Recenzija | Final Fantasy XV

Je li Final Fantasy XV bio vrijedan čekanja?

Final Fantasy XV igra je na koju smo čekali dugih deset godina. Sve je počelo najavom igre “Final Fantasy Versus XIII“ na E3 sajmu 2006. godine. Glavni direktor igre bio je Tetsuya Nomura, a s vremenom se prašina oko igre počela spuštati, a informacije smo dobivali na kapaljku. Long story short, na E3 sajmu 2013. godine Versus XIII je postao Final Fantasy XV, izašla je nova PlayStation konzola, a direktorsku palicu preuzeo je Hajime Tabata, kako bi se Nomura mogao posvetiti Final Fantasy VII Remakeu i Kingdom Heartsu III. Razvojni put dug 10 godina završio je u utorak, 29. studenog, a fantastični traileri i ljubav obožavatelja prema Final Fantasyju rezultirala je najboljim launchom u povijesti serijala gdje je u prvom danu prodano više od 5 milijuna primjeraka.

O čemu se tu zapravo radi?

Priča je oduvijek bila jača strana Final Fantasy serijala i po tom pitanju Final Fantasy XV ne odskače daleko od ostalih igara. Priča je zanimljiva, dizajn protagonista i antagonista je odlično odrađen i glavni likovi priče ostat će vam u dugom sjećanju. Igra vas polako uvodi u priču, zaplet vas uvlači u Eos, a vrhunac, rasplet i kraj će vas držati na rubu stolca dok s divljenjem buljite u ekran. Dobra priča mogla je biti bolje ispričana, jer će neke stvari na kraju ipak ostati nejasne i nedorečene, no očekujem da će dosta toga biti jasnije izlaskom DLC sadržaja. Uz to, preporučuje se da prije igranja igre pogledate Kingsglaive: Final Fantasy XV film i Brotherhood: Final Fantasy XV anime kako bi bolje razumjeli situaciju u Eosu i kako bi vam odnosi među likovima bili jasniji jer vam igra te stvari neće detaljno objasniti.

Četiri mušketira na epskom roadtripu

Igramo u ulozi princa imenom Noctis Lucis Caelum, koji s tri najbolja prijatelja kreće na putovanje u prekrasan grad Altissiu gdje se treba održati njegovo vjenčanje s Lunafreyom Nox Fleuret. Kruna igre je odnos Noctisa sa svoja tri prijatelja i sva četvorica će vam brzo prirasti srcu bez obzira s kakvim ste predrasudama krenuli igrati igru. Svaki lik ima jasno izraženu osobnost, vlastite snage i slabosti te sposobnosti koje vam pomažu u putovanju. Ignis Scientia je taktičar, vozač i glavni kuhar u ovom četvercu. Najviše koristi imat ćete od jela koje on skuha, pošto će vam ta jela podizati statove i pomagati vam u igri. Gladiolus Amicita dolazi iz obitelji čiji je glavni zadatak čuvati kraljevsku obitelj. Međutim, Gladio i Noctis su vrlo brzo razvili bliski, prijateljski odnos i Gladio igra vrlo važnu ulogu u ovoj veseloj družini. Gladio je najsnažniji od četvorice te ćete se u borbama najviše oslanjati na njega i njegove sposobnosti. Prompto Argentum je zadnji od četvorice, stari prijatelj princa Noctisa i jedan od zabavnijih likova u igri. Prompto voli fotografirati te ćete često imati na izbor spremiti slike koje je on uslikao tijekom putovanja i prisjetiti se trenutaka koje ste zajedno prošli.

Odnosi između četiri prijatelja uvjerljivi su i zabavno je pratiti njihove reakcije na razne događaje koji će vam se dogoditi tijekom putovanja. Tijekom borbe likovi će paziti i pomagati jedno drugome, nakon razgovora sa seksepilnom Cindy će se međusobno zafrkavati, kad ćete putovati na leđima Chocoboa će se međusobno preticati, negodovat će kada krene padati kiša, itd. Imat ćete osjećaj kao da pratite putovanje četiri stvarne osobe, a ne četiri dosadna, siva i nestvarna lika što je veliki uspjeh razvojnog studija i sve što radite u igri će vam biti zabavnije baš radi njih četvorice.

Prompto zna uslikati predivne fotografije koje ćete rado sačuvati

Što nam sve nudi Eos?

