Recenzija | Forza Horizon 4

Najbolja arkadna jurilica današnjice? Ili pokušaj iste?

Iako je Forza Horizon 4 izašla prije kojih mjesec dana, uzeo sam si vremena proći igru zaista uzduž i poprijeko te zatvoriti krug godišnjih doba kako bih mogao što adekvatnije napisati pokoju riječ o ovoj igri. Stoga ova recenzija dolazi s malim, ali namjernih zakašnjenjem.

Četiri godišnja doba

Svega dvije godine od odlične Forze Horizon 3, četvrti nastavak ove arkadne jurilice nas odvodi u Veliku Britaniju, mapu prepunu šuma, pitoresknih zaseoka te neizbježnih kiša – i blata, jako puno kiša i blata. Najveća novina je uvođenje promjene godišnjih doba koja osim vizualnog, imaju efekt i na vaše automobile.

U prvih nekoliko sati igre, brzinski se izmjenjuju godišnja doba kako bi se igrač odmah upoznao s njima i drugačijim uvjetima utrkivanja tijekom istih. Nakon inicijalne izmjene sva četiri godišnja doba, njihova izmjena se usporava te se mijenja svakih sedam dana što je za casual igrača odličan tempo, no zagriženiji igrači, koji provode malo (pre)više vremena uz igru, proklinjat će neka godišnja doba te iščekivati njihovu promjenu.

Vožnja ljeti je idealna, sunce prži asfalt, gume su vruće i savršeno drže grip, dok su kiše gotovo nepoznat pojam. U jesen dolazi klasično britansko vrijeme, gdje s čežnjom gledamo u nebo, nadajući se sunčanom danu da možemo normalno voziti. Neprestane kiše te lokve kiše raznih veličina imaju velikog utjecaja na dinamiku i stabilnost vožnje te se savršeno upravljiv trkači auto pretvara u nekontroliranu raketu spremnu da se izvrti ili izleti na drugi kraj mape u bilo kojem trenutku. Sama kiša je izvrsno izvedena te vizualno ne smeta tijekom vožnje kao u prethodniku u kojem je vidljivost prilikom oluja bila ravna nuli.

Snježne radosti na četiri kotača

Zima donosi snijeg na gotovo cijeloj mapi, koji ima savršeni snježni zvuk kada se prolazi autom preko njega. Dio cesta je očišćen pa se vozi po mokrom asfaltu, no dio nije te su takve ceste gotovo u cijelosti prekrivene snijegom. Neki auti će uspjeti proći koliko toliko po takvoj cesti, no neki će imati problema. Skretanjem na offroad, priroda se zabijeli i stvarno je užitak terencem se probijati kroz zapuhe i uživati u snježnim radostima. Spomenuo bih nedostatak zimskog vjetra, koji bi podigao zimsku atmosferu na gotovo idiličnu razinu. Kada se napokon završi to bijelo prokletstvo, dolazi proljeće koje je količinom kišnih dana gotovo jednako jeseni. Skoro pa jedine razlike su pregršt cvijeća van ceste u proljeće, dok se kroz jesen divimo zlatnom i crvenom lišću na granama. Godišnja doba srećom ne traju dugo pa je lako izbjeći ona nepoželjna kraćom pauzom od igranja. Također, svaku utrku je moguće modificirati po vlastitom guštu te čak promjeniti i godišnje doba te uvijek voziti po suncu. 

Auti

Tu dolazimo do prvog većeg problema ove igre, a to su reciklirani auti. Istih ima puno, no većina njih se povlači još od Forze Horizon 2 uz jako malo novih modela. Moram napomenuti da je u startu primjetan izostanak nekih brendova i modela (Toyota, Lexus, Mitsubishi…), te ostaje nada da će se pojaviti kroz buduće ekspanzije ili DLC-ove. S obzirom da je igra smještena u Veliku Britaniju, malo je veći naglasak na europske te engleske automobile. 

