Recenzija | Shadow Tactics: Blades of the Shogun

Došao je tiho i ušao u legendu.

Ako ste imalo kao ja, na spomen riječi Desperados ili Commandos, obuzet će vas jedan tsunami nostalgije. Za one koji ne znaju, riječ je o strategijama koje su bile fokusirane na stealth taktiziranje i vođenje manje ekipe kroz opasno područje krcato neprijateljima. Bile su to teške igre, ali nikada nepravedne jer je jedino što su tražile od igrača bilo razmišljanje i eksperimentiranje, zbog čega se u jednu ruku može usporediti s Dark Souls serijalom. Ako jedan pristup nije odgovarao, probali bismo s drugim.

Mehanika je u suštini jednostavna, no osjećaj uspjeha bio je neprocjenjiv, a time i dovoljna nagrada za igrača. Nakon što je žanr bio vrlo popularan početkom stoljeća, nastalo je zatišje te se nije više pojavljivalo igara takvog tipa. Ove se godine to promijenilo kada su se gamerske zvijezde posložile i darovale nam Shadow Tactics.

Mape su predivno dizajnirane te svaka nudi nešto novo.

Blades of the Shogun svojevrsna je posveta tom, već dugo neprisutnom žanru, no isto tako je njegova prirodna evolucija. Mehanike koje su već bile odlično izvedene, ovdje su dodatno poboljšane, dok su boljke tog istog sustava u većoj mjeri ispravljene. Sve je to fino zamotano najnovijom tehnologijom koja daje do sada najljepši prikaz i zvuk u žanru.

Samuraji i alkohol

Ovakve igre nikada nije činila priča. Dobra priča ne bi prošla nezapaženo, no loša bi ostala prikrivena iza odlične i zarazne igrivosti. Ovaj smo put ipak dobili iznenađujuće dobro napisanu radnju s karizmatičnom grupicom snalažljivih pojedinaca koji se svojim vještinama dovoljno razlikuju da svako igranje učine jedinstvenim.

Igra nas baca usred Edo razdoblja Japana koje se protezalo od početka 17. pa do kraja 19. stoljeća. Novi šogun donio je razdoblje mira u feudalni Japan, no među protivnicima šogunove vladavine, jedan se posebno isticao, Kage-sama, koji sve češćim vojnim akcijama stvara velike probleme šogunovim vazalima. Jedan od šogunovih samuraja, Mugen, dobiva zadatak otkriti identitet Kage-same te ga privesti pravdi i prekinuti nemir u teritoriju.

Za upad ovdje treba strpljenja i pažljivog planiranja.

Upravo je Mugen jedan od pet likova koje imamo priliku kontrolirati u ovoj igri. Njegova najveća vrlina je snaga koju koristi za vješto baratanje katanom, tradicionalnim japanskim mačem. Kako bi bio što učinkovitiji u svojoj potrazi za Kage-samom, Mugen poziva u pomoć svog starog ratnog druga, Hayatoa, iskusnog nindžu čije je gipko kretanje i korištenje šurikena od presudne važnosti za tiho izvođenje misija. Njima se pridružuje Yuki, lopov koji je takoreći još uvijek dijete, no preživljavanje na ulici naučilo ju je baratati nožem i kako izrađivati zamke. Aiko je ženska verzija Agenta 47 koja svoje vještine prerušavanja pretvara u ubojitu vrlinu. Posljednji, ali nikako manje koristan član ove ekipe je jednonogi starac Takuma. Talentirani inženjer koji je vješt s puškom kao da je rođen s njom. Najbolje ga je usporediti s Dukeom iz Commandos serijala.

Kako se ovo igra?

Kao i inspiracija ove igre, već spomenuti Commandos i Desperados, ovdje je riječ o taktiziranju u stvarnom vremenu. Na raspolaganju nam je poveća mapa ispunjena skrivenim putevima i prepuna raznolikih neprijatelja. Na igraču je da svoj cilj ispuni na najefikasniji mogući način. Ono što je karakteristično za ovakve igre je sloboda odabira tog puta.

Dijalozi su dovoljno interesantni da uvedu ugodnu promjenu nakon akcije.

Iako je igru nemoguće završiti srljanjem u akciju, svako pažljivo taktiziranje može dovesti do više mogućih rješenja. Prva opcija koju uočite može biti pažljivo šuljanje kroz grmlje kako bi se nesmetano prošlo pokraj dva stražara. Možda ćete baš tada primijetiti da je bolja opcija poslati Hayatoa na krov, dok će se Yuki strateški postaviti u grm iza jednog stražara. U tom trenutku će Hayato skočiti s krova i eliminirati stražara koji gleda u smjeru drugoga, a Yuki će brzim udarcem uspavati tog istog stražara i sakriti ga u grmlje. Ili ćete odlučiti koristiti Mugenov sake i privući stražare koji traže okrjepljenje i eliminirati ih jednog po jednog. Izbori su tu, a vaša mašta je granica i upravo tu Shadow Tactics briljira. Sve greške koje učinite neće biti zbog nepravde umjetne inteligencije, već zbog brzopletosti. Razmišljanje i maštovitost se nagrađuje, a srljanje se kažnjava te je upravo to razlog neprocjenjivom osjećaju uspjeha kada se izvrši neka akcija.

