Recenzija | Super Mario Odyssey

It’s-a Me, Mario!

Mario, najpoznatiji vodoinstalater svih vremena opet je s nama, ovaj put mora spasiti princeee… Čekaj malo, opet ista priča… Pa dokle Nintendo misli musti ovu franšizu s jednom te istom šablonom? Spašavamo ju skupa s njime već 30 godina. Dokle više tako? Pa, ako je suditi po ovoj najnovijoj avanturi simpatičnog brkonje, spašavat ćemo princezu dokle god treba jer Nintendo i nakon bezbroj iteracija franšize opet uspijeva napraviti igru koja je već sada legendarna i koja opet kroji neke nove ideje i staze za sve buduće igre žanra, a radi to na tako besprijekoran način da većina developera može samo sanjati i težiti tome da se barem približe ovakvoj razini fluidnosti, zabave, beskrajnog šarma i grandiozne avanture.

Svadbena zvona

Bowser se vratio, oteo Peach i na Mariju je da ju spasi od unaprijed propalog braka, ali uz pomoć novog suputnika, malog i simpatičnog Cappyja. Na početku plah, Cappy bježi od Marija kojeg je Bowser nokautirao u kraljevstvo kapolikih stvorenja rase Bonneter, no uskoro se dvojac poveže. Mario sazna da je Bowser oteo i njegovu sestru, Cappy se pretvori u poznatu Marijevu kapu i skupa kreću u avanturu. Cappy je poseban po tome što može opsjednuti skoro sva živa bića i direktno ih kontrolirati.

“Sretni” mladenci

Tu dolazimo do male revolucije u gameplayu što se tiče svih žanrova jer samo ta sposobnost iz temelja mijenja neke standardne koncepte klasičnih platformera i ostalih igara svih žanrova. Bacanjem Cappyja na nekog neprijatelja dobivamo kontrolu nad tim likom i sve sposobnosti koje isti ima. Kad opsjednemo žabu, imamo visok skok, opsjedanjem Bullet Billa (ogromni projektil) možemo letjeti i razbijati kamenu građu u svrhu prolaska nekog djela razine ili pronašli neki skriveni kutak koji donosi zanimljive stvari. Opsjedanjem ribe imamo neograničen zrak pod vodom. Likova ima jako puno i svaki mijenja gameplay i daje pregršt novih mogućnosti za prolaz kroz svjetove.

Očito je da su developeri jako mnogo vremena i truda uložili u prilagodbu svijeta i njegovih žitelja baš za tu sposobnost jer stvarno treba puno mašte i znanja da se to realizira, a da funkcionira – a funkcionira besprijekorno i nikad ne dosadi jer jedva čekate saznati što se sljedeće može opsjednuti i koje su mogućnosti nakon toga. Zbog te jedne stvari, igra nikad nije dosadna i uvijek ima onaj osjećaj nečeg novog iza svakog ugla.

Ajmo opet!

Odiseja

Mario i Cappy će posjetiti mnoge dijelove svijeta, točnije 14 kraljevstva, a u tome će im od velike pomoći biti brod Odyssey kojeg dvojac nadograđuje počevši doslovno od bačene krntije pa do prekrasnog plovila kojeg ukrašavamo raznoraznim suvenirima koje skupljamo kroz avanturu. Suveniri, ali i hrpetina različitih kostima za glavni dvojac kupuju se u trgovinama koje se nalaze u svakom kraljevstvu. Za kupovinu su potrebni novčići, novčići koje Mario skuplja već desetljećima i mislili biste da je nešto i uštedio, ali na našu žalost nije, pa tako krećemo od nule.

U igri postoje dvije valute, klasični zlatni novčići i novčići specifični za svaki svijet. Oba imaju istu svrhu – kupnja kostima, naljepnica, suvenira, ali i power moonova koji su glavni pokretač Odysseya u svrhu odlaska u druga kraljevstva. Na svakom levelu moramo skupiti određen broj power moonova da bismo krenuli dalje. Power moonova ima stvarno pretjerano mnogo – oko 900, da 900, za hrčke i premalo – ali užitak ih je tražiti i smišljati kako uopće doći do nekih jer, iako su uglavnom na vidljivom mjestu, neki su stvarno dobro sakriveni i treba malo truda za njih.