Naspram prethodnika, auti izgledaju ljepše i zvuče bolje te sam dojma da se ozbiljno poradilo na količini poligona i kvaliteti tekstura istih. Zvuk motora je unaprijeđen do te mjere da se može bez problema raspoznati između japanskih živčanih jurilica, vrištećih talijanskih V10 i V12 zvijeri i ogromnih američkih V8 monstruma. Čak i ako ste zaboravili koji ste motor stavili u vaš auto, stiskanjem gasa ćete se odmah prisjetiti. Vizualno uređivanje auti je i dalje vrlo skromno te se sastoji od mnoštva felgi te prednjeg i stražnjeg aero spojlera. Neki sretnici imaju i kompletne široke body kitove, no takvi auti su rijetkost. Američkim klasicima se posrećilo te su dobili i dodatke na haubi, a rally legende poneki šarmantni, no uglavnom beskorisni dodatak.

Lagana noćna vožnja u prekrasnom 812 Superfast.

Uređivanje ispod haube je gotovo identično prethodnicima, uz vidno povećanje broja opcija za ugradnju. Tako se u bilo koji auto može ugraditi gotovo bilo koji motor ili turbo/kompresor te promjeniti pogon na stražnji ili sva četiri kotača. Promjenom motora ili pogona te uređivanjem istih u potpunosti se mijenja karakter automobila te iskusni i spretni majstor od stražnjepogonaša u nevoznom stanju može napraviti savršeno grip čudovište s pogonom na sva četiri kotača. Za manje iskusne, community nudi pregršt svih vrsta tuninga za sve prilike: offroad rally, grip za savršeno prolaženje zavoja, maksimalno ubrzanje i brzinu za drag utrke…za svakoga ponešto.

Velika zamjerka je napredovanja klasa, gdje se najveća krama od auta može dignuti u drugu najbolju klasu vozila (S2) ako se stave trkače gume, olakša težina te malo nabrije motor. Tako se recimo Spaček uz ponešto modifikacija iz D klase ekspresno diže u S1 klasu. Na kraju, koliko god automobila imali u garaži, većina će ih biti S1 ili S2 klase jer svatko želi imati malo uređen auto. Stava sam da se trebalo malo više to rastegnuti, da utrkivanja u nižim klasama budu zanimljiva i s uređenim slabijim autima.

Odabir dijelova je i više nego bogat te će si svatko moći srediti pilu po svom guštu. 

Moram, doduše, pohvaliti editor za vinile te za svaki ponuđeni auto postoji ogromna količina gotovih setova vinila koje se zajednica potrudila napraviti. Pohvalno je također što tune setup vaših favorita iz prošlih nastavaka Forza serijala (Horizon i Motorsport) možete učitati u Horizon 4 te odmah imati namješten auto po svom guštu iz prijašnjih nastavaka.

Utrke

Jedna od stvari koja mi je smetala u prethodniku je bombardiranje igrača aktivnim utrkama desecima “NEW” ikona na mapi zbog čega je malo teže snalaziti se u tom kaosu. Iako je i ovdje blagi kaos, igra manjim tempom bombardira igrača zavisno o tempu prelaženja određenih utrka. Tako da ako krenete s driftom i napredujete samo u drift utrkama i događajima, mapa će se puniti drift ikonama, dok će ostale utrke čekati na vašu aktivnost u njima. To zaslužuje veliku pohvalu u ime svih igrača koji mrze prenatrpani kaos po mapi.

Same utrke su zanimljive te u mnogočemu promijenjene naspram prethodnika. Dizajn ulica i odabir istih za utrke je odličan te su mnoge utrke toliko zanimljive i zabavne, pogotovo brže tehničke koje zahtjevaju dozu vještine. Nemali broj puta sam se znao uhvatiti kako baš guštam u stazi sa osmjehom na licu, jer je tako dobro osmišljena staza, jer su tako dobri i zabavni zavoji. Nažalost, utrkama se i dalje može pristupiti bilo kojim vozilom te nema apsolutno nikakvih restrikcija. OK, offroad utrke su naravno lakše s offroad vozilom naspram cestovnog bolida, no tko želi, može i tako voziti. Međutim, igra se doslovce može završiti sa svega dva automobila – jednim za cestu te drugim za offroad. Malo obavezne raznovrsnosti ne bi škodilo, iako bolje ovako nego kod određene konkurencije gdje se za 20 utrka treba imati 15 različitih automobila. 

Noćne utrke u superbrzim autima su iznimno zabavne, no čuvajte se prokletih stabala u zavojima, oni ne opraštaju!

