Recenzija | Kingdom Hearts III

Jeste li Hearthless ili Nobody? Jeste li čovjek u godinama ili tinejdžer? Potpuno je nebitno jer poslastice su za i stare i za mlade.

Čekali smo i dočekali. Čekali smo skoro 13 nesretnih godina od izlaska Kingdom Heartsa 2 i evo nas konačno u prilici iskusiti KH 3. Razvijan je i izdan od strane Square Enixa za PlayStation 4 i Xbox One pod vodstvom Tetsuye Nomure, kao što je to bio slučaj kod prijašnjih nastavaka. Za glazbu se pobrinula dobra stara Yoko Shimomura, uz dodatnu pomoć: kompozitorskoj poziciji pridružili su se Takeharu Ishimoto (The World Ends with You, Crisis Core: Final Fantasy VII) i Tsuyoshi Sekito (Chrono Trigger).

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Svijetlo i tama – vječni rivali

Za sve one koji možda ne znaju što ovaj naslov predstavlja, najbolje bi se mogao opisati kao akcijska RPG poslastica križanja Disneyjevih i Square Enixovih junaka u kojoj vaš heroj rješava probleme mačem u obliku ključa, popularnog naziva Keyblade koji ujedno otvara srca i donosi svijetlo svakoj tami.

Budi moj ključ, budi moj par. Pobijedi me i dat’ ću ti Keyblade na dar

Treći “punokrvni” nastavak serijala prati priču nakon Dream Drop Distance spin offa u ulozi Sore, glavnog junaka iz prijašnjeg nastavka te njegovih vjernih pomagača Donalda i Goofyja. Početak igre podsjetit će vas na nedavne događaje vremenske crte. Malo nostalgije ne škodi, valja se prisjetiti dobrih starih dana zbog kojih smo i čekali Kingdom Hearts 3. Međutim, taj cijeli svemir i sama priča toliko je kompleksna da ni to neće biti dovoljno da sve bude jasno. PROVJERITE THEATAR!

Sora je izgubio svu svoju snagu u zadnjoj borbi protiv Xehanorta koji mu je pokušao oteti kontrolu nad tijelom. I tako krećemo, mladi, spremni i nadobudni u novu pustolovinu kako bismo bili dovoljno jaki spasiti sva izgubljena srca, kako njih tako i ona koje je preuzela tama. Svoj cilj ostvarit ćemo pomaganjem Disneyjevim junacima kroz razne priče i njihove svjetove vitlajući svojim Keybladeom. Jadni Sora prvo kreće na Olympus, dom Herculesa. Tamo će pokušati pronaći pokoju mudrost za svoj plan obnove duše i tijela. I tako sve kreće. Igra je pustolovina protkana svjetovima poznatih Disneyjevih animiralnih filmova poput Tangled, Frozena, Toy Storyja, a ovoga puta i Pirates of the Caribbeana.

Uvijek mi je Riku bio draži od Sore. Ovdje ćete imati priliku iskusiti koliko je zapravo bolji borac.

Ne želim otkriti svu magiju igre i lokacija, ali navedeni naslovi su ujedno i najljepši svjetovi koje ćete proživjeti. Prije nego krenemo dalje, vratio bih se još malo na samu priču. Kada sam spomenuo kompleksnost, to je blago rečeno ono što igra želi ispričati. Razumljivo je da je teško toliko nastavaka sažeti u jednu logičku cjelinu i nastaviti da svima bude sve jasno. Upravo u tome igra ne uspijeva najbolje.

Kombinacije putovanja kroz vrijeme, mnoštvo likova i njihov utjecaj na cjelokupnu priču je srž svega, no ujedno i njezin problem. Svi su ovdje. Svi. I svi imaju nešto za reći. Često to bude kratko i nedorečeno i samo zbunjuje. Mickey i Riku, Aqua i Terra, persone koje Sora nosi u sebi od kojih je jedna i dobro poznati Roxas, replice, organizacija XIII… U jednom trenutku vrti se 30 različitih priča kroz razne vremenske periode, sažete i ispričane dosta šturo što uzrokuje opću pomutnju.

