Recenzija | Outlast 2

Može li Outlast opet prodrmati horor scenu?

Ekipa iz Red Barrels studija vraća se s nastavkom igre koja je u zadnjih nekoliko godina osigurala kultni status kod ljubitelja horor igara s pogledom iz prvog lica.  Novi Outlast mi je od prve najave izgledao vrlo zanimljivo i nadao sam se da nam ekipa iz Kanade može pružiti još bolju igru od originala s razrađenijim gameplay mehanikama i novom lokacijom. Ove godine smo već imali i vrlo sličan Resident Evil 7 koji nas je oduševio svojom atmosferom, a sada smo napunili baterije kako bismo otkrili što nas čeka u ludoj noći Outlasta 2.

Ludilo u Temple Gateu

Outlast 2 nam donosi potpuno nove likove i priču u Arizoni. Naizgled nema poveznica s originalom, no što se više upuštate u ludilo nastavka povezat ćete nove događaje s onima iz prve igre. Priča je pola iskustva ove igre stoga vam ne želim otkrivati bitne stvari i iznenađenja. Ono što trebate znati je da igrate u ulozi kamermana Blakea koji sa svojom ženom i novinarkom, Lynn, istražuje misteriozno ubojstvo nepoznate žene u Arizoni. Uvod igre je dosta snažan i ostavljam vam da sami istražite priču koja je uz atmosferu najbolji dio ove igre. Svakako vam preporučujem da dobro pročitate svaki dokument ili pismo na koje naiđete budući da ćete tek onda shvatiti što se događa i poveznicu s Murkoff korporacijom.

Atmosfera rula…

Isprva mi ta cijela priča s religijom i kultom u Temple Gateu nije bila nešto posebno, no srećom, što više igrate, tako i dolazite do najzanimljivijih horor trenutaka kada igra okrene ploču i prebaci fokus na psihički horor koji je puno bolje odrađen od „glavne“ priče. Naravno, ovo nije ni približno razrađeno kao u jednom Silent Hillu 2, no svakako podiže kvalitetu priče i ima zaista dobrih trenutaka. Igra traje tek oko 6 sati, no kako se sve više približavate kraju, ove priče se sve više stapaju i donose vrlo zanimljiv završetak koji je još bolji zbog poveznice s korporacijom iz originalne igre. Igra nudi mnoštvo „WTF“ trenutaka (posebno u školi koja je odlična lokacija) i to je jako dobra stvar koja je itekako potrebna ovakvom tipu horor igara. Mnogima će zasmetati sam kraj igre koji je jako otvoren za raspravu i očito spreman za dodatne DLC-e i nastavak.

Ekipi se mora priznati da su za jedan indie projekt napravili stvarno tehnički vrhunsku igru. Iako se radi o trećoj verziji pokretača, Unreal Engine jednostavno blista i pruža vrlo impresivnu atmosferu koja je uz priču najbolji dio ove igre. Atmosfera se može rezati kamerom, ovaj – nožem stanovnika Temple Gatea i svako malo ćete u mirnim trenucima zastati i promatrati ove predivne lokacije. Osvjetljenje zaslužuje posebnu pohvalu, kao i audio dizajn i soundtrack koji zaista doprinose atmosferi. Same lokacije su vrlo detaljne i kada vam igra dopusti istraživanje imate osjećaj da ste stvarno u ovoj noćnoj mori. Dok čitate sve ovo, sigurno ste već pomislili da sve zvuči super. Pitate se u čemu je fora? Što to ne valja u ovoj igri? Odgovor se krije u najbitnijoj komponenti za jednu igru – u gameplayu.

Novi setting je itekako bio pun pogodak.

