Recenzija | Outward

Upoznajte Feniksa Tvrdokura, našeg beskorisnog „heroja“ kojeg apsolutno nitko ne voli i ne poštuje. U vašoj selendri (naspram koje bi i najgore selo u Slavoniji ličilo na metropolu) postoji jedno glupo pravilo po kojem bilo kakvo „zlo“ počinjeno od strane bilo kojeg člana obitelji baca ljagu na čitavu obitelj dok se ne plati „danak u krvi“. Naravno, kao u svakoj RPG survival Souls-lite igri, upravo ste vi član obitelji kojem je baka uhvaćena „in flagranti“ sa susjedom. Tražeći način da otplatite loše ponašanje vaše vrckaste bake, odlazite brodom te, posve nevjerojatno, kao u svakoj RPG survival Souls-lite igri, tražeći slavu i bogatstvo doživite brodolom. Budite se na obali okruženi olupinama broda, samo u gaćama i s dvadesetak zlatnika u džepu. Sreća u nesreći da vam je pokojna baka sašila džepove na gaćama baš za takve kritične situacije. „Počivaj u miru bako Brunhildo“, reče naš Feniks i odlučnim korakom zakorača pješčanom plažom prema svome rodnome gradu

Srećom pa mi ostaše babine gaće!

Outward je kao što sam napomenuo RPG survival Souls-lite igra. Zašto Souls-lite? Zato što je smrt, nerviranje i dodge jedino što povezuje bilo koju Souls igru s Outwardom. U slučaju da kupite Outward, savjetujem da odradite tutorial bez kojeg ćete pri izlasku iz grada nakon 5 minuta tražiti povrat novca. Tutorial je, bez iznimke, vrlo kvalitetno odrađen te vas vodi od točke do točke i objašnjava vam svaku mehaniku posebno, a pogotovo smrt. Smrt je jedna od stvari koja, donekle, igru povezuje sa Souls serijalom. Ona nije permanentna, ali za razliku od Soulsa, nema bonfirea i spawn pointa već vas respawna „negdje“. Svaka smrt vam daje slučajan scenarij i može vas respawnati bilo gdje na trenutnoj mapi. Ako vas ubije vuk, možete završiti u špilji vukova, ako vas ubije bandit možete završit u zatvoru, a ako vas ubije svizac možete završiti u šumi. Tokom prvih 30-ak sati umiranja izgubio sam samo jednom headgear jednom i to su sami developeri naveli kao bug. Sama igra nije teška, igra zahtijeva da se za svaku borbu pripremite i da naučite teren na kojem se borite i neprijatelja protiv kojeg idete u borbu.

Kao što tata Illidan iz Warcrafta kaže: „You are not prepared!“, tako uzmite u obzir da u početku imate samo osnovni ruksak i džep u gaćama, stvari kojima se možete pripremati u startu su jako limitirane, ali rješive. No ajmo prvo riješiti par osnovnih mehanika.

Vrijeme je za glavobolju!

Svaki igrač ima Health, Staminu i Manu. Mana nije tu od starta, već se mora otključati na posebnom oltaru. Oltar se nalazi u centru planine i do njega morate putovati kroz labirint prepun čudovišta i zamki. Mana je sama po sebi potrebna kako biste koristili čarolije te nije obavezna, ali je poželjna. Ono što je posebno kod Mane je da se povećava tako što žrtvujete Health i Staminu za Manu. Taj proces se ne može povratiti. Ono što je posebno kod ta tri elementa je postojanje burnout ili prženja tih resursa. Naime, prilikom težih ozljeda, vaše se maksimalno zdravlje polako smanjuje, što niže padate to se burnout sve više povećava.

Potpuno sam istrijebio ptičju gripu tražeći ovu masku.

Stamina je sasvim druga priča. Osim što postoji prženje pri akcijama koje se izvode ispod određenog postotka Stamina bara, vaš će lik početi otežano disati i sporije izvoditi neke akcije – tromije će trčati i prženje će se povećavati. U slučaju da nosite više od dozvoljenog limita, igrač vam postaje sporiji za svaku jedinicu težine preko limita sve do granice da se nećete moći kretati. Balansiranje je ključ, a to je vrlo teško kada te jure vukovi, ptice, banditi, demonski jeleni, megabube, trogloditi, zombiji te ostatak arsenala neprijatelja koji jedva čekaju da vam panđe ili kliješta zabiju tamo gdje ni sunce ne sja. Ako vam je torba puna ili preko limita, trčite sporije i pržite Staminu tokom brzog trčanja/borbe. Sada slijedi jako kul stvar – backpack mehanika. Naime, svoju torbu možete u bilo kojem trenutku baciti sa sebe te time postajete agilniji za borbu i posebno za dodge koji je sam po sebi vrlo sličan Soulsu.

