Recenzija | Rainbow Skies

Napiješ se ko stoka, napraviš sranje u selu s frendom te se u takvom stanju spetljaš s čarobnicom. Ne, ne radi se o mojim memoarima, to je samo kratki opis prvih sat vremena ove predivne igre.

Prošlo je skoro 6 godina otkad se, od strane tada relativno nepoznatog njemačkog developera SideQuest Studiosa, na tržištu sramežljivo pojavio Rainbow Moon, taktički RPG na poteze koji je svakom koji mu je pružio priliku, zauzvrat ponudio stotinjak sati čistog uživanja u tom predivnom ogromnom svijetu i borbama koje su zahtjevale popriličnu dozu taktike.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

I Grdović bi ovo igrao…

Priča nije bila jaka strana Rainbow Moona, a istu manu možemo istaknuti i u Skiesu. Naš glavni junak Damion, pomalo bahati i previše samouvjereni mladić, živi na Arci, gradu koji lebdi na oblacima te se sprema za završni ispit monster tamera (krotitelj čudovišta). Naravno, kao i svaki uobraženi studoš, Damion se noć prije ispita ubije od alkohola te tako mamuran, usred ispita, uništava postrojenje sa zarobljenim čudovištima. U pokušaju da popravi što se popraviti da, Damion zajedno sa svojim prijateljem Layneom prilikom borbe sa oslobođenim beštijama pada s Arce te nam se na ekranu ispisuje: „Game over“, uz zahvale izdavača na igranju.

Likovima se mogu mijenjati imena, što prilikom ovakvih razgovora izaziva širok osmijeh na licu.

Dok provjeravamo da nismo slučajno u konzolu stavili CD Dark Soulsa, igra se nastavlja na Lunahu, kontinentu ispod Arce. Naš dvojac pada pored mlade čarobnice Ashly upravo u trenutku dok ona izvodi binding spell nad čudovištem u njenoj blizini. Na nesreću, čarolija zahvaća Damiona i Laynea te tako spaja naša 3 lika na način da se nemogu udaljiti jedni od drugoga. S obzirom da to nikome od njih ne odgovara, naš trojac kreće na put tražeći način da ponište čaroliju.

Sve je isto ko i lani. Samo bolje. I ljepše. I veće.

Jednom kad svladate jednostavne početne borbe, prođete kroz hrpu simpatično predstavljenih i odlično objašnjenih tutoriala te istražite par malenih početnih područja, pred vama se otvara ogroman svijet koji je, uz samu borbu, najsvjetlija točka ove igre. U pokušaju da skinu čaroliju sa sebe,naši će junaci prolaziti kroz razne gradove, šume, močvare, ledene planine i vulkanska područja, te istražiti desetke dungeona, a sve je to prikazano u nenametljivom grafičkom stilu koji neodoljivo vuče na neke legendarne PS1 klasike.

U kasnijem dijelu igre dobivate mogućnost iznajmljivanja brodića kojim možete doći na prije nedostupna mjesta, a negdje na polovici igre ćemo se poigrati i putovanjem kroz vrijeme, no nećemo vam sve unaprijed otkriti. Dovoljno je znati da je svijet za istraživanje ogroman i raznovrstan, čak bih se usudio reći i veći nego u prvom nastavku. A svi koji su ga igrali znaju koliko je trebalo igrati da se otkrije svaki djelić mape. Ukoliko želite otkriti sve što igra nudi, a uz to možda skupljate i trofeje, igra će vam bez ikakvih problema progutati 100 i više sati vašeg slobodnog vremena.

Žive boje, cartoonish dizajn svijeta, simpatični likovi i monsteri – kapa dolje dizajnerima.

Za vrijeme našeg istraživanja, redovito ćemo nailaziti na veće ili manje gradove u kojima ćemo od njihovih stanovnika dobivati hrpu raznih sidequestova. Dotični se u većini slučajeva svode na ubijanje određenog čudovišta i donošenja raznih materijala, te za nagradu redovito dobivamo novac ili korisne predmete poput ljekovitih napitaka, nova oružja, oklope i vještine, crafting materijale te posebne kamene za razvijanje 4 osnovna atributa svakog lika (snaga, obrana, brzina i sreća).