Radnja se odvija u Eosu, svijetu u kojem je smještena radnja ovog nastavka. Mapa je ogromna i lijepo dizajnirana. Mnogi na internetu uspoređuju veličinu ove mape s veličinom mape iz drugih igara (The Witcher 3, recimo), no moram reći da je jako teško ovo uspoređivati s mapama iz ostalih ovogeneracijskih RPG-ova. Mapa je ogromna no ne mogu se oteti dojmu da je pusta za jedan open-world akcijski RPG ove generacije. Razvojni studio dosjetio se lukavom načinu kako da razbije tu prazninu – tijekom lutanja po mapi će se iznad vas zaustaviti leteći transporter pun protivničkih Magitek vojnika koji će iskočiti u vašoj blizini i napasti vas. Uz to su po mapi raspoređene životinje s kojima se možete boriti, a ako putujete noću, iz čistog zraka će se stvoriti stvori Daemoni – vjerojatno najteži protivnici u igri. Naravno, svijet Eos-a krije mnoge tajne i prekrasne lokacije koje motiviraju igrače da nastave lutati tim, donekle, praznim svijetom. Očekujte ogroman svijet, ali nemojte očekivati da će biti bogat sadržajem kao što je bio svijet u The Witcheru 3. Nije loše, ali moglo je biti bolje.

Neke lokacija oduzimaju dah

A šta da radiiiim, kad je Eos tako velik?

Osim eksploracije, najviše aktivnosti nude vam side-questovi. Kad dođete u neko novo područje, vjerojatno ćete se zaustaviti na nekom stajalištu, bio to mali gradić ili obična benzinska crpka. Tu ulazite u restoran te od lokalnog tipstera dobivate informacije o području u kojem se nalazite. Obično vam tipsteri nude nekoliko prilika za zaraditi novac tako da idete u lov na čudovišta i to mi je jedna od najzabavnijih aktivnosti u igri. Čudovišta koja lovite jako su dobro dizajnirana i stvarno je gušt pobijediti protivnika koji djeluje veće, jače i opakije od vas. Ostale aktivnosti nisu toliko atraktivne, a najčešće se svode na trivijalne stari – donesi mi mineral, donesi mi sastojak za novo jelo, donesi mi pet crvenih žaba i slično. Fetch questovi nisu nam strani, a u ovoj igri služe kao motivator za otkrivanje novih područja i lutanje po mapi.

Iako trivijalni i dosadni, nisu tolika muka za rješavati upravo zbog naša četiri junaka koji će svojim ponašanjem i takav quest učiniti zabavnim. Šteta što side questovi nisu povezani s pričom jer bi tako mogli objasniti neke nejasne segmente, no što je tu je. Ako vam lov dosadi, tu je i ribolov! Princ Noctis uživa u ribolovu i to mu je jedna od najdražih aktivnosti. Jednostavan mini game u kojem sam proveo više vremena nego što se usudim priznati, ribolov dođe kao zgodna pauza od silnih borbi i lutanja po mapi.

Nakon svega što je prošao, princ Noctis opušta se u ribolovu

Audi ili kokoš?

Glavno sredstvo kretanja po ogromnoj mapi je Regalia, automobil kralja Regisa, oca glavnog junaka. Inače, Tabata je u jednom trenu rekao kako očekuje od igrača da Regaliu dožive kao člana svoje družine te da bi ona trebala metaforički predstavljati kralja Regisa i kroz igru to zbilja postane tako. Bez Regalie putovanje po mapi bilo bi gotovo nemoguće, upravo zbog ranije spomenute veličine Eosa. Regaliu najčešće vozi Ignis, no igrač može izabrati da sam upravlja automobilom. Nažalost, vožnja je u potpunosti automatizirana tako da igrači neće imati preveliku kontrolu nad automobilom, no vožnja sa spuštenim krovom s lijepim vizualima u daljini djeluje zadovoljavajuće. Zgodan touch je da ćete si tijekom vožnje moći upaliti radio i preslušavati pjesme koju su označile Final Fantasy serijal, a znam da svatko od vas ima svoje favorite.

Alternativa Regaliji je zaštitni znak serijala – Chocobo i tu već igrač ima potpunu kontrolu u kretanju po mapi te nije ograničen na cestu. Četvorica junaka će se spontano krenuti preticati i zafrkavati, a pjesma koja svira dok ste na Chocobovim leđima mi je jedna od najdražih u igri. Uz to, ponuđen je i mini game gdje se možete utrkivati s Chocoboima ili prelaziti stazu s preprekama u određenom vremenskom periodu. Na kraju, I Regaliu i Chocobo-a možete customizirati, što će se svidjeti većini igrača, a Regalia će do kraja igre i poletjeti.

