Recenzija | Shin Megami Tensei III: Nocturne HD Remaster

Još jedna recenzija, još jedan remaster, još jedan bog odbačen. Atlus nam donosi stari klasik u novom ruhu. Shin Megami Tensei III: Nocturne HD Remaster (ah, Japanci i njihovi naslovi) vratio se na sve važnije platforme trenutne generacije kako bi vas pripremio za nadolazeći peti nastavak istog serijala. Jesu li odradili pravedan posao ili su nas bacili u ralje programerskog kaosa?

Kaotična nostalgija

Nocturne je igra stara 18 godina! Kao punoljetni JRPG, Nocturne je proizvod mističnih ranih dvijetisućitih kada je PS2 bio divlji pionir kreativnih i nadobudnih naslova. Kao treći dio cijenjenog SMT serijala, u Japanu je bio samo nadogradnja već viđenog, ali za nas zapadnjake je Nocturne mnogima bio prvi susret s brutalnom težinom borbe i čudnim, posebnim postapokaliptičnim tonom. No, to je bilo tada. Kako se Nocturne drži sada i koje promjene dolaze s novim izdanjem?

SMT III počinje krajem svijeta. Tokio je jedino što je preostalo od ljudske civilizacije, sada sklopljen u šuplju sferu zvanu Vortex World, sa suncem (mjesecem?) Kagutsuchi u sredini sfere. Bačeni ste u ulogu srednjoškolca koji je ni kriv ni dužan postao Demi-Fiend – polu-čovjek, polu-demon. Svijet se mora preporoditi, a u Tokiju se sada nalaze sve anđeoske i demonske sile sa svojim interesima i planovima. Hoćete li prihvatiti demonsku narav? Ima li smisla ostaviti svijet u kaosu? Je li moguće napraviti utopiju za ljude i demone? Mnoga vas filozofska pitanja čekaju skrivena iza sati i sati borbe.

Digidemoni? Pokemonsteri?

Borba je glavni razlog zašto ste tu. Tradicionalna japanska borba na poteze, sa začinima. Ne očekujte nikakve moderne olakšice, Nocturne vas ne drži za ruku. Trčite u trećem licu po 3D područjima i mapi Tokija s nasumičnim borbama svakih par koraka, baš kako priliči igri iz 2003. Demi-Fiend je stalan član skupine, a s vama su još 3 demona u grupi. Kroz igru skupljate demone, tj. igrate Pokemone za odrasle i često ih mijenjate ovisno o potrebi. Vjerujte mi, trebat će vam sva demonska pomoć ikad. Borbe su česte, brze i situacija se može znatno promijeniti u samo par poteza.

Potezi su glavna mehanika – Press Turn sustav je glavna inovacija u Nocturneu, osnova za sve daljnje evolucije borbe u serijalu i sporednim igrama. Tipično, imate jedan potez po liku u grupi prije nego što neprijateljski demoni krenu sa svojim potezima na isti način. No, ako uspijete pogoditi njihove slabosti (vatra protiv leda itd.) ili vas igra blagoslovi kritičnim udarcem, dobivate dodatan potez i produžujete svoj napad. Ako nastavite nizati uspješne napade, možete odraditi cijeli još jedan krug odmah bez protunapada. Problem je što ista logika vrijedi i za protivničku stranu.

Nadalje, ako vam je napad izbjegnut ili na neki drugi način poništen, gubite potez. Opet, isto važi i za drugu stranu. Ključno je imati šarolike vrste demona u grupi i na lageru, jer samo sa raznim elementalnim napadima i obranama možete preokrenuti Press Turn sustav u svoju korist. U jednom trenutku možete biti potpuno sigurni u svoje demonske vještine, a u drugom vas Nocturne nemilosrdno ruši na tlo i sili vas mijenjati taktike.