Prilikom dodgea imate kratak invulnerability frame. Dodge (odnosno, izbjegavanje kolutom naprijed) s torbom je spor i trom otprilike poput fat rolla iz Dark Soulsa. Iako postoje torbe koje su napravljene za borbu, one nisu prisutne u prvim satima igre te su, iskreno, potpuno nebitne kada shvatite da u igri kotrljanje radi spasa u početku i nije baš najpametnija opcija. Dodge troši jako puno Stamine i samim pomicanjem igrača u stranu ili unazad možete riješiti sve probleme. No nemojte se bojati, Dark Souls veterani! Kasnije vam je u igri dostupan talent koji smanjuje potrošnju Stamine prilikom dodgeanja za 50% te talent koji vam daje brzi dodge čak i prilikom nošenja torbe.

Gdje je plaža? Gdje su komadi?

Potrošene resurse možete obnoviti napitcima koje napravite preko svog vještičjeg kotla (šalim se, postoji hightech alchemy alat), preko hrane koju pravite u wok loncu ili spavanjem. Spavati možete u rasklopnom šatoru dok ste vani, unutar gradskih zidina u svojoj kući (ako ju posjedujete) ili u lokalnoj birtiji gdje ćete kupit sobu za 25 zlatnika. Spavanje vam nudi 3 stvari: odmor, čuvanje straže ili popravak opreme. Dok ste vani mogu vas zaskočiti neprijatelji tokom spavanja ako ne odaberete nekoliko nivoa u čuvanju straže. Svaki nivo vam podiže vrijeme za jedan in-game sat. Sve to morate balansirati s time gdje se nalazite i koliko se odmarate jer ako previše spavate postat ćete gladni i žedni, a ako spavate u hladnom podneblju bez adekvatne opreme… Smrznut ćete se, dobiti upalu pluća i umrijeti od hladnoće! No to nije sve! U pustinji možete dobit sunčanicu i umrijeti od dehidracije, možete umrijeti od gladi i žeđi, pokupiti infekciju od vuka koja neće stati dok ne umrete ili se izliječite, otvorene rane koje će vam skidati postotak zdravlja svake sekunde, trovanje lošom hranom… Sve to zvuči gadno, ali srećom postoje lijekovi koje možete napraviti sa resursima koje uberete, nađete u škrinjama ili pokupite s mrtvih tijela vaših neprijatelja (ako imate mjesta u torbi).

Pravljenje hrane, napitaka ili pribora za lov sa sakupljenim resursima se izvodi kroz skupljene recepte ili čistom srećom. Za kuhanje vam treba lonac koji ćete postaviti na logorsku vatru koju pak pravite pomoću 3 komada drva, i zapalite kremenom. Drva možete beskonačno skupljati s bilo kojeg stabla i svugdje ih ima osim u špiljama gdje su jako rijetka, stoga je preporuka uvijek nositi drva sa sobom. Pravljenje napitaka se isto tako radi na logorskoj vatrom te se umjesto lonca stavi alat za alkemiju. Za pravljenje opreme, opreme za lov i ostalih predmeta koji ne spadaju u alkemiju i kuhanje imate meni u igri koji vam dopušta da iz naučenih recepata ili kao i kod kuhanja i alkemije pokušate testirati kombinaciju predmeta. Sve prikupljene materijale i oružja možete staviti u škrinju koja se nalazi u vašoj kući, osim ako ju niste izgubili na početku igre, a to je prilično lako jer vam, ako se sjećate, nad glavom stoji danak krvi i ako u 5 dana ne platite 150 zlatnika gubite svoju kuću i time mogućnost da koristite blagodati besplatnog kreveta i škrinje.

Noću pijem, danju berem krompire.