Ako ste mislili da je Inception kompliciran, probajte shvatit priču ovdje

Igra se trudi dati sve, ali se ne bi potrudila to malo zapakirati. Ako su već htjeli ići tim putem, onda su trebali produžiti igru još 30 sati i objasniti sve kako spada, a ne samo trpati stvari tek toliko da ih bude.

Ukratko, priča je borba svijetla i tame, borba protiv Xehanorta koji svim silama želi reproducirati još jedan “Keyblade War” i doći do moći iz samog Kingdom Heartsa – skupa svih srca/duša bića i svjetova čijom kontrolom posjedujete beskonačnu moć. Vaša pustolovina je ujedno i spašavanje ratnika svijetla i nosača Keybladea jer sve sile će biti potrebne za finalni okršaj.

Znate onda kad je kapetan Picard plovio svemirom u gumenom brodu? Ne znam ni ja, al’ što je tu je, gumenim se brodovima ne gleda u zube

Što li nam to novo sprema ovaj nastavak? Od prekrasne sladunjave grafike do slobode kretanja svemirima. Zvuči zanimljivo. U principu tako i jest. Kada savladate početak i upoznate se malo s mehanikama same igre i borbe, tek onda kreće prava avantura. Ponosni ste vlasnik gumenog svemirskog broda kojim ovaj put potpuno slobodno plovite u svim smjerovima malih galaksija. Taj segment dobio je novi smisao i sada više nalikuje na Space Invaders.

Svemir je pun blaga i neprijatelja, sazviježđa za uslikati i velikih kupola koja skrivaju razne predmete i dogradnje. Svakako plus, no ujedno i ništa previše spektakularno. Kada se sudarite s letećim neprijateljem, inicirate borbu baš kao u Space Invadersu, napucavanje u 2D stilu. Svoj brod dogradit ćete dijelovima koje sakupite ili pak možete izraditi novi sakupljanjem raznih nacrta. Cijeli sustav ovaj put je jedna mini-igra i dodatna aktivnost za ubiti dosadu.

Sva sreća da je od gume pa mu se ništa neće desiti ako poberete neku stijenu.

Kada konačno doplovite u novi svijet, vrijeme je da oči uživaju i da screenshot gumb krene u akciju. Većina svjetova naprosto je prekrasna. Iako sam upoznat sa skoro svim animiranim crtićima i filmovima od Disneyja, zadnji svijet me svakako iznenadio jer nisam imao pojma od kuda je. Svi su oni jako linearni i uredno slijede svoj tijek i priču što nikako nije minus iako je u ovo vrijeme open world igara čudna pojava.

A baš je gušt trčkarati okolo, naganjati plijen i izudarati sve što se izudarati može…

Twilight Town se pojavljuje i ovoga puta, što je bilo za očekivati, no ovdje je samo za početak priče i jako mi je drago što nisu puno reciklirali lokacije. Svaka je krcata škrinjama koje kriju poneki Item ili pak accessory, a ubacili su i Photo Mode gdje ćete selfirati i sebe i okolinu. Dobri stari Moogle koji je i prodavač, ovaj puta želi slike pojedinih krajolika ili predmeta iz svakog svijeta. Tko smo mi a da mu to ne omogućimo? Ionako nas fino nagradi za trud. Nije mi jasno jedino zašto mini-mapu ne možete baciti preko cijelog ekrana, tako da većinu vremena kada nešto želite naći, baš i nećete samo tako. Ubacili su i trčanje po zidovima, tako da ćete biti pravi mali princ od kraljevstva.