Plavi krug predstavlja radijus zvuka. a Takumina puška je ovdje vrlo korisna.

Za ovaj žanr je karakteristična visoka težina, pa tako ni Shadow Tactics nije izuzetak. Zdravlje članova vašeg tima vrlo je malo te se brzo gubi što vas automatski odvraća od bilo kakvog direktnog konflikta i potiče na razmišljanje kako situaciju riješiti što bezbolnije. Ipak, nekako se ne mogu oteti dojmu da je igra lakša nego li su to bili Commandos 2 ili Robin Hood. Svaki od likova ima širok raspon sposobnosti koji u nekim situacijama ne čini nekog od njih nezamjenjivim. Upravo je to bila čar tih igara, tim prepun članova s različitim sposobnostima je trebalo koristiti kao jedan stroj koji radi zajedno. Ne događa se često da vam se čini kao da imate i previše toga na raspolaganju, ali se zna dogoditi što ponekad smanjuje napetost.

Krovovi nude potpuno nove mogućnosti neprimjetnog kretanja.

Srećom, tu je tipka za brzo spremanje pozicije jer se igra zasniva na sistemu uzastopnih pokušaja, što podrazumijeva često spremanje i ponovno pokretanje posljednje spremljene pozicije. Iako se čini pomalo repetitivnim, zapravo je vrlo praktično i zabavno. Ako vam prvi pokušaj ne uspije, od drugog vas dijeli jedan pritisak na F8 i ekran za učitavanje od par sekundi. Isto tako, to potiče dodatno eksperimentiranje s taktikama i reakcijama neprijatelja, što dodatno produljuje trajanje igre.

Malo F5 pa malo F8

Kako bi stvari bile raznovrsnije, postoji više vrsta neprijatelja. U svrhu toga da sami otkrivate njihove slabosti, spomenut ću samo dvije. Prvi su obični vojnici koji bi dušu prodali za malo sakea i jedne su od najvećih naivčina u svijetu igara. Drugi su pak samuraji, istrenirani majstori katane koje je nemoguće ubiti osim ako Mugen ne uđe u dvoboj s njima ili ako kombiniranjem radnji dvaju članova ne uspijete omamiti i eliminirati ih.

Ipak je prošlo više od desetljeća otkad je Commandos 2 izašao i neke stvari su se morale promijeniti ili barem evoluirati. U ovom slučaju to je tzv. Shadow Mode koji je na neki način bio prisutan još u Desperadosu, no ovdje je doveden do perfekcije. Riječ je o simultanom izvođenju akcija više članova. Pritiskom na tipku Shift i lijevim klikom na radnju i neprijatelja, ta radnja se sprema u memoriju određenog člana tima. Potom drugom članu možemo zadati neku drugu radnju. Pritiskom tipke Enter, te radnje će se izvršiti u isto vrijeme, a uspješno izvođenje može dovesti do akcijskih sekvenci na kojima bi čak i Hollywood zavidio.

Vidno polje neprijatelja ovisi o svjetlosti što dodatno mijenja pristup taktiziranju.

Ovakve igre je oduvijek krasio crtački grafički stil gdje smo dobivali predivne detalje na zgradama i okolišu dok bi sami likovi bili u 3D-u. Ovaj put je grafika doživjela potpuni prelazak u 3D što nam omogućuje potpunu kontrolu nad kamerom, pritom zadržavajući šarm svog crtačkog stila. Glazbena podloga pamtljiva je i savršeno se uklapa u misije što znatno podiže atmosferu. Glasovna gluma je sasvim solidna, dok su dijalozi ponekad klišejizirani, no većinom su dobro napisani i razumljivo vode priču dalje.

Šuriken i katana ubojita su kombinacija.

Raznolikost mapa je predivna. U jednom trenutku napadate zidinama opasanu Osaku, dok se u drugom šuljate kroz tržnicu lokalnog sela pritom pazeći da vam se tragovi ne vide u svježem snježnom prekrivaču. Isto tako, svaka od misija u prvom prelasku traje minimalno 45 do 60 minuta, s time da postoje medalje koje se dijele za što brži prelazak pa se neke misije mogu proći u čak deset minuta. To daje dodatnu motivaciju za još barem jednan prelazak kako bi se otkrile sve tajne koje nam se skrivaju.

Još samo jedan pokušaj!

U godini koja nam je donijela Hearts of Iron IV, Civilization VI, Stellaris i Total War: Warhammer, ova strategija mi je osvojila srce. Riječ je o posveti starom i dugo neprisutnom žanru, a u isto vrijeme i svježi pristup koji bi mogao privući natrag starije igrače, a nove poslati u potragu za klasicima. Upravo zbog toga te zbog zaraznog gameplaya i predivne grafike je meni osobno ovo strategija godine i jedna od najboljih igara 2016. Ovo je topla preporuka ne samo ljubiteljima žanra i nostalgičarima, već i novim igračima koji traže izazov i zabavu. Riječ je o iznenađenju godine koje se ne bi smjelo propustiti.