Recenzija | Prey

Pa kada se već Prey 2 nije dogodio, može li se Bethesda pod razvojnom palicom Arkane studija iskupiti igrom koja nosi isto ime kao i original, a da pritom nema ama baš nikakvih dodirnih točaka s njome?

Odmah u startu ću reći da sam u vrlo nezgodnoj situaciji. Zašto? Zbog toga što sam izrazito slab na ovakvu vrstu igara i najradije bih odmah u startu rekao: „To je to. GOTY 2017. godine. Možete poći lagano kućama, više se nema što vidjeti.“ Ali ne mogu. Zbog čega? Par je elemenata u igri preko kojih se ne može prijeći, a titula se mora oduzeti i dati nekoj drugoj igri.

Prey, koji nema apsolutno nikakve veze s prethodnom igrom identičnog imena, djelo je Arkane studija iza kojih stoji BioShock 2, oba Dishonoreda, pa čak i Call Of Duty: World At War. Dakle, iskustva se ima, pa da vidimo je li kulminacija dotičnih upravo Prey ili nije. S obzirom na to da je Bethesda otkantala najbolju igru koju nećemo nikada zaigrati, možda imamo utješnu nagradu kao asa u rukavu (preporučujem da kliknete na članak jer je kolega viper89 napravio odličan posao).

Ništa (redovito) nije onakvim kakvim se naizgled predstavlja

Ako ste jedan/-na od onih koji su uživali u igrama poput oba System Shocka, sva 3 BioShocka, prvog Dead Spacea, oba Dishonoreda ili čak ponekog Deus Ex nastavka, ovdje ćete biti na domaćem terenu. Elementi karakteristični za sve te serijale prožimaju ovaj Prey: specifična i odličnom glazbenom podlogom pogođena atmosfera koja pridodaje osjećaju imerzije, poriv za istraživanjem svih kutaka prostora u potrazi za skrivenim stvarima i prolazima, poboljšavanje vašeg lika raznim mogućnostima, više pristupa u rješavanju problema, questovi koji mogu utjecati na priču kao i na završni ishod i slično. Sve je to Prey manje ili više uspješno prekucao i dodao nešto osobnog u tu formulu da ne bude doslovna kopija gore spomenutih igara, nego da one služe kao izvor inspiracije.

Nema ništa boljeg nego kad te igra doista pusti na miru da stvari rješavaš svojim tokom i redoslijedom, baš kako te volja, odnosno gdje nema pravog ili krivog odabira, već je sve određena nijansa sive boje. Nitko vas ne može zaustaviti i reći da ste nešto pogriješili ili ste nešto ispravno napravili. Skoro sve se odnosi na to kako se vi kao igrač osjećate ili što po vašem mišljenju treba. I tako će na kraju i biti. Osiguravam se s izrazom „skoro sve“ jer Prey ne dopušta baš apsolutno 100%-tni odabir odluke, ali neću vam spojlati baš ništa.

[1.] Zvončići, zvončići, zvone cijelu noooć! [2.] Kad se ne pospremi ured na vrijeme, nastaje nered i kaos [3.] Looking Glass referenca [4.] Lebdenje eksterijerom je začudo veoma opuštajuća aktivnost [5.] Idemo opelješiti ovo truplo kad je već na putu

Prey se događa u alternativnom vremenu gdje je američki predsjednik J. F. Kennedy preživio atentat, a SAD i USSR su svojedobno zajedno radili na svemirskoj stanici pod nazivom Kletka (Kavez). Kavez bi služio kao zatvor za vanzemaljska bića pod nazivom Typhoon. Nakon nekoliko promjena vlasništva, imena, unutarnjih funkcija i incidenata, tvrtka TranStar otkupljuje stanicu 2030. Sada se ta stanica zove Talos I te služi za neuroznanstvena istraživanja, prilikom koje su izumljeni Neuromodovi – svojevrsna augmentacija za čovjeka putem poboljšavanja moždanih funkcija, omogućavajući nadljudske kao i Typhon sposobnosti. Dakako, moguće je i poništiti sve Neuromodske nadogradnje, ali po gadnoj cijeni – subjekt koji se podvrgne micanju Neuromoda gubi sve memorije stečene nakon implantacije istih.

