Recenzija | Frostpunk

Granice dobrih i loših odluka nejasne su kada ste okovani ledom i na rubu izumiranja. Frostpunk je ovdje da nam stavi savjest na kušnju.

Prije tri godine je izašla igra jednog nezavisnog poljskog developera. 11 bit studio je imao viziju. Njen je temelj bila anti-ratna igra u kojoj strahote rata proživljavamo kroz oči najtragičnijih žrtava sukoba ­– običnih civila. Ta je igra trebala u igračima pobuditi osjećaje očaja i bezizlaznosti, a Poljaci, koji polako pokazuju da su majstori industrije, tu su temeljnu viziju pretočili u This War of Mine koji je pokorio tržište i postao jedna od najcjenjenijih indie igara današnjice. Sada je došao red za drugi pokušaj u kojemu je 11 bit studio morao dokazati da nisu došli po svojih pet minuta slave, već su došli zauzeti svoje mjesto na stranicama gaming povijesti. I tako je nastao Frostpunk…

Tek što je na ulice grada došlo proljeće, tako je na naše mašine došao vječni snijeg. U alternativnoj prošlosti viktorijanskog doba, pojavila se apokaliptična zima koja je prekrila čitavu Zemlju. Kako bi preživjeli, preostali ljudi organizirali su se u vlakove kojima su putovali preko bijele pustoši. Mi primamo uzde ubrzo nakon što jedna takva ekspedicija doživi nesreću i nađe se raštrkanom u krateru u čijem se središtu nalazi ugljeni generator koji će pružati životno važnu toplinu.

Dražesno putovanje.

Ovo je u suštini poznata formula. Imamo tipični simulator izgradnje grada u koji je uključen menadžment njegovih stanovnika. Ono što Frostpunk izdvaja od ostalih je prvenstveno setting. Snijegom okovana udolina u kojoj se nalazite pružat će tek dovoljno resursa da pokrenete izgradnju onoga potrebnog za održavanje života. Zatim, svaki od stanovnika ima ime i prezime. Svaki od stanovnika ima svoj izgled. Svaki od stanovnika ima svoju obitelj čiji članovi pak imaju ime i prezime, izgled, ambicije, razinu nade i beznađa. I svaki od tih stanovnika može umrijeti zbog vas.

„Izaberi jednu tehnologiju, sigurno ćeš pogriješiti“

Sada kad smo Frostpunk malo izdvojili od konkurencije, ‘ajmo se baciti na to kako funkcionira izgradnja i upravljanje. U središtu vašeg naselja nalazi se visoki generator topline koji radi na ugljen. Oko tog generatora se radijalno širi naselje. U početku je taj generator ugašen pa je prva zadaća skupiti dovoljno ugljena kako se preživjeli ne bi smrznuli. To radimo slanjem radnika da skupljaju resurse razasute po mapi, a kasnije i slanjem izviđača u sva četiri kutka snježne pustoši. Postoji nekoliko osnovnih resursa kao što su drvo i željezo, no s vremenom se mogu pojaviti i novi.

Tek maleni dio mape za istraživati.

Tu nam pomaže posebno sučelje koje se aktivira pritiskom na prikaz temperature te prikazuje čitavu regiju u bojama koje predstavljaju stupanj zagrijanosti. Što toplije, to su preživjeli sretniji i to više zgrada možete aktivirati. Naime, zgrade se komotno mogu izgraditi s resursima koje skupljate u dolini, no potrebna je toplina kako bi se moglo raditi na nekom radnom mjestu, stoga je važno često istraživati nove tehnologije. To pak radimo gradeći workshopove u koje stavljamo inženjere, drugu vrstu preživjelih. Oni su od velike važnosti jer upravo oni vrše istraživanja za korištenje novih tehnologija kao što su unaprjeđenja za generator ili pak otključavanje izviđačkih balona. Za toplinu ćemo koristiti dodatne radijatore u zgradama, no moramo paziti jer to troši više ugljena.

Pa ti ljudi su nekad stvarno problem

No izgradnja i čisto preživljavanje nisu jedini izazovi. Vjerovali ili ne, kada ljudima prijeti izumiranje i smrt od hladnoće, znaju biti malo čangrizavi. Svako malo pojavit će se jedan oblačić na ekranu. Taj oblačić je jedan od siline događaja koji daju svojevrsne questove. Recimo, jedan od početnih je izgraditi dovoljno šatora za stanovnike. Tada imamo opciju obećati građanima sljedeće: izgraditi za sve, izgraditi za polovicu, odbiti izgradnju.

Sučelje s prikazom temperature bit će vam najbolji prijatelj.

Nakon što odaberemo opciju (osim ove zadnje, logično) postoji vremenski period u kojem moramo izvršiti svoje obećanje. Ono što sve ovo čini interesantnim je doza taktiziranja. Naime, ponekad je bolje izgraditi za polovicu građana i ispuniti obećanje te uz blago prigovaranje podići Nadu, jedno od dva mjerila sreće preživjelih, nego obećati izgraditi za sve te ne ispuniti to obećanje što bi dovelo do porasta Nezadovoljstva, drugog mjerila. Ovaj segment dodaje osvježavajuće taktiziranje odlukama koje se najlakše može usporediti s Banner Sagom, čak više nego s This War of Mine.

Prošlo je 9, ali radit će se čitav dan.

Da se stvari zakompliciraju, postoji Knjiga zakona koju čini niz odluka. Tako na igraču ostaje odluka hoće li medicinari u kampu koristiti drastične metode liječenja, kao što su amputacije, da spase život radnika ili će bolesnike održavati na životu, ali ih neće liječiti. Moram priznati da mi se ovaj segment igre posebno svidio. Ima neki šarm u tome kada se stablo zakona postepeno širi i pojavljuje se sve više i više opcija za što napredniji kamp koji liči na civilizaciju.

Neće svi biti sretni vašim odlukama.

Upravo se zbog tih odluka povećava igrivost igre, no opet, čini mi se da je privremena odgoda do neizbježne repetitivnosti. Može se graditi naselje, može se istraživati, ići malo drukčijim smjerovima, ali na kraju se svodi na kamp u čijem je centru generator pa nedostaje malo prostora gdje bi mašta mogla ludovati kao što je slučaj u Cities: Skylinesu.

I dok je grafički igra oku ugodna, moram priznati da mi nedostaje malo raznolikosti u izgledu kampa. Možda malo varijacija na stambene šatore da kamp ne izgleda kao da je stvoren kao precizno isplaniran grad, već da više liči na kaotičnu sredinu kakva bi trebala biti. Druga strana grafike odnosi se na portrete prilikom donošenja odluke koji su stvarno predivni i odišu tom posebnom steampunk atmosferom. Na to treba nadodati sjetnu, pomalo jezivu glazbenu podlogu popraćenu gudačkim instrumentima i dobije se igra koja ima posebnu atmosferu koju se jednostavno treba iskusiti.

Mislite da ćete uspjeti preživjeti?

Unatoč tome što je u vizualnom polju moglo biti više raznovrsnosti te repetitivnost i blaga ograničenost još uvijek predstavljaju potencijalni problem, atmosfera, ideja i čista napetost i očaj koji se stvaraju u igraču prilikom preživljavanja apokalipse iz dana u dan čine Frostpunk izvrsnom igrom koja bi mogla sjesti i onima koji nisu ljubitelji žanra, a obavezno je štivo za sve one koji vole ovakve igre.

{loadposition recenzija}