Recenzija | Kena: Bridge of Spirits

Nostalgija je nezgodna stvar. Ako ste malo stariji, kao ja, onda će vas nostalgija vratiti u davnu mladost i stvoriti lažnu sliku o tome kako je nekada sve bilo bolje. Ista je stvar i s igrama. Svi se sjećamo PS1 ere kao jedne od najbolje ikada. U našim sjećanjima, sve PS1 igre izgledaju predivno. Vrhunac dizajna, umjetnosti i interakcije koji mogu proizvesti samo igre.

No, što se događa ako nostalgiju krenemo objektivno analizirati? Vrlo brzo shvaćamo da Gex, Spyro The Dragon, Crash ili Croc u današnje vrijeme ne bi prošli kao nekoć. Zašto? Hardver je sve jači i sposobniji prikazati ono što su developeri odlučili nama igračima ispričati. Igre su sada sposobne ispisati neke od najljepših stranica u našim mislima i sjećanjima. Nekada su takve emocije bile rezervirane isključivo za filmsku industriju – suze i smijeh ostavljali smo u kino dvoranama, a danas sve to imamo u svoja četiri zida. Jesmo li uopće svjesni privilegije koju imamo?

Nostalgično putovanje

Nekada smo mogli samo sanjati da nam igre izgledaju poput Pixarovih crtića. Trebalo je puno vremena da bismo došli do te točke, ali evo nas. Artistički, Kena: Bridge of Spirits je stvarno predivna igra. Pitoreskni pejzaži odišu predivnim bojama i dizajnom. Zelene livade, plava jezerca i potoci, snježni brežuljci, bogate krošnje i toplo sunce u sprezi s genijalnim glazbenim dionicama, pobudit će u vama veliku radost i mir. Kena je baš takva igra koja će vam ugrijati i okrijepiti um i dušu te vas nahraniti toliko potrebnim vitaminom D.

Ako brojimo poligone i piksele, Kena nije sam vrh ponude. Igra ima podosta tekstura niske rezolucije koje prosječni igrač neće ni primijetiti. Treba uzeti u obzir da je ovo debitantska igra Ember Laba koji broji nešto više od 25 zaposlenika. Što je sposobna napraviti ta ista ekipa, shvatit ćete kada vidite animacije u igri. One su zaista predivne – od glasovne glume do same mimike lica i pokreta tijela – sve je apsolutni vrh. Pixar kvaliteta? Da.

Sama Kena je također lijepo okarakteriziran i dočaran lik koji se uklapa u ovakav nostalgično-bajkoviti štih igre. Kena je zapravo vodič za duhove koji su zapeli negdje u limbu između spokoja i mračne sudbine. Svijet igre okružila je korupcija koja je nekoć živopisna sela, livade i rijeke pretvorila u pustoš. Odjednom se zelenilo pretvori u sivilo, glazba postane ozbiljnija, a igra dobije puno ozbiljniji ton. Tu na scenu stupamo mi u ulozi Kene koja će očistiti korupciju i omogućiti duhovima izlazak iz mračnog limba u spokojni život. Ako vas ovakva priča podsjeća na Zagreb i Tomaševića, onda shvaćate ulogu Kene. Tomašević ima zadatak dovesti Zagreb u mirne vode, a mi duhove do njihovog posljednjeg počivališta. U svakom slučaju, mi imamo puno lakši i ugodniji zadatak.

Sama priča ima dosta sličnosti s mnogim drugim igrama. I tamo smo se bavili čišćenjem korumpirane i mračne zone nekoć nastanjene stanovnicima, a sada zlim duhovima. Upravo zbog toga, priča nije nešto što ćete pamtiti nakon pređene igre. Isto vrijedi i za ostatak likova u igri kojima nedostaje razrađenosti. Priči kao i ostatku igre nedostaje dubine.

Sada u centar pažnje dolazi poveznica već spomenute nostalgije i Kene. Nedostaje dubine u svakom aspektu. Od priče, borbe, likova do samog dizajna svijeta. Koliko je lijepo što nas Kena: Bridge of Spirits podsjeća na PS1/PS2 eru igara, ujedno je to i sama mana igre.

Selo moje na brdašcu uz red borbe i istraživanja

Kena pripada žanru 3D akcijskih avantura, no možete je smjestiti i u skupinu platformera jer igra slijedi već prokušanu formulu koju smo puno puta vidjeli. Red borbe, red istraživanja i zagonetki te kao šlag na torti – glavni boss. Tu je i Selo (tako se zove selo) koje služi kao svojevrsni centralni hub iz kojeg idete u ostala područja na mapi.

Sama borba je zanimljiva, no istovremeno je i jednostavna. Imate svoj magični štap (kasnije otključate bombe i strijelu), jake i snažne napade, a za nešto dubine, Ember je dodao i parry koji je, iskreno, često neprecizan i nepotreban jer postoji i evade koji ćete češće koristiti. Melee borba je lijepo dočarana i na početku je pravi užitak, no s vremenom se pretvori u ponavljanje jednog te istog.

