Ima nešto u tome kad vas igra ugodno iznenadi. Paper Beast se nije puno najavljivao. Možda sam jednom primijetio neku najavu unazad koju godinu, ali osim toga – muk. U današnje vrijeme se rijetko kad možete pohvaliti da ste započeli komad zabavne industrije bez ikakvih naznaka što je. Isplati li se ući slijepo u ovaj virtualni svijet?
Nadrealno krštenje
Paper Beast počinje jako…pa, čudno. Bio bi spoiler da opišem točno, ali sigurno nije ono što biste očekivali sudeći po šturim promo materijalima. Na prvi pogled vam nije baš potpuno jasno tko pije, a tko plaća. Neki bi se usudili reći da su vam podvalili nekakav tech demo umjesto igre, ali, na svu sreću, o ne radi se o tome.
Taj osjećaj čuđenja i otkrivanja igra stalno pokušava ponovno dočarati. Nakon upečatljivog uvoda, igra zapravo počinje sa sporim, ali ugodnim tempom.
Polagano se upoznajete s nadrealnim svijetom oko vas gdje je sve, čini se, napravljeno od tri stvari: papira, pijeska i vode. Pijesak i voda su nevjerojatno detaljno simulirani, ponekad do takvih granica da mi nije potpuno jasno kako PS4 to može pokrenuti u VR-u. Pijesak pogotovo izgleda skoro fotorealistično na trenutke, ovisno o osvjetljenju.
Pustinje i oaze su prirodno stanište raznim papirnatim zvijerima. Sve su slične stvarnim životinjama poput antilopa ili pasa, ali opet dovoljno drugačije da ostavljaju dojam vanzemaljskih stvorenja. Sve zvijeri su zapravo origami i prate sva prirodna pravila fizike – savijaju se, gužvaju, šuškaju i trgaju kao papir. Sva ta fizika materijala je ključna u rješavanju logičkih problema tijekom cijele igre.
Origami Safari
Većinu vremena pratite jednu zvijer do određenog cilja i vaš zadatak je doći do nje ili pomoći zvijeri da dođe do cilja. Ponekad cilj i nije očit, ali sve ima logičnog smisla, samo treba malo aktivirati moždane vijuge. Nema skakutanja po platformama ili labirinata, već čistih logičkih zavrzlama. Sve se može riješiti pametnim razumijevanjem spomenutih materijala i manipulacijom istih.
Imat ćete više načina kako mijenjati udio pijeska i vode u neposrednom okruženju, a zvijeri, tj. njihov papirnati kostur se može držati, nositi i vezati za druge elemente, ovisno o kojoj životinji se radi. Nema kompliciranijih kontrola osim grabljenja sa R2 i brze teleportacije sa L1. Nažalost, nema slobodnog kretanja sa gljivama, što mi opet nije potpuno jasno. Teleportacija dobro dođe za jako brzi prolaz kroz široke dine i okomite stijene, ali zašto ne dopustiti i napredniji način kretanja?
Osim smislenih zagonetki i zadivljujuće fizike, igra nudi nekoliko dojmljivih scena koje spajaju mehanike igre sa ono malo priče što ima. Nije sve objašnjeno, nije vam posve jasno o čemu se radi, ali ima dovoljno mesa da vas zaintrigira. Jedan trenutak me posebno iznenadio i samo sam stajao dobru minutu upijajući…pogled? Tako je najbolje to opisati.
pćenito ste nagrađeni nadrealnim, halucinogenim slikama i zvukovima nakon uspješno odrađenog problema. Zvučna slika je besprijekorna, jer sve zvijeri imaju jedinstvene urlike pomiješane sa šuškanjem papira. 3D audio se obilato koristi u svakom okruženju i čisti je gušt samo stati i poslušati vjetar kako pomiče pijesak ili tapkanje nogu papirnatih kukaca.
Skriveno nasljedstvo
Cijela igra ima posebni smisao za estetiku i dizajn kakav se ne vidi često. Više puta sam pomislio kako je ovo nešto lakši Another World u VR-u – ispada da sam bio potpuno u pravu! Eric Chahi, tvorac i glavni dizajner za spomenuti klasik Another World i pomalo zaboravljeni From Dust se vratio upravo sa Paper Beast.
Odjednom sve klikne na mjesto – vanzemaljske čudne zvijeri iz Worlda, kretanje pijeska i vode kao glavna mehanika napredovanja (Dust), ambijentalni zvuk i magičan, nadrealan svijet koji je opet opipljiv (Heart of Darkness) – to je gamerski DNA u mutacijama još od 1991.!
Spomenuti From Dust je u osnovi s ovim dobio barem djelomični spiritualni nastavak. Kad završite glavnu avanturu u Beastu, otključate doslovni Sandbox gdje imate potpunu moć nad malim ekosustavom. Ako pronađete skrivenu glinu(?) po razinama, imate pristup svim životinjama, biljkama i prirodnim pojavama koje ste imali prilike vidjeti.
Možete složiti svoj mali terarij kako želite i promatrati prirodni ciklus, pozvati tornado ili oluju, razmnožavati kukce, svašta simpatičnoga. Nema cilja u pješčaniku, baš kao i u stvarnosti. Lijepo za raditi pejzaže i opuštanje.
Ima li što negativno? Pa, u osnovi, ne – s tehničke strane igra je ispolirana koliko je moguće. Bugova nema, dizajn je tečan, ugođaj odličan. Je li za svakoga? Pa i ne baš. Paper Beast ima svoj tempo i ne mari puno za akciju i definitivno ne daje neko objašnjenje za svoje postojanje. Publika koja traži nešto „više“ i ispunjenije, da ne kažem nešto za hipstere, će se lakše naći u Paper Beastu. Iskusni avanturisti će proći kroz većinu papirologije bez problema, ali ne znači da neće guštati.
Igra traje nekoliko sati ovisno koliko ste brzi i koliko vas zanima družiti se s origamijem, ali opet, nije ni puna cijena (oko 200-ak kuna ako se ne varam). Dakle, stvar je osobnog ukusa – ako nemate strpljenja za uživanje u nadrealnom tripu sa papirnatim životinjama, možda ovo i nije za vas. S druge strane, ako vam treba nešto ugodno i kreativno da pobjegnete od surove stvarnosti, onda će vam malo origamija dobro doći.
