Recenzija | Pro Evolution Soccer 2018

Stara narodna kaže da je nogomet igra u kojoj uvijek pobjeđuju Nijemci. Je li simuliranje nogometa onda igra u kojoj pobjeđuju Japanci?

Još jedna godina i još jedna verzija Pro Evolution Soccera. Daleko je to od uzbuđenja kakvo nas je nekada pucalo kada bi Konami izdao novu verziju svoje nogometne simulacije, ali popularni PES je i dalje tu unatoč konkurenciji i problemima koje je imao kroz godine. Negdje nakon PES-a 6 franšiza je počela lutati dok je konkurencija iz godine u godinu išla na bolje. Naravno dogodilo bi se da bi Konami jedne godine izbacio naizgled kvalitetan nogomet te bi se činilo da stvari idu u pozitivnom smjeru, no već bi sa sljedećom igrom onda izveli Dejana Lovrena i dopustili protivniku da se prošeta pored njih. Prošla godina je bila jedna od ovih pozitivnih gdje su neke stvari djelovale ok, ali je bilo jasno da je potreban dodatni napredak. On se ove godine napokon i ostvario.

Daleko od toga da je PES sada igra bez mane, uostalom, kao što ćete i pročitati, i ovoga puta možemo nabrojati pregršt stvari koje treba izglancati, no ono što ga izdvaja ove godine kao vjerojatno najbolju nogometnu simulaciju je ono najbitnije. Sam nogomet. Ako se pozabavimo malo više problematikom nogometnih simulacija treba biti iskren i reći da je primarni razlog zbog kojeg FIFA vodi na tržištu čisto politički. PES nema licence, PES nema prezentaciju, PES ne blješti kao svlačionica Benfice kada bi Srbima svijetlile oči i u PES-u zbog svega onoga što okružuje samu nogometnu utakmicu nemamo dojam da istu igramo. Srećom po franšizu, javnost se zaželjela dobrog nogometnog gameplaya. Ime ove godine više nije dovoljno kako bi u potpunosti kupilo publiku, a PES tu priliku ove godine iskorištava kao Harry Kane svoje šanse.

Van terena ružan kao Kuyt, na terenu zgodan kao Giroud

No krenimo s onom spominjanom „pokvarenom“ stvari, a radi se o sveopćoj prezentaciji igre. Koliko god da sam nogomet bio dobar, o čemu ćemo detaljno kasnije, izostanak licenci je problem. Netko će reći: „Pa skini option file, patchaj sa njime i riješena stvar“, ali zašto bi to uopće trebala biti opcija? I dok ću nekako još progutati činjenicu da se Real Madrid zove MD White, potpuni izostanak Bayerna, pa i čitave Bundeslige pored Leipziga, Dortmunda i Schalkea je jednostavno nedopustiv za današnje vrijeme. Prije 11 godina nam je moglo biti simpatično što se Kranjčar zove Kboyaobir, ali mjesta za to više ne smije biti. Nevjerojatno je da tvrtka kao Konami može iskeširati novac na licencu Lige Prvaka i Europa Lige (licence s kojima ne radi ništa korisno izuzev korištenja muzike natjecanja prilikom igranja utakmica u njima), ali da ne može uvrstiti Bundesligu u igru.

Ne znam je li gore što mi je Milner najbolji dodavač ili što ta informacija zauzima pola ekrana.

Nadalje, što se prezentacije tiče, glavni izbornik igre, ali i svakog pojedinačnog moda, izgleda više kao onaj za neki japanski RPG nego li kao onaj za sportsku simulaciju. Ponekad su potrebna tri klika kako bi vidjeli neke informacije koje su mogle biti u onom početnom meniju nekog moda, dok pak s druge strane zna biti situacija da se u nekom drugom meniju previše toga pojavi na ekranu pa više ne znamo tko pije, a tko plaća, te je navigacija kroz sve to čak i iritantna. Ništa bolja situacija vezana za izbornike nije ni prije, tijekom i nakon samih utakmica. Taktički prikaz momčadi je poprilično siromašan, informacije koje se prikazuju tijekom utakmice poput onih tko je koliko udaraca uputio su više distrakcija, a ocjene igrača nakon utakmice su valjda svaki put identične bez obzira na to što ste radili na terenu.

