je kao kad imate poznanika s kojim se volite tu i tamo vidjeti no pomalo je nezreo i nadate se da ako ga vidite tek za par mjeseci, možda će odrasti. E pa ako vam se poznanik zove Fifa, neće biti promjene. I dalje je riječ o kvalitetnoj igri, no igri koja je iz godine u godinu ista i nudi minimalne promjene. Ostaje pitanje što napraviti dalje. Okrenuti se PES-u? Ista stvar je i u Konamiju. Stoga nema druge nego čekati i nadati se da ili jedan od dva nogometna diva odluči evoluirati ili da se 2K aktivira i u potpunosti rasturi svijet virtualnog nogometa.

{loadposition recenzija}