Kasnije možete kupit kuću u drugom gradu, i to samo u gradu u kojem ste član njihovog društva sve dok ne završite glavnu priču prilikom čega vam se otvaraju sve kuće na prodaju.  Postoje tri odabira unutar igre: Herojsko Kraljevstvo Levanta koje se nalazi u Abrassar pustinji, Sveta misija Elata koja se nalazi u Močvari, te Društvo plave komore koja se nalazi u šumi Enmerkar. Društvo plave komore je opcija koju sam odabrao za prvi prelazak te u budućnosti mislim riješiti i ostale dvije skupine. U igri nema teleportiranja iz grada u grad i ako vam treba nešto od nekuda ili trebate pričati s nekime, morate trčati ili ako imate sreće umrijeti i spawnati se u gradu dok ste u toj zoni. Ne samo da nema teleportiranja, već nema ni klasične oznake na karti gdje se vi točno nalazite. Mapu morate naučit napamet i orijentirati se putem oznaka na karti. Ako umrete u zoni u kojoj niste još bili trebat će vam desetak minuta dok shvatite gdje se nalazite. Srećom, ako bacite torbu i negdje zalutate, uvijek imate marker na kompasu u kojem vam je smjeru torba. Savjetujem da sa sobom nosite pijuk, jer bez pijuka nema kopanje rude, a rude su zakon.

Pomoću ruda osim oružja i oklopa pravimo zamke, ali o zamkama i njihovoj blago brutalnoj koristi ćemo kasnije. Osim kopanja, možete skupljati biljke i „pecati“. Ribolovom možete dobiti i druge materijale poput soli ili par prljavih čarapa. Postoji alat za skupljanje riba ali taj alat nije omiljeni predmet svakog avanturista, „štap sa pecanje“, već je taj alat obično smeće od koplja kojim dolazite do točke gdje su ribe i iskoristite koplje. RPG survival Souls-lite igra bez štapa za pecanje je poput prvog Battlefield V trailera, jako glup potez i veliko razočaranje. Ali… može im se oprostiti, zato što za razliku od Battlefielda V, ova igra ima sadržaja i donekle je zabavna. EA BAD! Nazad na priču!

A di su pare?!

Imate 5 dana za skupiti 150 zlatnika, nemate opremu, nemate novac, nemate vještine. Nema problema, Feniksa Tvrodkura ovako i onako nitko ne voli u selu. Feniks će svoje frustracije prema selu riješiti dobrom starom pljačkom! Iako (nažalost) nema klasičnog pljačkanja, istraživanjem grada možete pronaći nekoliko predmeta koje možete „otuđiti“ te prodati i time kupit osnovno sa čime ćete preživjeti, zaraditi i nadvladati okrutan svijet Outwarda. Na izlazu iz sela vas čeka kapetan straže i neće vas pustit bez hrane, vode i oružja (Da se mene pita, i bez Pijuka. Pijuk je zakon!).

Nisam se drogirao, majko!

Sad sam na 50+ sati i svladao sam borbu (donekle), ali pri prvom izlasku iz grada nisam mogao znati što će me dočekati. Prvi vuk na kojeg sam naletio me satrao. Respawnao sam se u gradu, izašao van. Umro. Respawnao. Umro. Ubio vuka. Naletio na glupu dodo pticu. Umro još brže! Respawnao u nekoj vuko*ebini gdje sam pri respawnu naletio na 3 vuka. Bacio torbu, trčao do grada spavao da se izliječim te opet izašao iz grada te na moje opće iznenađenje svi vukovi su me čekali ispred grada. U tom trenutku jedina pomisao mi je bila: „Dragi Hrvoje, zašto si mi dao baš ovu igru na recenziju?“ (plus minus koja psovka tu i tamo) Ali nisam odustao! Učinio sam to za sebe, za vas, ali najviše za našeg voljenog Feniksa, kome sam posvetio ovog igrača. Shvatio sam da ova igra nije fer, ali ono što Nine Dots Studio i Deep Silver ne znaju je da sam ja FensiSuperstar, samoprozvani Path of Exile ekspert i Dark Souls PvP bully. Dubokom mantrom i meditacijom prizivam sva svoja gaming iskustva, izlazim iz grada, trčim po torbu i ne zaustavljam se.

Uspijem nekako pobjeći od vukova, no imam još dva dana da skupim tih 150 zlatnika. Šuljajući se po šarenom proplanku čujem zvukove borbe. Vukovi napadaju skupinu pljačkaša! Jedan od njih na moj sreću i njegovu nesreću koristi luk i strijelu, čije ciljanje možete raditi ručno preko klasičnog ciljanja ili automatskim targetingom gdje morate kursor držati u sredini te onda ispalit strijelu. Ulijećem kao Modrić na Zlatnu loptu, nezaustavljivo mu zarijem sjekiretinu i kičmu i šaljem ih oboje na vječna lovišta. Krvavom sjekiretinom vukovima, kojima je zdravlje na manje od pet posto zahvaljujući pljačkašima, šaljem svu ljubav i sreću ovog svijeta, skidam predmete s njihovih lešina i nastavljam dalje. Od lovine sam postao lovac, tiho i krvoločno ubijam čitave grupe pljačkaša i vukova.