Protivnici su i dalje drivatari, odnosno preslike pravih igrača čiji se stil vožnje snima u igri te ih se kao takve nudi kao protivnike u utrkama. Pomak je napravljen u agresivnosti istih, koji su u prethodniku bili nesnosno prljavi. Prljavaca ima i ovdje, ali u daleko manjem broju te se utrke mogu čak i savršeno čisto odvoziti, uz malo sreće. Za veterane i vrlo dobre vozače preporučljivo je podizanje težine protivnika, jer average i above average težina nude zaista loše vozače koji se bez imalo problema mogu ostaviti u prašini daleko iza sebe u utrci, i to s iole kvalitetnim autom. Pohvalno je što takvi protivnici griješe tijekom vožnje pa se često vidi prekasno kočenje, izletavanje van staze ili proklizavanje. Na većim težinama, takvih situacija je puno manje, ali ih i dalje ima te se ne stječe dojam da protivnici i u najgorim uvjetima voze savršenom putanjom, savršeno brzo.

Pogled iz kabine je i dalje vrhunski odrađen sa mnoštvom detalja. 

Kada odaberete utrku ili fast travel, uči ćete u loading ekran koji često traje predugo te ćete često za primjerice drag utrku od 10 sekundi prolaziti kroz 3 minute tih ekrana što je izrazito naporno i iritantno. Od 185 sati provedenih u igri, bez ikakvog pretjerivanja mogu reći da sam dobrih 30 sati proveo u gledanju loading ekrana. Uz loading, tu su i očajno predugački ekrani s odabirom automobila te kada se nakon utrke dijele novci te exp bodovi. O “plesu” vašeg avatara ne želim trošiti riječi. Takve stvari drastično umanjuju uživanje u igri te ubijaju apsolutno svaku “imerziju” sa svijetom kojim nam igra želi predstaviti. Prethodnik je sve to obavljao “u letu” te ne razumijem zašto se napravio ovako ogroman, nepotreban te izrazito iritantan korak unatrag. 

Ovakvih ekrana kojima nema kraja ćete se nagledati.

Velika “novina” su i prokleta stabla te njihova magnetna sila. O čemu ja to lupetam, pitate se? Stabla su taktički pozicionirana točno na zonama izlijetanja u zavojima te sam se stotinama puta ulazeći prebrzo u zavoj zabijao upravo u ta savršeno pozicionirana stabla. Naravno, nakon udarca u stablo, autu treba sekunda-dvije da se oporavi od šoka i odluči da bi mogao krenuti ubrzavati, dok je ubrzanje u tim slučajevima na razini Spačeka. Druga stvar su stabla u prirodi. Naime, ukoliko se zanesete prilikom offroad vožnje te vam auto počne nekontrolirano klizati livadama, šanse da udarite u jedno jedino stablo u krugu od 200m su ravne – 99,84%. Da, ne pretjerujem, nebrojeno puta bih na livadi pronašao usamljeno stablo, uzeo zalet i izvrtio bih se te je auto doslovce bivao povučen magnetnom silom stabla i zabio se u njega. Ne jednom, dvaput, već desetke puta. Također, u zonama izlijetanja u zavojima, ako uspijete uhvatiti trunku gripa i krenete kontrolirati auto te se naivno ponadate da ćete izbjeći stablo – varate se, stablo će vas privući, bijega nema.

Prodajem auto za kuću

Drugi veliki problem igre je novac, odnosno dijeljenje istog šakom i kapom. Utrkivanje donosi solidan prihod, no dizanjem općeg levela levela u mnoštvu drugih aktivnosti dobivaju su Wheelspinovi koji su više nego izdašni. Novitet je i Super Wheelspin, koji umjesto samo jedne nagrade donosi čak tri. Uz filler sadržaj poput odjeće i obuće za lika, truba i emote pokreta, šakom i kapom se dijele dobri i loši auti, kao i veći ili manji iznosi novaca.