Morgan Yu, osobu muškog ili ženskog roda (odabiremo na početku igre) kojom upravljamo mi, regrutira njen brat Alex Yu na Talos I 2032. godine. Kako sam ja odabrao Morgana kao muškarca (pusica svim zagovarateljima društvene pravde) pisat ću o njemu u muškom rodu. Na kraju krajeva, shvatit ćete kroz igru da spol igrača uopće nije bitan jer je njegova interakcija i razgovor nepostojeći. Uglavnom, Morgan se budi u svom apartmanu i kreće u TranStar na testiranje u kojem bih ja redovito „bacio debelog čovjeka pred vlak da ga zaustavi kako bi spasio petero ljudi na koji taj vlak nalijeće“. Nešto krene po zlu te horda Typhona pod imenom Mimic napada ekipu koja nas testira i ubija ih pred našim očima. Ponovno buđenje u apartmanu i ajmo isponova. Zbilja? No, nešto ne štima ovoga puta. Što se dogodi ako razbijem staklena vrata balkona? Opa! Cijeli apartman i test je svojevrsna simulacija. Pritom je godina 2035., a ne 2032. što bi značilo da je Morgan već 3 godine na brodu. Samo što nema nikakva sjećanja na događaje tih godina. Talos I je već debelo pod opsadom Typhona koji su napravili ogroman nered, a na Morganu, koji je vođen misterioznom personom pod imenom January, je da otkrije koji se to vrag dogodio.

Malo kopiram, a usput i improviziram

Vi ste glavni lik koji se in medias res nalazi u središtu problema, nemate sposobnost govora, a u ruci vam leži francuski ključ kao prvi melee weapon? Hmmm, baš se pitam otkuda mi je taj scenarij poznat. Tako je! Dovoljno je baciti oko na igre koje imaju sufiks Shock u nazivu i skužiti kako neke stvari ostaju konstanta. Prey obiluje mnogim referencama kao i identičnim elementima kao Shock igre, pa sam si dao truda i izdvojio neke od njih u odgovarajuću tablicu.

Možda je tablica overkill, ali potrudio sam se. Što da radim sada? Što? Štoooo? (Izvor: iskustvo autora recenzije)

Da nije sve samo na sličnostima, ima Prey i ponešto svojega. Sav otpad koji se nađe razasut po Talosu (a stvarno ga ima) može se iskoristiti za reciklažu u određenu vrstu materijala. Lijepo ih utrpate u stroj za recikliranje i to je to. Moguće je reciklirati sve (čak i ono što nije otpad), pa pazite da ne reciklirate omiljeno oružje ili Neuromod. Sav taj materijal služi za stroj koji može replicirati (3D isprintati) gotovo sve uz utrošak određenog materijala. Tu ćete moći skreirati sve za što prethodno nađete dokument, odnosno shemu. Na listi će biti svega: od streljiva, medkita, pa do svih oružja i čak ključeva bitnih za priču. Zamislite da ste zaposlenik na Talosu i uvaljate neku dobru priču osobi od interesa i isplanirate si Netflix ‘n’ Chill. Usred akcije upada kolega koji je mućki replicirao keycard vaše sobe i snimi vas u akciji te uradak stavi na PornHub. Nije baš poželjno da se svašta što vam padne na pamet može kreirati, ali dajem plus za određenu dozu originalnosti.

Osobno, nisam baš siguran koliko je igranje komunalca s otpadom i repliciranje potrebnih stvari solidno izvedena stvar. Kako je inventory limitiran, vrlo brzo ćete ga popuniti raznim otpadom i moliti svevišnjeg da naletite na obližnji stroj za recikliranje. Umjesto da pretražujući Talos skupljate isključivo streljivo i potrebne stvari, vi ih doista i skupljate, ali u određenoj mjeri, a za ostalo imate posrednika u vidu recikliranja. Kako će se dogoditi situacija gdje su vam resursi limitirani, provodit ćete dosta vremena tražeći obližnji replikator da biste obnovili resurse. To se više čini kao umjetno neznatno produljivanje igre ne baš potrebnom mehanikom. Možda je jednostavnije bilo smisliti nekakvu valutu i automate pune stvarčica za kupiti, ali tada bi taj element bio identičan određenim igrama koje se više puta spominju u recenziji.

Jeste li znali? Prey se razvijao pod kodnim nazivom Project Danielle gdje bi se radnja (isto tako uvelike inspirirana System Shockom) vrtila oko Danielle Sho u alternativnoj stvarnosti i borbi protiv umjetne inteligencije. Danielle Sho bi vjerojatno u tom slučaju bila nekakav ekvivalent SHODAN (Danielle – Project Danielle, Sho – SHODAN). U finalnoj verziji je Danielle svedena na jedan od sporednih, ali bitnijih likova u igri uz Morganovog/ninog brata Alexa.

