Recenzija | Gravity Rush 2

Promijenite gravitaciju, bacite se u ponor i pomozite Kat da spasi svijet.

Nikad nam neće biti jasan poslovni plan kojim je Sony odlučio dići ruke od svoje još uvijek aktualne prijenosne konzole. Da bi PlayStation Vita zaživjela (i preživjela), jedino što joj je bilo potrebno bile su igre, a “uništio” ju je upravo nedostatak AAA naslova. Jedna od takvih rijetkih igara izašla je 2012. i unatoč Vitinim ograničenjima postigla je status dragulja koji vrijedi odigrati.

Većina igrača nezainteresiranih za kupnju PS Vite, ipak je dobila priliku odigrati prvi Gravity Rush u remasteriranoj verziji na PlayStationu 4 (pročitajte recenziju). Odmah se moglo vidjeti da igra nije kreirana za “veliku” konzolu, no sasvim dobro je poslužila kao najava za nastavak koji je upravo pred nama.

Slabašna priča o spašavanju dražesnog svijeta

Gravity Rush 2 direktan je nastavak na sve što se dogodilo u prethodniku, igru započinjete s Kat koja je izgubila svoje moći “Gravity Shiftera” i radi za nomadsko pleme koje preživljava rudarenjem dragocjenih kristala razbacanih po čudnim ruševinama koje lebde u zraku. Nakon uvodnih 40-ak minuta priča se počinje razvijati dolaskom u veliki svijet imena Jirga Para Lhao.

Dolaskom u novi grad slijedi iznenađenje. Onima koji se sjećaju, stari Hekseville izgledat će kao malo predgrađe u usporedbi s velikim i prostranim novim svijetom (bez brige, igra će vam kasnije omogućiti usporedbu iz prve ruke). Na mapi se nalazi osam različitih “kvartova” i svaki od njih, prikazan živopisnim bojama i okarakteriziran uživo snimljenom glazbom, nudi uvid u to što se tamo događa. Ipak, nije problem u šarmantnom “miyazakijevskom” prikazu koji odiše originalnim stilom japanskog studija, već je problem u tome što je sva ta ljepota ostala samo na površini.

Sloboda kretanja omogućuje detaljno istraživanje živopisnog svijeta.

Da bi vas uspjela uvući u svoj svijet, igra mora imati dobru priču i zanimljive likove, a tu Gravity Rush 2, nažalost, ne može dobiti prolaznu ocjenu. Činjenica je da treba dosta umijeća za izvući dobru stvar iz priče o spašavanju svijeta, pa su autori u radnju pokušali ubaciti političke zavrzlame, napetosti između različitih klasa i podmetanja. Sama priča prikazana je nizom odvojenih epizoda, a nadopunjava se uz pomoć 40-ak “side” misija koje, u pravom sandbox stilu, možete odrađivati kad to poželite. Nažalost, što se više napreduje kroz priču, ona postaje sve manje zanimljiva, pa ćete veoma često spas tražiti u brzom “prelistavanju” lijepo nacrtanih stripovskih ilustracija koje objašnjavaju o čemu se radi, a jednom kad se nađete u nekoj od epizoda ili misija, jasno se daje do znanja cilj koji treba ostvariti.

Kako to Kat može “letjeti”?

Odmah ćemo napomenuti da će oni koji su odigrali prvi dio u nastavak zaplivati kao riba u vodi i veoma brzo pohvatati kontrole koje gotovo da se nisu mijenjale. Igračima koji se prvi puta susreću s igrom treba u startu objasniti da se ne radi o letenju, već glavni lik ima moć mijenjanja smjera gravitacije. Tako Kat, osim lebdenja (sila gravitacije ne postoji), može odrediti smjer u kojem će djelovati gravitacija, pa iako se čini da leti prema zacrtanom cilju, ona zapravo pada prema njemu (prilično je nezahvalno objašnjavati ovo riječima, ali čim zaigrate vrlo brzo ćete shvatiti o čemu se radi).

Kat, kao i Raven, njena nerazdvojna prijateljica s kojom je gotovo uvijek u tandemu, nije ograničena samo na kretanje pomoću promjene smjera gravitacije, već je prisiljena i na borbu. Bilo da su joj protivnici od krvi i mesa (i metala) ili misteriozna “čudovišta” Nevi, Kat koristi gravitacijske moći za udaranje, bacanje predmeta iz okoline te povremenu upotrebu specijalnih napada. Da ne bi ovo sve previše podsjećalo na prvi nastavak, dobili smo dva dodatna stila borbe, pa je Jupiter čini težom i moćnijom, a stil Lunar daje joj lakoću i brzinu, uz, očekivano, slabije udarce.

Slika će teško prikazati moći promjene gravitacije koje posjeduje Kat.

Da biste svladali sve kontrole i ponuđene mogućnosti trebat će određeno vrijeme, a kad to uspijete, uživat ćete u istraživanju svakog dijela grada i nužnom skupljanju kristala za unapređivanje sposobnosti glavnog lika.

Ipak, ono s čime ćete se morati boriti tijekom igre (možda ne cijelo vrijeme, ali ćete na poteškoće naići tijekom borbi protiv bosseva) je kamera. Za vrijeme borbe, ona zbog kamere postaje toliko kaotična da nekoliko trenutaka uopće više ne znate gdje se nalazite i odakle vam stiže najveća prijetnja, a ako se odlučite na rješavanje “challenge” misija i postizanje najboljih rezultata, kamera će, uz vremensko ograničenje, također zadavati probleme.

Što smo zaključili?

Nakon provedenih nešto više od 30 sati, koje je potrebno utrošiti za završavanje glavne priče i svih sporednih misija (ako se težina igre postavi na “Hard” vrijeme igranja će se produljiti), zaključit ćemo da Kat i Gravity Rush 2 imaju određenih problema, no svakako zaslužuju šansu, upravo zbog zanimljivih mehanika kretanja koje omogućuju da pronjuškate svakim kutkom velikog svijeta.

Važno upozorenje: Nakon završetka 20. epizode glavne priče odgledat ćete odjavnu špicu i pomisliti da ste igru završili. Savjetujemo vam da još malo pronjuškate po gradu, porazgovarate s kojim NPC-om, a za nagradu će vam se otvoriti još čak sedam misija koje su sastavni dio priče.

https://www.youtube.com/watch?v=AaDQ1H-Egz0&feature=youtu.be