Sami modeli igrača te animacija istih izgledaju sjajno i mora se priznati da velika većina igrača izgleda i kreće se kao u stvarnosti. Možda „close-up“ igrača ne izgleda grafički toliko ispolirano kao u FIFI kada gledamo igrače u tunelu ili nakon propuštene prilike, ali i dalje je to na visokoj razini te je dobar dio igrača sličniji pravima nego li je to u FIFI. Ono gdje PES nosi pobjedu u tom vizualnom segmentu je upravo činjenica da se Ronaldo uistinu valja na podu onako kako bi se Ronaldo valjao, da će Kalinić ako treba i svojom nosinom odgurnuti protivnika i da će Giroud biti zgodan što god da radio na terenu. Karakteristične kretnje i potezi tih nekih zvijezda su jako dobro skinuti, a oduševljava i činjenica da su jako dobro skenirana lica nekih igrača koji u onoj drugoj igri djeluju generično. Yussuf Poulsen iz Leipziga stvarno izgledao kao Yussuf Poulsen, a 90% igrača nema pojma kako čovjek izgleda i tu treba skinuti kapu Konamiju. A kada već skidamo kapu…

Igra nije problem, vi ste problem

Vrijeme je i da se dotaknemo onog najbitnijeg, a to je sami gameplay. Bez previše okolišanja možemo reći da je nogomet u PES-u 2018 najvjerniji prikaz nogometa koji smo imali prilike vidjeti u bilo kojoj od dosadašnjih simulacija. Real Touch+ je uistinu genijalan sustav kojim su iz Konamija učinili svako tijelo na terenu entitetom koje može na sto i jedan način utjecati na igru. Nogometaši koriste svaki dio svoga tijela kako bi kontrolirali loptu i tu se ne radi samo o činjenici da igrač može igrati nogom, glavom, prsima, ramenom i guzicom, već se lopta može odbiti/kontrolirati vanjskim dijelom kopačke, unutarnjim dijelom kopačke, koljenom, bedrima, ma i kukovima ako je potrebno. Svaki dio tijela reagira na loptu, ali i na protivničkog igrača te se samim time fizika mora ocijeniti maksimalnom ocjenom.

Neki kažu da je igra toliko realna da će se Cavani pobuniti zato što Neymar puca slobodnjak za Brazil, a ne on.

Jednako tako dobra je i fizika same lopte i ona glasina kako je Konami izračunao i testirao na koliko se stotina načina može lopta odbiti od nekog tijela djeluje točnom. Osjećaj lopte u igri je fenomenalan, ali zahtjeva itekako prakse, kao uostalom i čitava igra. Proklinjat ćete i oca i majku zbog nedovoljno jakih lopti u prostor, zbog lošeg centaršuta ili prejakog šuta, ali jednom kada osjetite loptu i kada osjetite što koji igrač može sa istom, bit ćete neizmjerno sretni kada izvedete neku sjajnu akciju jer se u vama kao igraču javlja osjećaj da ste upravo vi to dizajnirali na način na koji je provedeno na terenu. PES zbog navedenoga nije jednostavna igra, dapače, vrlo često je i iznimno frustrirajuća, ali itekako nagrađuje vaš uloženi trud.

Problemi koji se naizgled javljaju u gameplayu nisu problemi igre nego vaši problemi i to je možda stvar zbog koje će netko tko nije igrao PES prelako odustati od igre. Primjera radi, inercija igra strahovito bitnu ulogu pa ako se dogodi da pristiže protivnički centaršut u vaših 16 metara, a vi vraćate svoga obrambenog u punom trku da tu loptu spriječi, znate što će se dogoditi ako stisnite kontra smjer u nadi da će vaš igrač tu loptu savršeno primiti i okrenuti se od gola? Ušetat ćete u vlastitu mrežu. Frustrirajuće? Naravno. Realno? Apsolutno. Kada ste vidjeli da u takvim situacijama neki igrač upućuje savršeno dodavanje prema centru ka svojem igraču? Kao i u pravom nogometu, igrač naprosto mora znati koja je opcija za određenu situaciju u igri obavezna pa ako pritiskom na kockicu u obrani čistite loptu, onda u maniri Bonuccija očistite tu loptu! Slična stvar vrijedi i za vrijeme između odabira akcije i reakcije samog igrača gdje je u potpunosti logično kada će neki igrač moći nešto izvesti instantno, a kada će morati podići glavu prije nego izvede nešto.