Gdje i kako kupiti Nocturne? Postoje razlike između dostupnih izdanja Nocturnea, ovisno o platformi na kojoj želite igrati. Malo povijesti za početak: Nocturne je u svom originalnom izdanju izašao samo u Japanu i bio poprilično uspješan, do te mjere da je Atlus odlučio proširiti igru dodatnim demonima, krajevima i posebnom gošćom – Dante iz Devil May Cry™ serijala može vam se pridružiti! Ako niste znali, to je bio dogovor s Capcomom: Atlus dobije Dantea u igru, a Atlusov poznati Demonski Slikar Kazuma Kaneko dizajnira Devil Trigger transformacije za Dantea i Vergila u DMC3. Suradnja iz snova. Ekspanzija s Danteom se zove Nocturne Maniax i to je verzija koju smo mi na Zapadu dobili godinama poslije, skupa s famoznom naljepnicom na kutiji koju internet dan danas obožava. No, Maniax nije zadnja verzija – Atlus je kasnije izbacio i Nocturne Chronicles koja mijenja Dantea s Raidou Kuzunohom – protagonistom manje poznate Devil Summoner spin-off franšize serijala. E sad, problem je što se Raidou oblači i ponaša kao japanski policajac ranih godina dvadesetog stoljeća, što ne paše nekim dijelovima azijskog tržišta… Sada, kada je Nocturne HD dostupan svugdje na globalnom tržištu – koju je verziju Atlus odlučio preprodati? Pa, sve! Ako uzmete novo izdanje na konzolama, imate Nocturne Chronicles verziju, a Maniax verzija sa ujkom Danteom je plaćeni DLC, jer tako se tata Capcom ne ljuti. No, ako uzmete verziju na Steamu, imate originalnu, osnovnu verziju Nocturnea bez dodataka, a Chronicles je besplatan DLC kojeg morate preuzeti sami. Zašto? Jer na taj način mogu odvojiti Raidou sadržaj kao DLC i jednostavno ga ne prodavati na azijskom tržištu i izbjeći neugodnosti. Maniax DLC je, naravno, i dalje dostupan kao plaćeni dodatak. Ukratko – koju god platformu odabrali, imate punu verziju Nocturnea. Samo skinite Chronicles DLC na Steamu prije nego što krenete, a ako vas zanima Dante, računajte da će vas izaći malo skuplje. Osim spomenutih, postoje i dva dodatna DLC-a koje donose dodatnu pozadinsku glazbu iz drugih igara u serijalu i dvije nove tamnice gdje je lakše nabaviti novac i XP ako ste zapeli u glavnoj kampanji. Nije obavezno, samo da znate.

Demonski arsenal

Demone grabite na dva načina – diplomacijom i fuzijom. Ako u borbi ostane samo jedan demon na polju, možete s njima pokrenuti razgovor (ako su voljni, jasno). Baš kao u stvarnom životu, dajete im sve – novac, zdravlje, kozmetiku, ljubavne savjete – a najčešće ne dobijete ništa bitno. Ponekad vam se smiluju i pridruže grupi, ali znajte da je ovdje znatno teže od drugih kontakata u, recimo, Persona serijalu. Demoni su kaotična stvorenja, nemojte računati na njihovu iskrenost. Fuzija je ključni sastojak SMT serijala – spajanje tj. žrtvovanje dva ili tri demona u novi, jači primjerak. Fuzijom nasljeđuju sposobnosti od žrtvovanih demona i samo tako možete dobiti izvrsne kombinacije vještina i karakteristika.

Kao primjer, nekim čudom sam imao Jack’O Lantern, vatrenog demona, s ledenim dahom, što je značilo da je svaki vatreni protivnik bio puno lakši jer bi Jack upio vatru i uništio protivnički napad, a dodavao poteze našem napadu s ledenim dahom. Upravo zbog ovakvih manipulacija borbe Nocturne postane čista zaraza brojeva, kombinacija i puke sreće. Moguće sinergije demona su praktički neograničene i Nocturne je toga jako svjestan. Nakon relativno laganog uvoda, igra brzo traži od vas sve veću dozu eksperimentiranja s fuzijom kako biste uopće ostali živi.

Demi-Fiend kao polu-demon ima i svoju mehaniku – Magatame, demonske bube koje mijenjaju statistike po potrebi. Magatame su skrivene po dućanima, svijetu i kao nagrada nakon boss borbi, a svaka Magatama mijenja Demi-Fiendove sposobnosti i slabosti. Potrebno ih je često mijenjati i aktivno tražiti, jer pravilno složen Demi-Fiend može dobro surađivati sa svakom vrstom demona. Naravno, demoni mogu i evoluirati u nove oblike, dati vam dodatne predmete, pomoći u diplomaciji, možda i još štošta. (Čuvajte svoju prvu Pixie. Vjerujte mi na riječ.) Sve se vrti oko pravilnog odabira i korištenja demona, jer igra nema sustav opreme za likove.