Nažalost, igranjem se vrlo brzo skupi zavidan broj automobila te je bilo kakav grind potpuno nepotreban. Grind je zapravo jedino potreban za kupovinu kuća koje nisu nimalo jeftine, no i tu se novac vrlo brzo zaradi. U najgorem slučaju, nepoželjni auti se relativno brzo prodaju na aukcijama, ako imate sreće. Ako nemate, isti auto ćete bezuspješno pokušavati prodati danima ili čak tjednima te još uvijek nema opcije prodavanja svojih automobila igri. Preostaje ili brisanje iz garaže ili prodavanje drugim igračima; treće opcije nema. Ukoliko uzmete Ultimate Edition, odmah u startu ćete dobiti toliko autiju i novaca da je bilo kakav grind zaista nepotreban. Čak i bez te edicije, već nakon 15-ak utrka, novac zaista nije problem. Nebrojeno sam puta spiskao zadnji novčić na nabrijavanje nove jurilice i razmišljao da sam sad švorc. Pet šest utrka kasnije, opet sam imao dovoljno za kupovinu dobrog auta ili kompletno nabrijavanje nekog iz garaži. 

Dodatak kuća je zanimljiv, no one ne donose nikakvu korist, samo su trošak. Ok, fora ih je vidjeti i služe kao zgodna spawn točka na različitim dijelovima mape, no osim (uglavnom) beznačajnih perkova koristi praktički nema. U Test Drive Unlimited 2 se moglo uređivati interijer kuća, kuće su imale i garaže u koje su se spremali auti. Forza Horizon 4 nema ništa od toga, samo animaciju dolaska auta pred kuću. 

Nemam za bolji auto, ali zato imam za kuću pored jezera.

Nasljeđeni i novi problemi 

Nažalost, tu ne mislim na dobre stvari. Krenimo od online dijela. Forza Horizon 3 je nudila bogato napučene ceste s mnoštvom protivničkih drivatara koje ste mogli izazvat na 1vs1 utrku, kao i solidan broj pravih ljudi koji su istovremeno s vama bili u sesiji. Ovdje nažalost to nije slučaj te će ceste uglavnom biti sablasno puste. Tu i tamo će proći pokoji auto, dok ako ste online, dogodit će vam se čudo da na cesti naletite i na pravog čovjeka. Tako ćete nažalost ovu igru uglavnom voziti po pustim cestama, kao Pale sam na svijetu. Nakon iznimno bogatog svijeta u prethodniku, ovakav potez je zaista nejasan te gotovo uništava gušt igranja igre. Čak i kad pronažete nekooga ili u online dijelu netko pokrene traženje multiplayer utrke (katastrofalno loše napravljeno, jer je vidljivo jedino kad gledate mapu), prečesto se dešava pucanje veze i nemogućnost da igra pokrene event. Za sesije koje imaju najčešće 25-50 igrača, malo je nevjerojatno koliko teško je u toj sesiji nači 12 igrača da se pokrene ili neka utrka ili timska avantura. Žalosno je prisjetiti se koliko sam sati proveo čekajući da mi igra nađe društvo da se zajedno utrkujemo ili koliko sam puta mijenjao sesiju u nadi za boljim ljudima. 

Grupne utrke su jednolične i dosadne te su ogroman korak unatrag naspram zadnja dva prethodnika. Forzathlon je ponekad svijetla točka, kada igra odabere zanimljive dislipline poput Danger skokova ili driftanja pa se u tih desetak minuta čovjek donekle i zabavi. No isti taj Forzathlon event se pojavljuje jednom do dvaput dnevno (ako igrate svega sat dva dnevno, desit će se da ga danima ili tjednima nećete dočekati) te ste osuđeni na samostalno vozikanje mapom. “Timsko utrkivanje” je živući promašaj serijala, koji je podijeljen na dvije utrke u krug ili od točke do točke te dvije utrke slobodnom putanjom od točke do točke. Najčešče su u tim utrkama ponuđene ili najgluplje klase autiju ili najgluplji modeli autiju te je ponekad noćna mora završiti taj event kojem nema kraja. No najviše frustracija izaziva nemogućnost bijega iz tog eventa nakon što isti završi. Mora se prvo odgledati nekoliko minuta loading ekrana, zatim odabir klasa i autiju, zatim “predstavljanje” timova te na kraju učitavanje prve utrke. Kad jednom napokon utrka počne, tek tada se možete spasiti i izaći iz eventa. Nakon gotovo pet minuta bespotrebnog čekanja. Pohvalno je da igra automatski prebacuje u novi event nakon što prethodni završi, ali igrači doslovce ostaju zarobljeni u tome, nema nikakve opcije izlaska. 