U gradovima također imamo trgovce oružjem i oklopom, čija se ponuda redovito mijenja i nadopunjuje s novim i jačim stvarima, prodavače hrane i napitaka te doktoricu koja će nam za simboličnu svotu izliječiti sav HP i MP koji smo potrošili u borbama. Listu korisnih NPC-ova zaokružuju vremešni djedice koji prodaju nove i jače skillove, čarolije te karte s blagom koje moramo pronaći i iskopati. Potrebno je spomenuti i nabildanog tipa koji kroti i uzgaja čudovišta za borbu, ali o tome kasnije.

Tijekom lutanja i nakon borbi nalazimo razne materijale kojima kod kovača nadograđujemo svoje oružje i opremu.

Diljem svijeta razbacane su škrinje i vreće s raznim lootom i dok većinu njih možemo pokupiti bez ikakve muke, mnoge od njih su isto tako pod nadzorom nekog jakog čudovišta kojeg treba pobijediti da bi se došlo do dragocjenog sadržaja tih škrinja. Osim vidljivih čudovišta s kojima se većinom moramo boriti jer nam stoje na putu kojim moramo proći, svako malo na ekranu iskoči poruka da je dostupan random encounter, s informacijama o broju i vrsti čudovišta koje treba pobjediti, te pritiskom na “X” ulazimo u borbu. Navedeno je opcionalno te praktički nikad ne morate ulaziti u te borbe, ali vrijedi napomenuti da u tim borbama ponekad ima čudovišta koja inače nisu vidljivi na mapi te nerijetko znaju pasti i jako dobre nagrade, a nije naodmet i nabildati pokoji level svojim likovima.

Napredak je poprilično balansiran te nema neke potrebe za grindom, ali nerijetko se zna naići na čudovište i do 10 levela jačeg od nas te nemamo drugog izbora nego zapamtiti to mjesto te se vratiti kasnije kad dovoljno ojačamo da se s njim možemo nositi.

Što se same težine tiče, pohvalno je što je developer sam ostavio izbor igraču da igra onako kako želi. Naime, nakon svakih 20 do 30 borbi (kasnije je ta razlika veća), igraču je omogućeno da kod posebnog NPC-a promjeni razinu težine koja je iskazana takozvanim battle rankom. Sa svakim novim rankom raste količina novca i drugih nagrada koje dobijemo nakon svake borbe, ali i borbe postaju zahtjevnije, protivnika ima više te nanose više štete. Ukoliko se ne želite pretjerano mučiti, ostanite na nižim rankovima ili ih podignite tek kad procjenite da ste višestruko jači od svojih protivnika, samo što će i nagrade u tom slučaju biti slabije. Ukoliko igrač precijeni svoje mogućnosti, težinu je moguće spustiti u svakom trenutku, ali je potrebno opet odraditi određen broj borbi kako bi se otključao rank s kojeg smo se spustili. Pametan potez koji uvelike pozdravljamo.

Zarazno taktiziranje

Već više puta spomenuta borba odvija se identično kao i u prvom dijelu. Svaki od 3 igriva lika (kao i svaki protivnik) ima određeni broj poteza (na početku 2, kasnije se to penje na 7-8) te možemo birati hoćemo li se pomaknuti na polju, izvesti običan napad, napad s nekim od hrpe skillova koje imamo na raspolaganju, hoćemo li iskoristiti neki od itema za regeneraciju zdravlja ili pojačanje nekog od atributa, ili ćemo se defend opcijom pripremiti za sljedeći napad naših protivnika.

Potonje je jedno od važnijih stvari, s obzirom da nas automatski stavlja u guard položaj u kojem primamo puno manje štete te nerijetko znači razliku između pobjede i poraza. Igru je moguće spremiti u svakom trenutku što je definitivno preporučljivo na većim razinama battle ranka i prije teških borbi, s obzirom da nakon eventualnog poraza svi likovi ostaju na 1HP te moramo potražiti doktoricu i trošiti teško zarađen novac na liječenje svog tima.

Tuhy, smrade neoprani, daj nešt` sitno za nove gaće!

Kao što je već spomenuto, Ashly je čarobnica kojoj su primarni napadi dalekometne čarolije i liječenje druga dva člana u timu. Damion je mačevalac koji je fokusiran na blisku borbu te može podnijeti puno više udaraca od ostalih, dok je Layne, kao izvrstan strijelac, orijentiran na oslabljivanje udaljenih protivnika te nanošenje raznih statusa poput omamljivanja gdje je protivnik prisiljen preskočiti svoj potez, ili trovanja prilikom kojeg protivnici gube dio zdravlja nakon svakog poteza.