Nema džabe ni u babe. Pare na sunce!

Vraćam se u grad prodajem sve što se prodati može i plaćam svoj „danak u krvi“. Otvaram statistike igrača, kad ono nema nigdje dobrog starog XP bara. Iskustvo u ovoj igri ne postoji u klasičnom smislu, ubijanjem neprijatelja dobivate samo materijale. No kako se onda napreduje? Napreduje se tako što novcem kupujete pasivne i aktivne vještine kod specijalnih meštara te morate biti vrlo pažljivi. Postoje vještine koje se mogu uvijek kupiti i onda postoje vještine koje se mogu kupiti samo i isključivo ako se kod tih majstora potroše specijalni bodovi i otključa ostatak. Ti specijalni bodovi otključavaju pasivne mogućnosti kao što su više zdravlja, automatska regeneracija Mane ili brže trčanje. Igru sam započeo s tri boda i još nisam našao načina za dobivanje novih.

Igru sam „teoretski“ završio, riješio sam priču Društva plave komore, no potpuni prelazak igre pružit će još dodatne sate i sate zabave. Jedan glavni quest vezan uz pustinju mi je propao zato što je previše vremena prošlo. Nažalost nisam probao online kooperativni mod te nisam okusio igru kao čarobnjak jer sam se fokusirao da postanem ratnik koji svu nadu polaže u taktičko mrcvarenje protivnika lukom i strijelom, zubatim sjekiretinama i postavljanjem zamki kao afrički krivolovac. I tu dolazimo do zamki. Ako imate vremena i dobro se opremite, zamkama možete puno jače protivnike izmrcvariti. Postavite zamku, potom otvorite meni i odaberete materijal koji stavljate. Ovisno o materijalu, zamka dobiva svoju jačinu i efekte. Postoje zamke koje rade ekstremno krvarenje, zamke koje bace protivnika na pod itd. Postavio sam 15 zamki ispred ultra nabrijanog alfa Tuanosaurusa (izgleda kao mali T-Rex) i smazalo ga kao burek s jogurtom. Igra nije fer, zato i vi kao igrač morate igrati prljavo. Kako sam napredovao u igri i skupio ekstremno dobra oružja i oklop te pokupovao dobre talente, više se nisam toliko fokusirao na zamke, ali sam ih dalje stalno nosio sa sobom za bosseve.

A ja sam… Gdje ono?

Ajmo se isprsiti

Iako je borba prsa o prsa puno teža, s vremenom ona postaje jako zabavna. Taj spor početak je jako odbojan (što je bilo vidljivo pri izlasku igre po komentarima korisnika na Steamu), ali borba sjekiretinama i noževima je kasnije stvarno zabavna te zaslužuje šansu. Borba prsa o prsa je nešto najneugodnije što vas može pogoditi u Outwardu ako niste spremni. Možete koristit luk i strijelu i pištolje za napad na daljinu, two-handed oružja (zahtijeva obje ruke), one-handed oružja (nosite u jednoj ruci) i u drugu ruku možete stavitii štit ili bodež. Sa štitom i two-handed oružjem možete blokirati napade korištenjem desnog klika miša te udarci koje zadobijete bivaju preusmjereni na defenzivni mehanizam break-bara koji vam se skida te prilikom pražnjenja ruši igrača na pod. To vrijedi i za protivnike. Bodežom napadamo isključivo vještinama te su efektivniji na napade s leđa dok se krijemo od neprijatelja. Napade primarnim oružjem na računalu izvodite lijevom tipkom miša kojim izvodite normalan udarac te ga možete kod pojedinih oružja nastaviti u combo srednjom tipkom miša kojim izvodite specijalni udarac tim oružjem kojeg možete nadovezati na normalne udarce, te posebnim vještinama koje su jako moćne ali imaju cooldown, tj. vrijeme koje treba proći prije nego se taj udarac opet može izvesti.