Team Adventure koliko god u teoriji izgledao zanimljivo, toliko je u praksi problematičan da me dolaskom na ovaj ekran ponekad hvatala jeza. 

Živući protivnici u online dijelu su u najmanju ruku prljavi, zaista ne bih htio koristiti grublje izraze. Fair play je apsolutno nepoznat pojam te se koristi apsolutno svaka mogućnost da se na najprljaviji način onesposobi i pretekne protivnika. Ako želite izbjeći maksimalne frustracije, za svaku si klasu sredite beštiju od auta s najboljim mogućim ubrzanjem tako da na startu dođete do prve pozicije što prije i izbjegnete igranje Twisted Metala/Destruction Derbyja umjesto Forze.

Aukcijske kuće su i dalje bolno spore, stavljanje vlastitih automobila traje vječnost te i dalje ne postoji opcija ponovnog stavljanja neprodanog auta na aukciju. Kupovanje automobila putem bidanja je maksimalno loše napravljeno te ćete mnogo puta neobjašnjivo biti onemogućeni staviti vlastiti bid. O kašnjenju osvježavanja statusa vlastitog bida ne želim ni pričati, jednostavno je preloše. Opalite bid, pobjeđujete i samo odjednom notifikacija da ste izgubili aukciju, bez ikakve mogućnosti da podignete vlastiti bid. Isprike nema, pošto se taj problem provlači sad več kroz nekoliko nastavaka Forza serijala. Logično je da od igre ne možemo očekivati savršenstvo aukcije kakvu ima jedan eBay, ali ovakav drlog da se godinama već provlači bez ikakve promjene je zaista smiješno i otužno. 

Usporedba platformi

Imao sam mogućnost igru igrati na sve tri platforme na kojima je izašla. Daleko najviše vremena sam igrao na običnom Xboxu One te nikakvih problema nisam iskusio. PC verzija na maksimalnim mogućim postavkama također je radila besprijekorno te je izgledala primjetno ljepše. Jedine probleme sam iskusio na Xboxu One X na kojem se prečesto dešavao stuttering, pogotovo u šumovitim dijelovima, kao i u gradovima. Često bi se igra smrznula na sekundu da bi se zatim odmrznula dok bi auto bio nekih 300 metara dalje, razbijen u zidu ili stablu.

Moglo je to i puno bolje

Forza Horizon 4 je daleko najbolja i najkompletnija Forza Horizon s pregršt odličnog sadržaja i zabave. Grafički i zvukovno je besprijekorna te godišnja doba izgledaju i voze se apsolutno genijalno. Nisam spomenuo da je napravljen i kratki “story” mode koji ne bih htio spoilati, no iznimno je zabavan i poučan. Apsolutna preporuka za svakog ljubitelja automobila. U mnogim je poljima vidljiv napredak naspram prethodnika. 

Međutim, tu bih negdje i stao s hvaljenjem igre jer pristupna je hrpetina problema koji se povlače još od Forze Horizon 2: očajno prazan svijet, problematično održavanje veze s online dijelom, kupovanje i prodavanje automobila koje traje čitavu vječnost te očajno preduge ekrane za učitavanje bilo čega. Najtoplije se nadam da će se ovi problem popraviti ili makar ublažiti kroz neko vrijeme te da će igra biti puno više zabavnija i manje naporna. nažalost, u ovakvom obliku, koliko god da pruže sate i sate stvarno dobre zabave, toliko je u tim problematičnim elementima nevjerojatno naporna, ostavljajući gorči okus prilikom igranja. 

Nažalost, nakon gotovo 200 sati igranja, vratit ću joj se tek da odigram DLC kada izađe. Do tada, sama ocjena nažalost ne može biti baš bajna. Ukoliko niste igrali Forzu Horizon 2 i/ili 3 te vam je ovo prvi susret sa serijalom, slobodno na moju ocjenu nadodajte još 20-ak bodova, koje bi igra bez problema dobila da se ovi banalni problemi nisu dovukli i u ovaj nastavak. 

{loadposition recenzija}