Prey je prvenstveno avantura koja su sebi sadrži RPG elemente i akciju. Svrstati igru kao FPS ne bi bilo u potpunosti točno. U usporedbi s punokrvnim FPS igrama, Prey je spor, a borba na trenutke frustrirajuća od inercije. To može doći do izražaja prilikom tamanjenja Mimica koji se najbrže kreću. Zato tu uskače u pomoć GLOO gun. Puštajući poseban materijal koji očvrsne čim dotakne neku površinu je idealan za „skamenjivanje“ protivnika te onda mirne duše možete dotične raspaliti oružjem u vječna lovišta.

Funkcionalnost GLOO oružja tu ne prestaje. Može biti izvrstan alat u određenim situacijama. Smeta vam požar u hodniku? Nema problema! Puknite par hitaca i GLOO smjesa će ugasiti vatru. Želite dosegnuti naizgled nedostupna mjesta? Samo pomoću GLOO smjese stvorite improvizirane stepenice odnosno platforme po kojima se možete popeti i to je to. Ovo je odličan dodatak igri jer vam omogućuje istraživanje u 3 dimenzije. Sada ni visina nije prepreka. Nerijetko ćete tako naći alternativni prolaz ako ne možete proći kroz zaključana vrata i slično.

Nabrijavanje sve u 16

Element zbog kojeg bi vam se moglo dogoditi da odigrate Prey još koji put su Neuromodovi, odnosno nabrijavanje vašeg lika novim mogućnostima. Možete poboljšati doista sve čega se sjetite, pa čak i više od toga. Od standardnog hakiranja, veće energije, većeg kapaciteta inventoryja, pa do svih Typhonskih sposobnosti. Čim dobijete mogućnost skeniranja Typhona svojim optičkim pomagalom, otključat ćete time psioničke mogućnost u koje možete trošiti Neuromodove. Želite izvršavati iste vatrene, električne ili kinetičke napade kao i oni? Samo ih dovoljno puta optički skenirajte i imajte dovoljno Neuromodova. Teleportacija, prerušavanje u određene objekte, regeneracija i slično – sve je to moguće. Razina diverzifikacije je astronomska pa ako ih želite sve isprobati, ne gine vam ponovno igranje igre (čak i više puta).

[1.] Uzmite Q Beam u ruke i pokažite Typhoonima who is the daddy! [2.] Arboretum bi bio dobro mjesto za chill, da situacija nije takva kakva jest [3.] Prežderavanjem do trofeja [4.] Zloglasni loading screen izuzetnog trajanja [5.] Nightmare će vam zadati noćne more, ali kao što vidite, može se sravniti sa zemljom [6.] Još malo letenja kroz G.U.T.S. [7.] Droga ju je ‘zela!

Odlična je stvar što Neuromodova ima sasvim dovoljno razasutih kroz igru da ćete se moći pristojno augmentirati i pritom nećete imati straha da ste ih ulupali u krive značajke. Ako se dogodi da vas dočeka zablokiran prolaz teškim elementom koji zahtjeva Leverage III da biste ga pomaknuli, samo se odmaknete u rikverc i odvalite kinetic blast i odletjet će. Prolaz je slobodan! Ako mislite da vam je nešto naizgled nedostupno, promislite opet jer uvijek ima načina kako prijeći prepreku. Sigurno ste utrošili Neuromodove u značajku koju s određenim načinom razmišljanja možete upotrijebiti i tako riješiti problem.To je, po mojem osobnom mišljenju, jaki adut ove igre.

Iako Prey nudi mogućnost stealth prolaženja nivoa, ono baš i nije najzgodnije izvedeno jer često će se dogoditi da će vas Typhoni skužiti kad mislite da ste se dovoljno dobro sakrili. Druga stvar, stealth pristup se uopće ne nagrađuje kao način igranja. Phantomi i Typhoni gotovo uvijek nose jako puno loota pa ih je bolje eliminirati nego izbjegavati, stoga stealth ima smisla samo u nuždi: ako manjka streljiva ili ako bježite do obližnjeg medical operatora na liječenje. Šteta, jer da su ovaj segment dobro izveli, igra bi imala još bolji osjećaj preživljavanja i straha od gamadi koja luta Talosom.