Kol’ko power moonova…

Igra u globalu nije teška, mogu slobodno reći i prelagana naspram ostalih igara u serijalu, ali meni osobno to ne smeta jer je toliko igriva da se lako prijeđe preko toga. Game overa nema. Ako poginete, vraćate se na mjesto pogibije ili malo dalje; nema kažnjavanja za neuspjeh. Nekima će to smetati, ali treba imati na umu da je ovo igra za opuštanje i da je namijenjena svim uzrastima iako će stare mazge vjerojatno najviše uživati.

Poginuti nije lako jer kontrole su savršeno responzivne i upravljanje Mariom je već nakon 10 minuta čista automatika. Na raspolaganju su klasični skok, odbijanje od zidova, tzv. ground pound, kad Mario skoči pa silinom padne dolje. Imamo na raspolaganju i malo naprednije poteze poput skoka zatrčavanjem, duplog skoka uz pomoć Cappyja, dive poteza itd. Ako i poginete, uglavnom je to vlastitom krivnjom iako kamera ponekad zna zapeti ili biti malo sporija pa zablokira vidno polje na ekranu, ali takve su stvari prerijetke da bi narušile ukupan doživljaj.

Mario Switch

Igra na Nintendo Switchu izgleda prekrasno. U handheld modeu vrti se u stabilnih 60 fps-ova uz poneki pad koji je jedva primjetan i ne utječe na ništa. Draw distance je smanjen i ponekad ima vidljivog iskakanja tekstura, ali samo ponekad. Istaknuo bih i tzv. jaggies, nazubljene rubove na objektima i likovima koji se pogotovo vide na okinutim screenshotovima. Nije to nista ružno i sasvim je shvatljivo za konzolu na kojoj se izvodi. Izvođenje je, dakle, uglavnom fluidno i zadovoljavajuće.

Napokon malo predaha

U docked modeu igra je sasvim druga priča. Famerate je konstantan, a vizuali kristalno čisti te s većim draw distanceom i odličnim teksturama. Preporučujem igranje na taj način jer daje potpuno vizualno iskustvo, ali i u handheld modeu ne gubite ni malo magije koju ova igra pruža.

Nostalgično putovanje

Za kraj ću spomenuti dijelove igre koje će hardcore fanovi serijala najviše cijeniti. Na svakom levelu postoji dio igre koji se odvija u klasičnom Marijevom stilu; Mario postane 2D silueta i uz svima poznate melodije kreće u skupljanje novčića i napretka do kraja. Sve to kulminira jednom podužom i prekrasnom posvetom serijalu koja će stegnuti mnoga srca. 

Za završavanje igre treba između 10 i 20 sati. Sve ovisi o načinu na koji igrate i koliko istražujete svijet oko sebe, a vjerujte mi da se isplati. Igra je toliko čarobno zavodljiva da vas neće ni pustiti da sakupite tih 20 power moonova koliko je potrebno za odlazak i samo nastavite prema kraju. Poslije završetka igre čeka vas još mnogo toga: tajne, novi svjetovi, stari svjetovi koji se, jednom kad prođete kroz njih, transformiraju u skoro pa nove levele s novim putevima i hrpom novih stvari za skupiti, istražiti i obaviti. Super Mario Odyssey je igra koja jednostavno ne pušta i tjera vas da igrate još samo 5 minuta koje se na kraju pretvore u sate.

Lijepo smo to uredili.

Nintendu treba čestitati na revitalizaciji prastarog serijala i na sposobnosti da svakim novim nastavkom izmisli nešto novo i zanimljivo ne samo igračima, nego i konkurenciji koja onda pokušava kopirati neke koncepte koje ovaj div stalno izmišlja. Stari koncept je tu, ali poboljšan i moderniziran. Mario je fenomen gaming kulture i svatko treba odigrati ovu šarmantnu avanturu koja obiluje zabavom i humorom za cijelu obitelj. Čeka vas remek-djelo i vjerojatno jedna od najboljih igri desetljeća! Mario, odmori se, do novog nastavka koji jedva čekamo.

{loadposition recenzija}