Pravi horor tek počinje

Nakon što vas igra oduševi audiovizualnim prikazom i počnete igrati ovaj naslov, vrlo brzo ćete shvatiti zbog čega igra pada na koljena. Sam gameplay je izuzetno repetitivan i iskopiran iz originalne igre uz minimalne promjene. Vjerujem da će se ovo svidjeti ljubiteljima walking simulatora, no za sve nas koji cijenimo dobar gameplay u igrama ovo jednostavno ne prolazi. Sama igra je izuzetno linearna i skriptirana do te mjere da tijekom brojnih (zaista brojnih!) potjera često morate pogoditi igru točno u „frame“ kako su to developeri zamislili inače igra ekspresno završi. Ove predivne lokacije većinom ne nude ni trunku istraživanja ili free-form gameplaya koji se očekuje od jedne stealth igre, već zatupljujuće prati svoja pravila i raspored do samog kraja. Stealth je toliko bazičan i loše odrađen da je uvreda za stealth žanr nazvati ovakve mehanike stealthom. AI je smiješan, a sami neprijatelji ne nude nimalo opcija i igra ne pruža nikakav gušt u igranju budući da je sam sustav toliko loše odrađen da jednom možete na isti način proći kroz neku lokaciju bez da vas itko vidi dok drugi put vas odmah primijete iako niste ništa drugačije napravili. Same horor scene i nisu nešto previše strašne, a igra opet ima dosta jeftinih trikova i predvidljivih jump-scareova.

Zgodan detalj je taj da kad otvorite inventory možete vidjeti sve sakupljene baterije za kameru i zavoje na svom liku.

Igri očajno nedostaje nekakav combat sustav koji bi mogao unijeti raznovrsnost koja je itekako potrebna. Ne, ne mislim da treba igrač imati hrpu oružja i okrenuti igru na akciju, no svakako se može ubaciti nekoliko oružja kako bi se atmosfera igre podigla na višu razinu. Naš Blake će se tijekom igre naći u bezbroj situacija kada je oko njega i previše objekta koji mu mogu poslužiti kako bi spasio svoj život no on uporno odbija sve to i samo grabi svoju kameru. Lopate, daske, sjekire, noževi… sve je tu, no za Blakea je to ipak previše. Da, reći ćete da je to dizajnirano kako bi se podigla napetost, no i dalje tvrdim da se to moglo bolje riješiti jer smo imali puno odličnih igara koje nude barem minimalne borbene opcije koje nimalo ne narušavaju horor i atmosferu igre. Igra ima nekoliko quick time eventa koji mogu odgurnuti neprijatelje, stoga se lako moglo ubaciti i nekoliko oružja koje bi koristili u najtežim situacijama. Ovako imamo još jedan running simulator kojeg je čak zanimljivije gledati kada se „odigra“ skroz skriptirano kako su developeri zamislili nego sjesti i odigrati igru. To je „kompliment“ koji igra definitivno ne treba dobiti.

Iako su lokacije impresivne, vidi se da nisu rađene s fokusom na gameplay, već samo da igrač prođe kroz njih bez previše gameplay slobode ili interakcija. Ima nekoliko otvorenijih lokacija i tu se zaista vidi koliko je potencijala imala ova igra. Dodajte na sve ovo što sam napisao i katastrofalan checkpoint sustav uz glitchy sustav kretanja zbog kojeg ćete često zapinjati kroz okoliš i jasno vam je o kakvom se gameplayu radi. Kamera je i dalje odličan dodatak koji je itekako važan. Budimo realni, kamera bar unosi nekakvu dinamiku i bez nje bi gameplay igre uistinu bio minimalan. Kamera i ovoga puta služi kao night vision, a sada ima sposobnost snimanja važnih događaja i integrirani mikrofon koji će vam poslužiti u lociranju neprijatelja. Ovo snimanje je posebno zgodan detalj budući da se snimke mogu pregledati i sadrže baš sve vaše pokrete kamerom i dodatan komentar koji proširuje priču.

Osvjetljenje u Unrealu 3 je posebno dobro odrađeno.

Zaključak

Outlast 2 je zaista imao potencijala. Impresivna atmosfera i zanimljiva priča (koja pred kraj igre postane posebno dobra) jednostavno ne mogu vući ovakav slabašan gameplay koji će vas samo ometati kroz ovu kratku igru. Igra ima nekoliko zaista dobrih trenutaka, no većinu toga ćete zaboraviti iako se radi o tehnički predivnoj igri koja je zbog priče otvorena za brojne rasprave i nagađanja između fanova. Igru preporučujem fanovima originala ili kada bude jeftina na rasprodaji, a za treću igru se nadam da će nam ekipa iz Red Barrels potpuno osvježiti i sam gameplay koji je ovaj put bio najveći minus.

Plus: atmosfera, lokacije, audiovizualna prezentacija, priča

Minus: gameplay, stealth, level dizajn, AI, repetativnost, checkpoint, skriptirane scene