Većinu vremena na snježnom levelu provesti ćete uživajući u krajoliku. Sora je prava snježna kraljica

Dva svijeta doživjela su mini open world pristup koji nije izveden najbolje. Na Karibima ćete ploviti brodom i istraživati otočiće, dok ćete u San Fransokyou pokušavati biti Spider-Man i to vam se neće svidjeti. Previše je oskudno napravljen taj open world; premalo detalja i zanimljivosti da bi bilo super. Tipično što se desi kada ne znate što biste točno, a nešto biste htjeli.

Valja napomenuti kako na svakom svijetu dobivate pomoć od heroja istoga što otvara i mogućnost dodatnih napada. Izdvojio bih neke svjetove kao stvarno onako, fine i lijepe: Pirates of the Caribbean, Frozen (Arendelle), Toy Story (The Toybox), Tangled (Kingdom of Corona).

Kapetan Jack Swallows. Ovaj, kapetan Jack Shallows. I dalje mu jako smrdi iz usta.

Osim ljepote vizualnog stila, zabavit će vas i razne mini-igre. Svaki svijet ima neke ponude, hoćete boardati ili mlatiti pudinge i skupljati bodove – na vama je. Igra vas uvodi kroz neke i nakon toga postaju opcionalne. Čak ćete probuditi kuhara u sebi, jer igra nudi restoran i sve sastojke koje skupite možete pretočiti u jela. Da biste skuhali/spekli spektakularno jelo, morat ćete dobro tajmirati pripremu pojedinog. Zabavna sporedna aktivnost. Na kraju igre moj je restoran postao najbolji u univerzumu. Navratite ponekad, imamo paštašutu.

Tu je i pregršt 2D mini-igara koje ćete skupljati i po želji igrati, a.k.a Gameboy style.

Flambirajmo zajedno. Jer sitom je lakše mahati – štitom.

Konzumiranje jela daje poneki bonus za borbe, a svakako najzanimljiviji aspekt cijele igre je upravo borba. Cijela dosadašnja formula uspjeha prenesena je ovdje i funkcionira gotovo besprijekorno. Kao novost uveli su Attraction flow napade, ako bih to mogao nazvati napadom. To su specijalne sekvence koje aktivirate u datom trenu udaranja po neprijateljima. Prenesli su Disneyjeve atrakcije u igru, tako da možete aktivirati Pirate Ship, Mad Tea Cups, Splash Run ili neku drugu od 6 ukupno, te ovisno o tipu napada iskoristiti period trajanja da nanesete što više štete i finiširate u stilu.

Znači pretvarate se npr. u ogromni brod i stišćete jednu tipku punu minutu, ili pak napucavate neprijatelje poput nekog FPS-a. Stvarno super izgleda. U samom početku igre. I da, to je to, nakon početka kada skužite da je 6 komada u pitanju kroz cijelu igru a učinak neznatan, totalno ćete ih ignorirati. Samo uzimaju vrijeme i vrlo brzo dosade. Zgodna stvar je da možete podesiti animacije transformacije u opcijama kako bi preskočili dodatne scene da ubrzate samu tečnost. I to je potpuno u redu.

Vitlajte i pretvorite svoje oružje u combo mašineriju kakvu bi neki mogli samo poželjeti

Velik naglasak je na te transformacije što su izveli poprilično dobro na oružjima. Svako oružje koje skupite ima svoj set napada i transformacija kada nabijete dobar combo sve dok ne finiširate glavnim napadom. U jednom trenutku sve će padati pred vama, samo treba pronaći dobar omjer sumanutog pritiskanja gumba, oružja i taktike. Taj dio mi se jako svidio.

U majke ti, što si ružan. Sad ću da te prebijem.

Ono što mi se nije svidjelo je težina same igre. Na žalost, igra nudi tek osrednju težinu uz poneke oscilacije. Preporučio bih Proud (Hard) mode, jer sve ispod je šetnja livadom za nas starije i iskusnije. Do samog kraja igre nisam niti jedan item potrošio da se napunim, tu i tamo koja magija. I onda najednom naleti neki baja i lupi vas 3 puta i gotovi ste. Nije baš sasvim super optimizarano na nekim dijelovima.

