Recenzija | Layers of Fear

Poremećeni, alkoholizmom i obiteljskom tragedijom načeti slikar pokušat će naslikati remek-djelo.

Layers of Fear još jedna je u nizu igara koje se danas popularno nazivaju “walking” simulatorima, odnosno simulatorima hodanja, samo što će ovaj naslov uz to dobiti i predznak psihološkog horora i pokušati ga opravdati na najbolji mogući način. Priča sadrži sve krucijalne elemente psiho-horora koje ne želimo otkrivati, već ćemo reći da ih predvodi glavni lik – slikar koji pokušava prebroditi kreativnu blokadu i napokon naslikati remek-djelo. Barem se on tome nada.

Nakon što se u prologu igrač upozna s kućom i mehanikom igranja, sama priča počinje u ateljeu s gotovo praznim platnom, a slikar kreće u “šetnju” tijekom koje će se kuća pretvoriti u labirint prepun stravičnih prizora, vrata koja se iznenada pojavljuju, slika koje se smiju ili izobliče kad ih pogledate, hodnika čiji se izgled u trenu može promijeniti, a svemu su nadodani predmeti vezani  uz radnju. Interakcijom sa svakim od predmeta otkrivat će se komadić viktorijanske priče koja će se razriješiti jednim od tri završetka.

{gallery}layers1{/gallery}

Ako zanemarimo vrlo jednostavne zagonetke i sustav napredovanja (ipak se radi o “walking” simulatoru), naišli smo na problem koji nismo mogli zanemariti. U igri su upotrebljeni klasični i uobičajeni načini zastrašivanja specifični za ovaj žanr i oni u početku savršeno funkcioniraju (probajte u prologu nekoliko puta zasvirati klavir). Kako igra odmiče, umjesto uranjanja u jezivu atmosferu i priču, sve se pretvara u iščekivanje hoće li nešto iskočiti pred vas ili će se tijekom grmljavine hodnik pretvoriti u nešto što ne očekujete. I to se ponavlja iz sobe u sobu, da bi vrlo brzo sve postalo jedna dosadnjikava rutina i rezultiralo završetkom koji, iako nije loš, ne ostavlja pravi (developeri će reći željeni) dojam na igrača.

{gallery}layers2{/gallery}

Malobrojne zagonetke u većini slučajeva vrlo su jednostavne i izravne, dok su rijetke vrlo dobro odrađene i skrivene su, pa će nekima biti potrebno nekoliko prolazaka kroz priču kako bi ih sve otkrili. I to je, nažalost, jedino što će rijetke igrače natjerati na ponovno igranje, a nama ostaje žaljenje za slojevima straha iz naslova koje smo tako željno iščekivali još od najave igre.

Developera igre, studio Bloober Team, ipak ćemo zabilježiti u udaljeni kutak mozga, dati im šansu i pričekati jer čini se da potencijal za dobru avanturu postoji (efektna zagonetka s brojevima telefona).

{gallery}layers3{/gallery}