Tko igra za raju i zanemaruje taktiku, završit će karijeru u nižerazrednom Vratniku

Popularne lopte u for su i dalje opasno oružje, ali ukoliko vam stoperi ne stoje preširoko one se kvalitetnim postavljanjem ili pravovremenim istrčavanjem golmana mogu kontrirati. Centaršut je prošle godine bio čak i prejako oružje, no zbog navedenog Real Touch+ sistema obrambeni igrač ovoga puta puno lakše ulazi u remplanje s napadačem pa se i to puno lakše ovoga puta brani, iako će kvalitetan centaršut i dalje polučiti uspjeh, kao što bi uostalom i trebao. Promjena igrača pritiskom na L1 u obrani zna biti ponekad frustrirajuća jer se događa da igra prekonzervativno odabire igrača bliže vašem golu pa preporučam da se naučite na promjenu desnim analogom ako želite označiti točno određenog igrača.

Taktika igra poprilično veliku ulogu pa ukoliko vam se događa da vam se igrači ne priključuju u fazi napada opcije poput „Attacking left backs“, „Wing rotations“ i slično će pomoći u tome, kao što će i opcija „Gegenpress“ u obrani natjerati vaše igrače da pritisnu visoko na terenu čim izgube loptu. Igrač se mora svojski potruditi pri kreiranju akcije i pri odabiru između tiki-take ili Stoke bunarenja na Croucha. I upravo je pohvalno što igra pruža igraču da igra onaj stil nogometa za koji misli da je podoban u toj situaciji i protiv tog protivnika.

Oblak skida i lopte koje idu pod oblake. Loša fora, sorry, napustit ću sam prostoriju.

Golmani su i dalje točka diskusije, no ne iz razloga što su preslabi nego iz bizarnog razloga što su prespektakularni. Fantastično reagiraju na neke udarce iz daljine, jako često skidaju situacije 1 na 1 koje čak i ne bi trebali braniti i čini se kao da je svaki od njih Neuer i Buffon u jednom, ali s druge strane neke slabe udarce ne hvataju u ruke nego ih boksaju, što je pogotovo frustrirajuće kada takav udarac dolazi iz bezopasnog mrtvog kuta pa se lopta odbije u sredinu za lagani „tap-in“ protivniku. To nije doduše pravilo u igri, ali dovoljno je da vam se dogodi jednom u deset utakmica da u potpunosti izgubite živce. Ako negdje ima mjesta za napredak što se fizike tiče onda je to definitivno usisavanje lopte u ruke od strane golmana. Također, kod istrčavanja morate biti sigurni da idete do kraja jer ako ćete držati golmana u nekom limbu da li da izađe ili ne češće će se dogoditi da će blenuti u prazno kao Vargić, nego li izvući neku paradu a la De Gea.

Partnerstvo kao Cole i Yorke

PES franšiza je oduvijek bila pomalo siromašna modovima, a kamen temeljac igre je oduvijek bio Master League, te u novije vrijeme myClub. Situacija je u principu ista i sada, no dva moda su ove godine jako ugodno iznenađenje, a radi se o Online Co-opu i Random Selection utakmicama. Matchmaking i općenito online veza i dalje zadaju određene probleme (nešto više o tome pri kraju), no utakmice Online Co-opa funkcioniraju u tom segmentu jako dobro. Bilo da je došao kolega kod vas i zajedno iz vaše sobe punite mrežu nekim Poljacima ili ste se pak umrežili s nekim prijateljem ili s dvije random osobe (dopuštene su igre 2v2, 3v3 i 2v3), igra iznenađujuće brzo pronalazi protivnike, a utakmice prolaze bez trzanja. S obzirom da igračima upravljaju prave osobe, a ne AI, sloboda u igri je još veća, a utakmice još zanimljivije.

Random Selection je pak savršeni mod za ono što smo mi Hrvati naučili, a to je poziv ekipi da dođe do vas na PES. Random Selection funkcionira tako da ćete izabrati 4 lige, nacionalnosti, kluba ili ostaviti sve bez ograničenja, a igra će svakom igraču generirati 25 nasumičnih igrača. Tako se može dogoditi da izaberete Burkinu Faso i Moldaviju pa u njihovim dresovima gledate duo Ronaldo – Dybala s jedne strane, a Messi – Lukaku s druge. Neobjašnjivo je doduše zašto ovaj mod nije dopušten online. Od drugih još manjih modova treba spomenuti Ligu Prvaka i Europa Ligu koji su u principu niz casual utakmica protiv AI-a u grupnoj i knockout fazi tih natjecanja. Takva licenca, a iskorištena ni za što.

