Recenzija | South Park: The Fractured But Whole

S obzirom na to da je The Stick of Truth ostavio dojam vrhunske igre u kojoj je scenarij kao i sama igra nešto najsmješnije što sam dosad odigrao, očekivanja su bila velika.

Konačno je vani. Nakon par odgoda (za zadnju je postojalo nagađanje da će se igra raditi za Switch), igra je izašla za PC, PS4 i Xbox One. Prvi naslov je radio Obsidian (kojeg možete odigrati i na PS4), a Ubisoft San Francisco je preuzeo palicu za drugi nastavak. Ovo mi je treća igra iz South Park univerzuma, prva je bila South Park Rally na PS1, a druga The Stick of Truth na PS3. U obje igre sam uživao i proveo minimalno 50-tak sati. 

Borba superjunaka 

Igra počinje Cartmanovim monologom o pronalasku nestale mačke za koju je ispisana nagrada od $100, pomoću koje bi mogao financirati vlastitu franšizu likova – Coon and friends. Kao i u prvom nastavku, postoji protivnički tim koji se zove Freedom Pals, a njegov vođa je Timmy. Ako ste igrali prvi nastavak, ne brinite, ovog puta će vas Jimmy teleportirati po gradu. Oba tima zapravo žele pronaći mačku što je prije moguće kako bi franšizu koju predstavljaju putem filmova i serija mogli unaprijediti do super franšize.

Ja na kreku.

Ovoga puta u igri nema zombija i fetusa nacista te gnomova, ali to je naravno nadomješteno borbom protiv policajaca, djevojaka, mafije, šestaša, rakova i naravno međusobno kolega. Igra počinje odmah nakon The Stick of Trutha te nastavljamo kao King Douchebag kao što i zaslužujemo. Nakon prve borbe dolazi do ranije navedene promjene franšize u koju zapravo mi nismo ni uključeni te nas Cartman ponovo uključuje u igru (samo zato što smo, eto, odlučili stajati pored njega). Zatim se bira svoj kriptonit. Izaberite što vam u tom trenutku najbolje paše jer kasnije ćete ih moći dodavati, a i izbor će vam biti veći. 

Svijetla točka

Borba u The Fractured But Wholeu mnogo je kompleksnija i ne traje 75 sekundi kao u prethodniku. Omogućeno je i kretanje lika u borbenom polju te svaki od mogućih napada ima radijus u kojem pogađa neprijatelja (ili liječi saveznika). Polje uvijek izgleda kao pravokutnik podijeljen u tri ili četiri reda. Svaki saveznik ima 3 mogućnosti napada, a svi zajedno na vrhu ekrana imaju liniju koja se puni uspješno izvedenim napadima, kao i pravovremenim pritiskom na tipku prilikom obrane od napada protivnika. Kada se linija napuni, otvara se novi super turbo ultimate napad koji se može iskoristiti samo u tom krugu. Znači, nema planiranja u stilu „to bih mogao ostaviti za poslije“, no može se birati s kojim likom želite izvesti napad (ja sam spamao Call Girl i Toolsheda).

Nema labavo!

U igri postoje i dodatni zadaci u pojedinim borbama koje moramo ispuniti ili dolazi do game overa. To su obično boss borbe iako na najtežoj razini nema borbe u kojoj nisam strepio hoću li umrijeti ili pobijediti. Ipak, preporučujem igranje na najvećoj težini jer su lakše težine šetnja kroz igru. 

Lokacije i likovi

Igra je gotovo ostala ista po pitanju mape. Onima koji su igrali prethodnika, kretnje će biti poznate, uz izuzetak par novih puteva, ali i mnogo novih zgrada poput Freeman’s Tacos, staračkog doma, fast food i talijanskog restorana, striptiz kluba, pivnice, većeg U-Stor-It skladišta itd. Više ne postoji mogućnost gubljenja u šumi, a Kanada i kanalizacija su zatvorene. Jimmyjevi Fast Flagovi su više-manje isto raspoređeni kao i u prvom nastavku.

Dobrodošli u Shitpa grad.

Od likova imamo standardnu ekipu s par pridošlica: {spoiler}Morgan Freeman kao dio kompletne igre, Towelie, Broflovski familija, a nedostaju nam Terrance i Phillip, Satan, Chef itd.{/spoiler} Tim možemo sastaviti od dvanaest različitih likova, od kojih su novi Craig, Clyde, Wendy, Scott, Token i Tweek. Svaki lik ima backstory koji možete popuniti rješavanjem njihovog sidequesta.

Stare novosti

S obzirom na to da se radi o različitim franšizama, odlična stvar je i promjena prdeža koje sada u borbi koristimo za sprječavanje neprijateljskog napada. Tu je i buddy opcija koju koristimo kako bismo došli na vrh zgrade i pokupili taj chest. Ono što je drugačije je da nema više Facebooka. U The Fractured But Wholeu tražimo pratitelje za Instagram odnosno, kako se u igri zove, Coonstagram, a da bi nas osoba krenula pratiti, potrebno je „baciti“ selfie s njom. Ovaj put je bitno tko ima više pratitelja, Coon and friends ili Freedom Pals. Ako niste sigurni imate li neku osobu već kao prijatelja, nakon drugog selfieja vam se omogućuje uređivanje slike (ništa pretjerano, ali zgodan detalj). Ako vas zanima koliko sam ja slika uredio, odgovor je nula. 

Guštanje s Classi.

Do kakice u 4 koraka

U igri postoji par mini-igara. U jednoj se morate posrati u svaki WC u gradu, ali ovaj put gameplay nije samo stiskanje odgovarajućeg dugmeta na kontroleru, nego postoje četiri razine, pri čemu je prva najlakša, a četvrta najteža. Ako netko od vas dobije četvorku iz prvog pokušaja, neka mi se javi, zvat ću ga Kralj Govnar tjedan dana. Druga mini-igra imena Economic Mini Game odvija se u banci i više-manje se radi o sreći. U njoj imate kolo sreće preko kojeg, nakon što ga zavrtite, dobivate određenu sumu novaca na vaš bankovnom računu i bonus. Polje koje ste dobili tada postaje bankrot. Igra traje dok se ne uzdignete na višu ekonomsku razinu nakon čega možete spremiti poziciju i probati dalje. Ima još par igara, ali one su povezane s pričom te ih samim time ne želim otkrivati.

Mephesto guzoljubac.

Već viđeno

U usporedbi s prvim nastavkom, South Park: The Fractured But Whole ima manji replay value. Bez obzira na to što izaberete na počeku igre, sve ostaje isto, osim vašeg backstoryja kojeg Cartman mijenja (potpuno nebitna stvar) jer svaki superheroj mora imati backstory. The Stick of Truth prošao sam minimalno pet puta, a ovu igru samo jednom što dokazuje da je sve na istu šprehu; ponavlja se prvi nastavak uz izmjene likova, društvene mreže, borbe, a ostatak kao da je već viđen. Prvi nastavak je u pojedinim državama bio dosta cenzuriran, a kako cenzura u ovom nastavku ne postoji, izgleda da su se kreatori dosta suzdržavali radi izbjegavanja iste. Zbog svega toga, The Fractured But Whole neke bi mogao razočarati, ponajprije one kojima je odličan prethodnik povisio očekivanja.

{loadposition recenzija}