Problem nastaje kad netko od naših likova pokupi neki od negativnih statusa te ga je potrebno pod hitno izliječiti određenim napitkom ili skillom, a svaki od protivnika vam to može ponoviti u sljedećem potezu što zna dovesti do frustracija i psovki. Drugi niz psovki će izazvati “redaljka”, kad vas svi protivnici na ekranu krenu napadat jedan po jedan, a vi morate čekati na svoj red te igra ponekad odbija prekinuti animaciju protivnikovog napada te se takve borbe nerijetko znaju odužiti, a postane naporno gledati istu animaciju po stoti put.

Vjerujem da će svaki igrač naći par skillova koje će najviše koristiti u borbama (što je i obavezno, jer se učestalim korištenjem nekog skilla pojačava količina štete koju nanosi protivnicima) ali nije naodmet eksperimentirati i s drugima koji će postajati dostupni s vremenom jer svaki ima drukčiji domet i učinak, a kad ih se nadogradi, nerijetko se može ubiti protivnika u jednom potezu.

Pravilna početna formacija, osjetljivost čudovišta na određeno oružje, redoslijed odigravanja (gornji lijevi kut), negativni statusi, koji skill odabrati, liječiti se ili napasti, jesmo li nahranili likove prije borbe, koji je dan u tjednu… O svemu treba voditi računa.

U Rainbow Moonu smo upravljali sa 6 različitih likova, od kojih je svaki imao svoje posebne sposobnosti. Ovdje se početna postava ne mijenja, ali zato imamo pomoć u vidu čudovišta koje smo pobjedili.

Naime, jedna od nagrada koje dobivamo nakon borbi može biti i jaje pobjeđenog čudovišta. To se jaje odnese gore spomenutom krotitelju koji će za novčanu nagradu iz tog jajeta uzgojiti čudovište kojeg nakon toga možemo opremiti oružjem i skillovima te ga koristiti u borbi kao punopravnog člana našeg tima. Čudovišta koja ne koristimo možemo poslati u trening arenu kod krotitelja te će njihov level rasti proporcionalno našem. Ovime je definitivno postignuta raznovrsnost u borbi te se, ovisno s kojim skillovima opremite svog malog potrčka, otvaraju nove taktičke mogućnosti za isprobati.

Indie dragulj u svom punom sjaju

Kao što je već spomenuto, igra je ogromna i krcata sadržajem te sam svjestan da neke stvari nisam ni pošteno spomenuo. Mini igre poput (dosadnog) pecanja, lutrija gdje se može zaraditi (ali i izgubiti) ogroman novac, opuštajuć i nenametljiv soundtrack koji ćete postepeno pjevušiti sebi u bradu dok igrate, borbene formacije koje određuju s kojih pozicija naši likovi kreću u borbu, tajni lootovi u dungeonima koje možete otkriti samo ukoliko ste osvjetlili prostor bakljom, ogroman post-game sadržaj velik gotovo kao i sama glavna priča, s posebnim bossovima i  ultimate verzijama oružja i oklopa, stotine različitih vrsta Čudovišta…. Rainbow Skies ima sadržaja koji može postidjeti puno AAA igara s neusporedivo večim budžetom.

Nemojte da vas pomalo dječji izgled igre te razne predrasude udalje od igranja Rainbow Skiesa. Zamalo sam uradio istu grešku s njegovim prethodnikom, no s godinama igranja sam naučio da treba pružiti priliku ovakvim igrama i rijetko sam to požalio. Rainbow Skies je jedno predivno i dugačko putovanje, na tragu onih legendarnih igara koje smo igrali prije petnaestak godina dok industrijom videoigara nisu drmali izrezani DLC-i, izdavanje nedovršenih igara, ogromni day one patchevi, skupi lootboxevi, razni Fortniteovi i slično.

Ukoliko će ovaj tekst pomoći uvjeriti bar nekoliko igrača da pruže priliku igri i podrže dečke iz SideQuest Studiosa, bit će mi neizmjerno drago. Fanovi prvog dijela će ionako zanemariti cijeli ovaj tekst i pročitati samo krajnju ocjenu, s obzirom da ih igra vjerojatno već čeka skinuta na hard disku spremna za prvo pokretanje. Gotovo da im zavidim.