Magije su također ovdje i veliki sam fan Thundage; definitivno je najkorisnija u igri. Transformacije vrijede i za magije, dobar combo i imate priliku napasti jačom verzijom iste. Efekti su vrlo dobro odrađeni i samo mi je žao što nije bilo više izbora osim klasične vatre, vode, leda, zraka, munje i punjenja.

Dobro bi došla jedna Curaga nakon vikenda, zdravlje se neće samo od sebe obnoviti

Većina neprijatelja već je viđena kroz nastavke, no dočekat će vas i razne spodobe specifične za neke lokacije. Sve to izgleda prekrasno i ima posebnu čar kroz borbu. Šefovi su fino dizajnirani, ogromni i svaki ima svoju taktiku. Ima nešto u tom zadnjem napadu, kada pobijedite šefa, slow motion, skaču leveli – osjećaj satisfakcije.

Sora je pravi mali tenk za razne skillove. Levelanjem učite nove koje naravno equipate što će vam produžiti broj napada, dozvoliti dupli skok (obožavam ga), pojačati magije itd. Taktike ima, makar pomalo pada u vodu jer je igra prokleto lagana. Možda je problem što očekujem Dark Souls težinu u svakoj igri. Nadogradit ćete sebe i svoje kompanjone i raznim oklopima ili accessoryjma, čisto da ih možda pripremite protiv određene vrste neprijatelja ili da možda proširite nosivost skillova.

Isključite prijelazne animacije i borbe će postati glatke za prste polizat (ako je na prstima neka fina krema).

RPG elementi su uredno odrađeni. Nema neke velike širine kada sve naučite, par grupnih napada i par korisnih support skillova, ali i ne treba uz tako tečnu igru samu po sebi.

Ako želite biti najjači, morat ćete malo izrađivati oružja i accessoryje. Uzevši u obzir sve navedeno, to neće biti potrebno i do kraja igre izradio sam 2-3 stvari, a tek sam onda kako sam ganjao platinu odradio i ostalo. Jedino Goofy i Donald imaju koristi od toga jer za njih možete napraviti dosta oružja, dok Sora ima samo jedno na kraju, a to je naravno the one we will not speak off.

Pomalo je razočaravajuće da niti jedan Final Fantasy lik nije u igri. (Možda i bolje, jer postoji mogućnost da ubace selfi dečke iz zadnjeg nastavka.) Sephiroth i Cloud uvijek su bili dio igre, a sada – pustoš. Isto tako, sporedni sadržaj je slab, osim glavne priče malo je stvari koje će dati dodatnu notu samoj priči i pružiti igri dodatnu vrijednost. Valja spomenuti da postoji Secret Ending. Na vama je da ga otkrijete sami. Jedan je svijet dodatno ubačen i potpuno je opcionalan, no toliko je kratak i nebitan da nema neke velike poante da uopće bude tamo.

Pripremite se na svakakve izazove i scene. Nekako najmiliji budu baš ovu tmurni i tamni.

Sjećat ćemo se igre kao ovo nebo – lijepa i u raznim bojama

Kingdom Hearts 3 jako je (i dugo) očekivana igra. U najgoru ruku više je nego solidna jer nudi stvarno puno zabave – 30 sati je dovoljno za priču, a dodatnih 20-30 sati za sve ostalo ako baš želite bit perfekcionist. Sve je tako tečno, sladunjavo i zabavno i to joj je najveći adut. Vidi se da je trud uložen, ali isto tako vidi se da je bio pritisak i da zbog toga fali dodatnog sadržaja a postojeći je mogao biti još bolji, dorečeniji i jasniji. A možda smo i mi ostarili, dugo je prošlo, zahtjevnija smo publika. Bilo kako bilo, topla preporuka za sve naraštaje. Ne gledajte crtiće, nego ih igrajte.

{loadposition recenzija}