Recenzija | Pillars of Eternity

RPG koji baca nostalgija spell i dijeli takav damage da ćete se morati prepustiti magičnom svijetu Eore.

Obsidian mi je uvijek imao posebno mjesto u srcu. Već legendarni KotOR II jedan je od najboljih RPG-eva koje sam odigrao. Mračna priča koja nije tipična za Star Wars svijet zbog velike doze sivila u sistemu galaktičkog morala osvojila me i pružila sate i sate predivne naracije. Međutim, igra koja me osvojila te mi i dalje stoji kao jedna od najdražih koje sam igrao je njihova avantura u svijet Fallouta. New Vegas za mene je najbolji dio čitavog serijala. Crni humor prirodno je upakiran u narančasti filter pustinje Mojave čija su točka na i zabavno uvrnuti dijalozi.

Adra, zeleni mineral samo je jedan od misterija Pillarsa.

Pillars of Eternity nastao je u trenutku kada je Obsidian prolazio kroz krizu. Trebao im je hit da se vrate u industriju. Kako nisu imali izdavača, okrenuli su se crowdfundingu te su pokrenuli kampanju na vrlo popularnom Kickstaretu. Ideja im je bila predstaviti svijetu prirodnu evoluciju popularnog, no pomalo zaboravljenog žanra – CRPG. Primjer takvog RPG-a bio bi Baldur’s Gate ili pak Icewind Dale, dakle RPG izometričnog pogleda i borbe u stvarnom vremenu s mogućnosti pauziranja u bilo kojem trenutku. I tako je svijet crowdfundinga oduševila Obsidianova napredak u nostalgičnom svijetu CRPG-a.

Konzole, red je na vama

Eto, dvije godine nakon što je igra poharala PC tržištem, došlo je vrijeme da se ista igra pojavi i na konzolama nove generacije. Istina, s obzirom na žanr i način igranja, pomalo je čudno vidjeti ovakvu igru na konzoli, no neizmjerno mi je drago što će gameri koji su primarno konzolaši dobiti priliku posjetiti šarolik pejzaž mističnog Dyrwooda.

Malo selo na obali rijeke ima više šarma od većine današnjih igara.

Kao i u većini RPG igara, kada započnete igru, dočekat će vas editor u kojem ćete morati napraviti svog protagonista. Nema mnogo izbora lica, no s obzirom da je pogled na akciju izometričan, nije ni toliko važno koji ste piksel. Ono što jest važno su klase te podjela bodova po raznim vještinama. Pillars of Eternity nudi čak 11 različitih klasa:

Svaka klasa može se razgranati i ulaziti u zone drugih, stoga je na igraču odluka kako želi razviti svoga lika. Za početnike je možda najbolje uzeti Fighter klasu zbog svoje balansiranosti, za one s iskustvom, topla preporuka je uzeti Cipher klasu koja će se dobro uklopiti u cjelokupnu priču. A da! Priča! Red je za priču!

“I’m going on an adventure!”

Vi ste stranac koji dolazi u Dyrwood koji se nalazi usred natalitetne krize. Djeca umiru pri porodu i stanovništvo stari zbog nepoznatih razloga. Vašu karavanu napada mistični vjetar Bîaŵac koji skuplja duše dok hara prostorom. Panično bježite u obližnju pećinu te se pokušavate probiti na drugi kraj. Spletom okolnosti, čim se probijete naiđete na misterioznu osobu u crno-crvenoj odori koja sa svoja tri sljedbenika izvodi antikni ritual. Prilikom rituala, okolica se počinje tresti, vi gubite svijest te se budite s mogućnosti da vidite duše drugih ljudi. Nakon što vas je zadesio taj blagoslov (ili prokletstvo), krećete na put potrage za čudno obučenim čovjekom kako biste pronašli odgovore.

 

Ponekad (zapravo često) igra bude pomalo… Mračna.

Volio bih pedantno analizirati radnju koju nam nudi svijet Pillarsa, međutim to bi bilo poprilično pokvareno od mene jer je dubina radnje i posvećenost pisaca istoj nevjerojatna. Prepuna je sitnih detalja, a svijet u kojem se nalazite ispunjen je živopisnim likovima. Puno ćete se načitati jer glasovna gluma nije odrađena za sve likove što će nekima smetati. I da, zna biti teško čitati tone teksta kada igrate na konzoli od čijeg ste monitora/televizora najčešće podosta udaljeni. Ipak, taj tekst je toliko pažljivo napisan da je stvarno šteta ne prepustiti se ogromnoj količini informacija koju vam Obsidian nudi. Većina tih informacija nije obavezna, već ćete ih otkriti samo ako se usudite istraživati.

E TAKO se radi port

Same kontrole za konzolu (igralo se na PS4) su bile iznenađujuće dobre, fluidne i responzivne. Nisam očekivao da će ovakva igra biti toliko dobro izvedena na konzoli. Predivan grafički stil odlično se vrti na konzoli, dok vas prati očaravajuća glazbena podloga koja podsjeća na mirnije trenutke Lord of the Rings filmske trilogije.

Ali to nije sve! Ako kupujete igru za konzolu, doći će u Complete Edition paketu koji uključuje i dva DLC-a – prvi i drugi dio White March priče koja lijepo zaokružuje priču o našem protagonistu i nudi dovoljan broj sati da produžite igru. Osnovu ćete preći za otprilike 40 sati, ukoliko sve riješavate i skupljate, trebat će vam oko 70. Na to još nadodajte dodatke i eto vam brojke od 100 sati ispunjenih predivnim pisanjem, jednim od najboljih u zadnjih nekoliko godina.

 

Teksta stvarno ima puno, ali je pažljivo napisan i daje puno informacija za one željne znanja.

Izuzetno mi je drago što su Pillarsi pronašli svoj put i do konzolaške publike, Obsidian je stvarno kvalitetan developer koji uvijek pruži imerzivno iskustvo te sam siguran da će im nadolazeći nastavak za Pillarse biti pun pogodak u svakom pogledu. Nemate što čekati, za stare lisce među vama, ovo je povratak u prošlost, a za vas novake, ovo je šansa da otkrijete kako se rade prave RPG igre u kojima sami krojite svoju sudbinu.

{loadposition recenzija}