Te vještine su većinom limitirane na klasu oružja koju koristite, te znaju zahtijevati da posjedujete aktivan boon (blagodat) efekt te će se prilikom izvođenja te vještine taj boon potrošiti. Njih možemo dobit izvođenjem magija, konzumacijom posebne hrane te iz napitaka. Boonovi su isključivo pozitivni efekti te mogu od običnog beskorisnog heroja napraviti brutalno čudovište koje može obezglavit bossa unutar dva do tri udaraca. Kad smo kod toga, isto kao što vama neprijatelji mogu nabacit svakojake boleštine i negativne statuse koje vam stvaraju glavobolje i frustraciju, tako i vi možete njima korištenjem svakojakih vještina i zamki prouzročiti krvarenja, trovanje i sl. koja variraju od normalnih pa do ekstremnih vrijednosti gdje će i najopakiji neprijatelji koji vas mogu ubiti jednim udarcem pasti prije nego li vas mogu dodirnuti. Naravno sve se to nadovezuje na vašu opremu, oružje i koliko vremena planirate utrošiti na skupljanje raznih napitaka i materijala za pravljenje boljih zamki ili oružja koja će biti efektivnija.

Tako ti i treba druže kad si mi pojeo večeru. Royal Manticore, prepariran i serviran.

Ova igra je nova i u njoj ima bugova, ali postoje stvari koje će, iako sam stvarno zavolio igru, i dalje tjeraju na ekstremnu frustraciju. Korištenje vještina ima svoj interni cooldown prije nego se ta vještina ispali te imate osjećaj da borba jednostavno nije fluidna. U početku su luk i strijela jedino normalno rješenje za napredovanje, dok kasnije, iako postoje vještine koje mogu obične neprijatelje ubiti u jednom udarcu, zbog jako velikog cooldowna oni postaju većinom oružje kojim ćete započeti borbu i onda se fokusirati na drugi način ubijanja. U mojim je očima to je jedan veliki minus. Teško se fokusirati na jedan način borbe kad u jednom trenutku to oružje više nije adekvatno i trebate provesti sate i sate da bi ste napredovali u igri do razine gdje bi vam opet taj tip oružja bio ok. Da ne pričamo o tome da morate kupovati vještine od ljudi i tražiti posebne vještine za tu vrstu oružja i biti limitirani dok ne dobijete bolje oružje iste klase. Najbolje vještine zaključane su iza tih limitiranih specijalnih bodova i forsirani ste na određeni stil borbe. Nakon odabira specijalizacije povratka više nema. I na kraju. koliko god ekstremno dignuo grafiku, lice igrača i dalje izgleda nehumano loše te je odabir samog izgleda jako limitiran.

No nije sve tako crno. Postoji kooperativni mod igranja gdje vaš prijatelj ulazi u vašu igru i skupa istražujete, ubijate i umirete te jedan drugog možete oživjeti i spasiti. Nažalost, nisam još igrao u kooperativnom modu, iako namjeravam sa našim legendarnim recenzentom Filipom Bakarićem (FicoLegend) napravit jedan kooperativni prelazak dok se on prestane sekirati u Sekiru! Igranje u dvoje mi zvuči kao jako zabavno iskustvo i način za liječenje frustracija prouzrokovanih samom igrom. Osim kooperativnog moda preko mreže, postoji i lokalni split-screen gdje možete na jednom računalu igrati u dvoje prilikom čega jedna osoba igra na tipkovnici s mišem, a druga s kontrolerom. Tu ulazi u igru i new game plus s novim likom i četiri posebna kovčega u kojima možete tim istim novim likovima prenijeti četiri predmeta.

Zato što sam tsar!

Famous last words

U igri ima jako puno skrivenih stvari, od oružja koji su naizgled potpuno beskorisna da bi zatim postali legendarno jaka sječiva kad ih spojimo s drugim oružjem ili predmetom. Igrači diljem svijeta svaki dan otkrivaju nove i skrivene recepte, oružja i oklope koji su vam bili ispred nosa ali niste shvatili kako ih otključati te razno razne skrivene mehanike i interakcije. Sve se to suptilno skriva u predivnim i šarolikim krajolicima kroz četiri velika područja u kojima svaki korak moramo sami preći, a da si pritom osiguramo hranu i piće za taj daleki put te opremu za to godišnje doba. Outward se igra polako, i igra je tako zamišljena da bi igraču dalo najveću moguću imerziju. Špilje i tamnice prepune čudovišta i blaga, gdje vam svaki korak može biti sigurna smrt je nešto što bi trebalo privući pažnju igračima koji žele malo veći izazov. Savladati igru definitivno nije lako, svaka smrt će vas pogurati da probijete granice preživljavanja i konačno uspijete tamo gdje su obične papčine odustale, a neuništivi heroji nastavljali i stvorili svoju legendu u svijetu Outwarda!

Outward recenzija

78

Ako se ne želite Sekirati, već samo nervirati i umirati, Outward je, unatoč mušicama, definitivno najbolja souls-lite igra za vas!

Kako ocjenjujemo?