Recenzija | I Hate Running Backwards

Hrvatska igra u kojoj trčite unatraške, ali sa stilom!

Tekst se nastavlja ispod oglasa

I Hate Running Backwards je top down rogue-like endless runner shooter iliti – našim rječnikom – pucačina iz 3. lica s pogledom odozgora u kojoj trčite beskonačnim stazama. Ono što bih ja tu dodao jest da je ova igra “Super Meat Boy upoznajte Serious Sama”.

IHRB nam dolazi od Croteamovog incubator tima, Binx Interactivea, skupine potpuno ludih ljudi koji vam žele nanijeti što bolju virtualnu smrt u svojoj shoot-em-down igri i zato su prolili svoju krv, znoj i tko zna što još da nam na svijet dovedu adrenalinsku bombu zvanu I Hate Running Backwards. Igra je brutalno surova i ako joj pružite prst, uzet će vam ruku, gaće i djevojku/dečka.

Divlja makljaža

IHRB vas stavlja u nepoznat svijet univerzuma Serious Sama gdje vas… priča totalno ne zanima. U igri prepunoj nasilja i eksplozija u kojoj trčeći unatraške ubijate neprijatelje koristeći arsenal oružja koji bi Kim Jong-un vrlo rado posjedovao, priča je stvarno nebitna. Igru počinjete s tri heroja, a ostatak heroja postepeno otključavate prolaskom igre, rješavanjem achievementa ili, u slučaju Lo Wanga, tako što… umrete?

Ovakav kaos na ekranu je normalna stvar.

Svaki heroj ima drukčiju mehaniku igranja, ali ono što imaju zajedničko su:

Igra ima šest bosseva i nakon svakog otključavate curse shrine (u slobodnom prijevodu: ukleto svetilište) koji otežava igru negativnih efektom, a ubijanjem zadnjeg bossa otključavate i dodatnu hardcore težinu. Za opake lovce postoje dnevni izazovi koje možete igrati kako biste svima pokazali tko je glavni na leaderboardsu.

Serious Sam – legenda hrvatske gaming scene jedan od je igrivih likova

Iz moje perspektive, igra je zaista teška, ali težina same igre na kraju krajeva ovisi samo o vama i o tome koliko ste dobri u njoj. Ipak, u 2018. godini svaka bi igra trebala imati određenu dozu fleksibilnosti, stoga je zadnjim ažuriranjem dodan “Baby Mode” koji generalno olakšava igru što smatram dobrim potezom Binx Interactivea.

Gameplay je jako fluidan. Bugovi su ispolirani prije izlaska (nešto što bi veliki developeri trebali naučiti), a 60 sličica u sekundi možete dobiti i s tosterom. Žestoka glazba savršeno se stapa s pozadinom u kojoj se nalazite, zvukovi eksplozija su čista fantazija, ali graciozni vrisak Kamikazea (jednog od neprijatelja iz Serious Sama) ništa ne može skinuti s trona.

U dvoje je još zabavnije

Igra ima 2 načina igranja: solo ili co-op. Nažalost, trenutno ne postoji klasični online  co-op, već samo lokalni ili preko ParSec streaminga. Iako preko ParSeca igra radi jako dobro, ParSec zahtijeva jako dobru (čitaj: bolesnu) konekciju, a nekim kupcima ove igre to možda neće biti dostupno. Puni potencijal IHRB-a dolazi do izražaja upravo u kooperativnom modeu, u kojem vi i vaš partner jedan drugom čuvate leđa i kradete si metke. Vjerujem da će s vremenom implementirati pravi mrežni co-op, i dodatnim sadržajem ovu predivnu igru pretvoriti u još bolje iskustvo.

Alo, kamermen, krivi kut slike, nije ti ovo Path of Exile!

I Hate Running Backwards je, sve u svemu, zabavna i dobra igra, no nedostatak klasičnog online multiplayera neke bi mogao odbiti od kupnje premda cijena igre nije visoka te iznosi 15€. 

{loadposition recenzija}