Minimalistički stil s minimalno promjena

Nocturne apsolutno vrijedi odigrati i zbog specifičnog stila i atmosfere. Za razliku od popularnije Persone, ovdje nema ničeg simpatičnog i pomodnog. Vortex World je melankolično, snovito mjesto, privid ljudskog traga kojeg znamo. Labirint Amala je ultra-stiliziran sklop hodnika pun zamki i lukavih duhova i demona. Kaneko dizajnovi likova i demona su ikonični i bez premca, a glazba Shoji Megura je zlatna sredina između dubokih, ambijentalnih udaraca starijih igara i novijih melodija električne gitare. Priča postoji i ima jako interesantne ideje, ali je potpuna suprotnost jednoj Personi. Ovdje nema duge ekspozicije, puno čitanja teksta ili gledanja animacija – Nocturne vas želi baciti u ralje borbe i zbunjujućih hodnika što više moguće. Jednako tako, sa šest različitih krajeva i raznim bonusima u NG+ modu, Nocturne vam može trajati puno više od osnovnih pedesetak sati za jedan prolazak.

No, ima li što novo u Remasteru? U konačnici, Atlus traži punu cijenu za ovo izdanje (plus još sitniša ako želite baš sve, pogledajte u okviru). Nisu valjda samo prebacili netaknutu PS2 verziju u Unity i naplatili indijskom freelanceru jedan obrok, a ostalo u džep? Pa… Čini se da je tako. Nocturne izgleda jako lijepo kao PS2 igra, ali ne bi ih valjda ubilo da pročiste teksture i promijene osvijetljenje u nešto naprednije. Razlike u osnovi nema od PS2 verzije – osim rezolucije, Nocturne izgleda i, najbolesnije, zvuči gore! Zvuk je kompresiran do boli, gore nego u originalu, potpuno mi nejasno zašto. Nocturne ima sjajne borbene teme i ambijentalnu glazbu koja ovdje zvuči kao da je prošla lošu konverziju u mp3ice za prodaju u Neumu. Još je čudnije čuti potpuno novu glasovnu glumu za glavne likove i razgovore koji su kristalno jasni (i sasvim pošteno odglumljeni) naspram svega ostalog.

Cijenim činjenicu da nisu htjeli mijenjati išta u sadržaju ili atmosferi Nocturnea, ali baš da su morali zadržati i vazelinski filter preko ekrana koji je služio svrsi za CRT televizore, mislim… Osim manjka površnih promjena, nema ni dodataka koje olakšavaju snalaženje u samoj igri. Zaboravite lako pregledavanje statistika demona tijekom borbe ili kratice za podmenije – jedina promjena koju su uveli jest odabir naslijeđenih vještina tijekom fuzije. Ne morate više ulaziti i izlaziti iz fuzije dok ne dobijete željenu kombinaciju; samo odaberite što želite iz padajućeg menija. Jako korisno, što samo dodatno zbunjuje zašto nisu mogli dodatno doraditi neke manje sitnice. Gdje je granica očuvanja stare igre i dovođenja klasika do modernijih standarda? Atlus kaže da se ništa bitno ne mora mijenjati, a je li vam to po volji prosudite sami.

Da zaključimo – Nocturne je fantastičan JRPG, sada dostupan za moderne sustave i očuvan za buduće naraštaje. Težak do vraga, beskompromisan u svojim idejama i tradicionalan u svom izvođenju, ali ne i svojoj estetici. Ako nikad dosad niste igrali SMT serijal ili ste započeli s Personom, vrijeme je da se upoznate s pravim izazovom i promijenite stav o JRPG-evima. Kao reizdanje, novi Nocturne ne nudi lijepu nadogradnju i ne šljašti dodacima poput foto-moda ili potpuno novog sadržaja, ali je sama igra toliko dobra da vam neće biti važno. Oboružajte se Goetiom i Necronomiconom, skupite sve demone, navucite se na SMT, odigrajte još i IV i Strange Journey i iščekujte SMTV skupa s nama.