Vrhunska zabava na leđima poznate ptičurine – i Chocobo je dobio svoj mini game

Mehanike igre

Osim open-world pristupa, velika promjena je sustav borbe. Nema više dosadne borbe na poteze, već se ovaj puta borba odvija u stvarnom vremenu i izuzetno je fluidna, zabavna i dinamična. Mehanika borbe je naizgled jednostavna, no i dalje je otvoren prostor taktiziranju. Igrači, ako žele, mogu zaustaviti igru i razmisliti o svom sljedećem potezu, no meni osobno je bilo zabavnije donositi odluke u trenutku, dok borba traje. Noctis ima posebnu Warp tehniku kojom može brzo mijenjati pozicije tijekom borbe i napadati sa svih strana, dok će Ignis, Prompto i Gladio odgovarati na vaše naredbe i koristi svoje sposobnosti. Svakom borbom i side questom igrač zarađuje experience koji se tek uzima u obzir kada na sigurnom provedete noć (bilo u kampu pod zvijezdama, kamp prikolici ili u hotelu). Uz to igrač zarađuje AP bodove kojima će unutar Ascension sustava otključavati nove sposobnosti i poboljšavati statističke pokazatelje Noctisa, Gladia, Prompta i Ignisa.

Uz to, igrači će skupljati elemente (vatra, struja, led) pomoću kojih će raditi magije za korištenje u borbi. Naravno, tu je i dobro poznati Summon sistem kojim ćemo, kad zagusti, prizivati Astrale da nam pomognu u borbi. Ne treba ni spominjati da prizivanje božanstava izgleda spektakularno na ovoj generaciji konzola. Na kraju, valja napomenuti da se u drugoj trećini igre open-world iskustvo mijenja u linearno iskustvo, posebice trinaesto poglavlje koje je pravi Final Hallway XV. Igrači će zbog priče izdržati tu torturu, no ostaje misterij zašto si je razvojni studio dozvolio tako lijen i neinspirativan dizajn.

Slika za pamćenje – ne znamo je li bolji combat sistem ili dizajn protivnika

Oči, uši i duša

Igra izgleda i zvuči jako dobro. Za razvoj igre zaslužan je Luminous Studio engine koji isporučuje zadivljujuće rezultate. Igru sam odigrao na PS4 Pro konzoli i ona se vrtjela na stabilnih 30 sličica po sekundi, čak i u vizualno zahtjevnijim dionicama. Fizika i animacije također djeluju jako dobro, posebno ako obratite pažnju na ponašanje odjeće i kose likova u pokretu. Ogroman svijet izgleda jako dobro (iako bih osobno volio još više detalja), a velika pohvala razvojnom studiju je da nema učitavanja dok se krećete po mapi. Sve djeluje jako fluidno, a igra svjetla i sjene pruža zadivljujuće vizuale.

Soundtrack je, također, velika snaga ove igre. Pod dirigentskom palicom Yoko Shimomure, znao sam da nas očekuje prava poslastica još od vremena live koncerta u studiju Abbey Road. Na Soundtrack nemam nikakve zamjerke i Yoko je napravila fenomenalan posao te na najbolji mogući način pojačava i naglašava ono što se događa na ekranu. Gratia Mundi, Somnus, Omnis Lacrima, Fight Fantastica i ostale pjesme jako ću dugo preslušavati te ako nemate namjeru odigrati ovu igru, toplo vam preporučujem da barem odslušate soundtrack.

https://www.youtube.com/watch?v=RYLAwRWlT7U

 U manje od 5 minuta pokazujemo odličan dizajn lokacija, borbe i protivnika te fenomenalan soundtrack

Final Fantasy XV vas polako uvodi u svoj svijet, osvaja vas zanimljivom pričom i onda vas rasturi snažnim emocijama kojima ćete se morati nositi igranjem ove igre. I to je ono što sam želio dobiti od ovog iskustva – zanimljivu priču, dobre likove i snažne emocije koje dugo niti jedna igra nije izazvala u meni. Final Fantasy XV isporučio je sve to i nakon 40-tak sati se još uvijek ne mogu odvojiti od Noctisa, Ignisa, Gladia i Prompta. Dizajn čudovišta, odličan combat sistem, interesantan antagonist i priča potisnuli su mane koje igra ima te niti u jednom trenutku mi nije bilo žao što sam kupio igru. Final Fantasy XV igra je za fanove serijala i za one koji prvi put igraju Final Fantasy, a promjene u ovoj igri stavljaju serijal na pravi put ka svijetloj budućnosti.