Jedina iznimka su boss borbe koje su izazovnije i traže od igrača promišljeniji pristup. Ne brinite, Kena neme veze sa Souls igrama pa ćete sve relativno brzo i lagano pohvatati. Svako od vaših oružja možete nadograditi, odnosno otključati specijalne napade.

Drugi dio naše prošarane slanine gameplaya čine istraživanje i zagonetke. Kena nije open world igra, no svako je područje dizajnirano jako slojevito, do te mjere da se igra čini većom nego što zapravo jest. Ranije spomenuti artistički stil stvarno je predivan i čini istraživanje jako ugodnim iskustvom. Ono je u potpunosti opcionalno, ali je za mene najbolji dio igre. Rekao bih da ono predstavlja esenciju Kene i njene atmosfere. Prirodno je, veselo i opuštajuće. Pohvalno je da na mapi nema posebnih indikatora, stoga je potrebno istražiti svaki kutak igre. Ako vam to u jednom trenutku postane zamorno, slobodno možete uzeti pauzu i naknadno istražiti područja koja ste preskočili.

Zagonetke u igri dosta su slične i ne predstavljaju preveliki izazov. Većinom je riječ o mozgalicama iz okoline koje su sasvim logične. Općenito će Kena hardcore igračima biti dosta lagana igra, no svi mi prosječni, bit ćemo zadovoljni balansom izazova koji igra stavlja pred nas.

Jednom kada smo sredili sve obične neprijatelje, očistili korupciju te, ako želimo, sve istražili, u pravilu dolazi glavna boss borba koja označava kraj zone. Nakon što sredimo i zadnjeg bossa, vraćamo se u Selo gdje nam se otključa novo područje i gdje nas ponovno čeka poznati scenarij. Kena ne bi bila tako slatko iskustvo da Ember Lab nije dodao šlag na kraju ove šarene torte.

Ja sam Rot (ne Groot)

Rotovi su ona malena i preslatka stvorenja koja ste zasigurno vidjeli ako ste pogledali bilo koji trailer za igru. Nisam siguran kojoj vrsti životinja oni pripadaju (ako su uopće životinje), no siguran sam da će vam biti neodoljivi i jako korisni. Osim što ćete pomoću njih rješavati većinu zagonetki, Rotovi su iznimno korisni i za samu borbu. Pomoću njih izvodit ćete specijalne napade koji nanose ogromnu štetu neprijateljima. Jesam li vam rekao da čitavu vojsku Rotova (ovisno o tome koliko ih skupite) možete poslati na jadne protivnike?

Nekako mi se čini da Ember Lab ima potencijalno zlatnu koku u rukavu. Rotovi su neodoljivi poput Malaca, samo što su puno korisniji. Gotovo je sigurno da nas uskoro u prodaji očekuju raznorazni Rot plišanci i figurice. Kena sasvim sigurno ne donosi nikakve revolucionarne elemente u igru. Ispravnije je reći da Kena posuđuje razne elemente iz drugih igara, dok su Rotovi ipak originalni. Viđali smo i ranije igre s malenim i prekrasnim pomoćnicima, no ekipa Ember Laba je baš pogodila u „sridu”.

Prvo pa žensko i muško

Jedno od glavnih pitanja uoči izlaska igre bilo je vezano za samu trajnost igre. Ako nećete istraživati, Kenu možete završiti za otprilike 8 sati. Ipak, ako se posvetite istraživanju, očekuje vas 15-18 sati igranja što je i više nego dovoljno za naslov koji košta manje od većine današnjih igara. Kenu možete kupiti za 299kn što je i više nego OK cijena. Trenutno ju možete kupiti samo putem PSN-a za PS5 i PS5 te Epic Games Storea za PC, no u 11. mjesecu dolazi i fizičko izdanje igre.

Mi smo zaigrali na PS5 konzoli gdje, osim pokojeg manjeg buga, nismo imali drugih problema.

Pohvalio bih i iznimno korektnu komunikaciju Ember Laba od same najave igre. Ekipa je transparentno komunicirala što možemo očekivati i za koju cijenu. Možda su čak bili i previše skromni. Kena: Bridge of Spirits možemo svrstati pod indie igre, ali u mnogim segmentima radi se o pravoj AAA igri. Ne treba zaboraviti da je ovo prva igra koju su ikada napravili.

Za još bolji dojam i veću ocjenu, ipak nedostaje dubine, raznolikosti i, rekao bih, hrabrosti da se izađe iz zone komfora. Nemojte me krivo shvatiti, Kena ne radi ništa loše niti se ovdje radi o lošoj igri. Samo je potreban taj korak naprijed da o Keni ne pišemo da ne radi ništa loše, nego da o Keni pišemo kako igra na svoj način radi i donosi fantastične stvari u žanr. Nadamo se da će taj identitet Ember Lab pronaći u budućim igrama.