Tu je još i Online Division gdje protiv pravih protivnika napredujete iz divizije u diviziju skupljajući bodove svakom pobjedom ili remijem dok ne dođete do granice koja vodi u viši rang, a oni najbolji se mogu okušati u iznimno konkurentnom modu PES League gdje se skupljaju najbolji od najboljih. Eh da, tu je i Become a Legend koji je isti već godinama i smatram ga potpuno nepotrebnom opcijom. Upravljanje jednim igračom kroz utakmice bez trunčice šarma kakav ima recimo Journey u FIFA-i. Ukoliko jednom Konami izbaci tu opciju, nikome neće nedostajati.

Dok igrate co-op možete vidjeti i tko je napravio dobar, a tko loš potez. Čisto zbog lakšeg spominjanja rodbine kada vam partner za*ebe nešto.

Master liga zvana Football Manager za sirotinju, online zvan teška lutrija

Dva najveća moda su myClub, pandan Ultimate Teamu od FIFA-e, te Master League. MyClub nije toliko dotjeran kao konkurentni mod u FIFA-i, ali princip je isti. Gradite svoju vlastitu momčad pomoću izvlačenja igrača putem skauteva, osvajanjem određenih natjecanja ili ispunjavanjem određenih zadataka. Nude se tu online divizije koje prolazite sa svojom ekipom kao što to radite u casual online diviziji, kup natjecanja protiv AI-a koja nude različite nagrade te online kupovi koji nude isto to. Igra nagrađuje i svakodnevni login što djeluje kao da igramo Candy Crush, a ne nogomet, i sve to skupa često djeluje kao nekakva obaveza i navigacija kroz razne menije nego li kao neki gušt građenja svoje savršene ekipe. Nudi se tu i dovođenje legendi poput Maradone kao i kupovina Usaina Bolta što nema veze s mozgom, ali ajde, da se odigrati koja zanimljiva utakmica.

Master League je pak isti kao što je i bio godinama unatoč tome što su se hvalili Challenge opcijom koja će otežati vođenje kluba. Radi se o offline hibridu klasičnih utakmica protiv AI-a i vođenja kluba u maniri Football Managera, ali je ipak iznimno daleko od potonjeg ponajviše zbog iznimno nerealnog transfer sistema. Osobno sam započeo karijeru sa Stokeom i prvi transfer koji sam ostvario je kupovina Tolissa za 12 milijuna funti, dok sam Stephena Irelanda prodao za 9. Tako dobro ne posluju ni Portugalci. Sučelje Master League je doduše zgodno i jednostavno napravljeno, no kada se podvuče crta i dalje je to ista stvar koju igramo godinama. Tko voli…

Dobili Las Palmas i već misle da su osvojili ligu. Bolje bi ti bilo da izađeš na referendum, a ne prodavat muda pod bubrege novinarima.

Za kraj ćemo spomenuti i online vezu koja je nešto bolja ove godine nego prošle, iako čekanja i dalje znaju biti nedopustivo dugačka. Kao što sam naveo, stvari poput co-opa ili pak klasičnih online divizija funkcioniraju ok i nije problem naći igru, ali ako planirate igrati casual utakmicu s namještenim parametrima gdje želite igrati protiv kluba vašeg ranga, a vi ste uzeli Brighton, možete zaboraviti na brzo pronalaženje protivnika. Isto vrijedi i za myClub kada želite odigrati točno određeno online kup natjecanje. Em igra mora pronaći još nekoga tko tada igra to natjecanje, em vas mora spojiti s nekim u vašem rangu. Čekanje od pet minuta postaje skoro pa uobičajeno. Ukoliko igrate popularne, ali već i mojoj materi dosadne stvari, kao klasična online divizija s Realom ili Barcom, pronaći ćete protivnika u nekom normalnom periodu. Sve drugo je očito za igru već teška egzotika.

Sve u svemu PES 2018 označava napredak po franšizu, pogotovo što se gameplaya tiče, te je osvježavajuće što je nakon jednog solidnog PES-a došao jedan jako dobar PES. Mana van terena ima, ali satisfakcija koju igra pruža kada odigrate ono što želite i kada vam pruži osjećaj kako ste vi organizirali taj napad i kako nitko drugi to ne bi mogao izvesti, to je ipak razlog zbog kojih se treba vratiti franšizi uz koju smo odrasli.

{loadposition recenzija}