Malo fali, da bi jedno drugom vjerovali

Moram priznati da mi nije baš jasno zašto se Prey ne vrti u 60 FPS-a na PS4 konzoli. Nije da je grafički posljednji krik tehnologije i novi prekretnica u fotorealizmu. Osobno mi grafika ne smeta, iako djeluje prošlogeneracijski, ali koja ekstra sličica u sekundi bi zbilja dobro došla da dinamika bude oku ugodna. Isto tako, u nekim situacijama gdje je okolina pretrpana detaljima, kao Arboretum, ili u situacijama kad vas primjerice skenira jedan od operatora, igra baš zna pošteno zatrzati, a frame rate doživjeti skok glavom o beton. Sjene na protivnicima su također problematične jer znaju naglo iskočiti prilikom približavanja istima. Nije da se puno obazirem na to, ali je vidljivo.

Putujete li brzo između par lokacija koje su odvojene loading screenovima, pripremite se na čekanje. Meni je jednom bilo dosadno pa sam mjerio koliko traje prosječni loading. Minutu i 18 sekundi. Da, možete otići vani partijati i vratiti se sutradan da možete nastaviti igranje. Ostali sitni bugovi koji se ponekad znaju pojaviti su driftanje lika oko svoje osi dok je u mirovanju, nereagiranje igre u inventoryju, prilikom odabira ili konzumacije pojedinog itema i slično. Ništa od toga nije nešto što će upropastiti doživljaj igranja, ali je dovoljno izraženo da iritira. Tako da, ako možete birati platformu, birajte PC jer se Prey na njemu dokazano najbolje vrti. Čak ni nedavno izašli patch za PlayStation 4 Pro podršku ne ispravlja sve što se treba ispraviti. Izgleda da Arkane studio čeka još posla.

Nakon 24 i još nešto sitno sati pod haubom i prijeđenom igrom, konačan osjećaj je ipak bila zadovoljština. Čim me Prey, unatoč svemu, vuče na eksploraciju svakog kutka i čim mi se nerijetko dogodi da me sporedni questovi odvuku od priče, to nešto znači. Preživjeli likovi su dovoljno kvalitetno napisani da jednostavno želite znati što se s njima događa te možete li im ikako pomoći. Prey ima ono nešto što vuče na igranje. Većina komentara koje sam pročitao na internetu je uglavnom jako pozitivna. Čak i skeptici koji su igri dali šansu ostali su donekle zatečeni time kako ih igra uvlači u svoj svijet. No problem je što su oni jako subjektivni pa igru smještaju uz bok s najboljima ove godine.

Prey to, nažalost, nije. Tako bih volio da mogu bez problema okinuti maksimalnu ocjenu i bez imalo grižnje savjesti svakome preporučiti igru da ju odigra. Zbilja bih! Ali to nije moguće zbog toga što preveliko igranje na sigurno i tehničke greške dovoljno sputavaju ovaj skoro nebrušeni dijamant da razvije svoja potencijalno prekrasna krila. Zato sam i rekao na samom početku da sam u poprilično nezgodnoj situaciji. Nemam elemenata da igru popljujem jer nikako nije loša, a opet ima dovoljno mušica da ju ne mogu proglasiti must have igrom u svačijoj kolekciji. I to je najgora stvar u ovoj priči. Nit’ je crno, nit’ je bijelo, već su nijanse u igri sive. Koju nijansu ćete vi odabrati, to ovisi isključivo o vama. Ako ste u mogućnosti isprobati igru, probajte. Ako volite već 100 puta spomenute klasike iz koje Prey vuče inspiraciju, ne znam što čekate. Ali ako očekujete nekakav klasičan FPS ili dinamično napucavanje, ovu igru možete odmah zaboraviti.

Za kraj se mogu ponadati da će Arkane profitirati od ove igre te da će Prey biti temelj za bolji nastavak. Čisto da se prekine ukletost imena Prey 2 kada je već sam IP otišao u neke sasvim drugačije sfere. U najgorem slučaju, Prey može poslužiti za zagrijavanje do izlaska remakea System Shock jedinice.

Plus: Imerzivnost i odlična atmosfera, ogromne mogućnosti poboljšanja lika, živopisni likovi sa zanimljivim pozadinskim pričama, velika razina slobode i istraživanja nivoa

Minus: Tehničke pogreške i bugovi, predugo vrijeme učitavanja, nespretno izveden stealth način igranja, prošlogeneracijska grafika