Kada je 1928. objavio Zov Cthulhua, američki pisac H.P. Lovecraft nije mogao ni slutiti utjecaj svog opusa na popularnu kulturu 20. stoljeća nadalje. Priče o tajanstvenim i smrtonosnim kultovima, drevnim bićima koja snivaju u mračnim, zaboravljenim kutovima Zemlje te ludilu uzrokovanom spoznajom nedokučivog, golicale su maštu čitatelja i stvorile žanr kozmičkog horora gdje je naglasak na strah od nepoznatog i nepojmljivog.
Lovecraftova djela su bila ili inspiracija ili izravno adaptirana u druge medije, od kojih video igre nisu izuzetak. Iako prisutni u brojnim žanrovima, većina takvih uradaka su avanture, bilo iz prvog lica ili point & click varijanta. Poljski studio Plot Twist je pak donio zanimljivu odluku te su inspiraciju Lovecraftom realizirali na iznenađujući, ali dobrodošao način.
Bila je kišna večer…
The Last Case of Benedict Fox je 2D metroidvania s krimi i okultnim štihom smještena u SAD, točnije Boston, 20-ih godina prošloga stoljeća. Preuzimate ulogu titularnog detektiva s darom za nadnaravno koji prije početka igre biva povezan s bićem iz druge dimenzije znano jedino kao Pratilac (iliti Companion). Tražeći način koji bi ih mogao odvojiti, Benedict saznaje za određeni ritual čije upute drži njegov otuđeni otac. Dospjevši na njegovu kućnu adresu, zatečete praznu raskošnu vilu te ubrzo nailazite na tijelo njezinog vlasnika.
Što je u većini priča slijepa ulica, u The Last Case of Benedict Fox je samo početak. Naime, prilikom pregleda tijela, javlja se Pratilac te Benedictu nudi opciju ulaska u očev dio Limboa, što on prihvaća. Limbo ovdje predstavlja dimenziju koja je manifestacija raznih osjećaja i sjećanja preminulih te je dom bićima nastalih sličnom metodom i čija ishrana su pretežito emocije, ali se neće buniti mesom uljeza. Ovo neobično mjesto tako postane glavno područje igre te u njemu morate naći rješenje misterija ubojstva Benedictovog oca te upute za ritual separacije.
Igra sjenki
Unatoč neuobičajenom settingu, polazište gameplayja u The Last Case of Benedict Fox su standardi metroidvanija: istražujete veliko područje segmentirano na različite, međusobno povezane lokacije; borite se s raznim neprijateljima, izbjegavate prepreke u maniri platformera te skupljate resurse i opremu koja omogućuje daljnje istraživanje. Iako se drži postulata žanra, Plot Twist u njihovoj realizaciji stavlja naglasak na opreznost i promišljenost.
Prva stavka gdje je to vidljivo je sustav borbe. U borbi na raspolaganju imate bajunetu za bliske susrete i modificirani signalni pištolj koji najčešće služi kao finišer te se puni udarcima bajunete. Pošto Benedict nije pretjerano mobilan, morate planirati i tempirati poteze, bilo da se radi o udarcu, izmicanju ili pariranju. Shodno tome, ne očekujte ni razvikani kombo sustav. Imate brzi i jaki napad bajunetom, pucanj pištoljem te dodatne sposobnosti Pratioca ali su vam osnove dovoljne.
Nadovezano na to, nadogradnja lika je vezana uz dva resursa. Prvi se zove Bits ‘n’ Pieces, predstavlja ostatke sjećanja osobe, dobijete ga skupljanjem collectiblesa te ga koristite za kupovinu i nadogradnju opreme. Drugi resurs je Tinta, tvar od koje su sastavljene spodobe u Limbu te služi za otključavanje dodatnih sposobnosti Pratioca, bilo borbenih, bilo navigacijskih (poput dvostrukog skoka). Valja napomenuti da se ona gubi u slučaju smrti te ju potrebno uskladištiti putem sidra, prolaza koji povezuju Limbo sa stvarnim svijetom.
Druga stavka koja odražava igrin sporiji tempo je uporaba zagonetki, koje se razlikuju po tipu i kompleksnosti. Početi će te s jednostavnim potragama za ključevima, no kako igra odmiče, rješavati će te mozgalice u stilu starih Resident Evila te dešifrirati poruke pisane u izgubljenom antičkom pismu. Osobno mi je uporaba zagonetki bila dobra ideja, ali može se reći da u nekim slučajevima znaju usporiti tempo igre.
Ako ikoji od navedenih elemenata zvuči prejednostavno ili komplicirano, ne brinite. Kada počnete igru, možete izabrati između postavki zadanih od studija ili ih možete podesiti po vlastitom ukusu. To uključuje težinu borbe, detaljnost mape te čak i mogućnost automatskog rješavanja zagonetki (ako su ostvareni određeni uvjeti). Iako sam ju odbacio pri pokretanju igre, moram priznati da je hvalevrijedno dati igraču opciju konfiguriranja svog iskustva u određenoj mjeri.
Sve je u tehnici
Glavni adut The Last Case of Benedict Foxa je svakako njezin izgled. Ljudski likovi i čudovišta su inspirirani stop-motion filmovima Tima Burtona, ali umjetnički dojam umanjuje nemali broj nezgrapnih animacija. Najviše pažnje je dobio okoliš, bilo da se radi o opulentnoj knjižnici ili zapuštenoj močvari. Scenografija je detaljna dok pametna uporaba osvjetljenja i efekata čestica efikasno dočaravaju atmosferu. Valja još spomenuti kontrast između prikaza istih lokacija u dvije različite dimenzije, čime se ističe mentalno stanje preminule osobe.
U usporedbi s vizualima, auditivna strana malo kaska. Soundtrack se sastoji od jazz glazbe u stvarnom svijetu i dark ambient skladbi u Limbu, no nijedna komponenta ne ostavlja jak utisak. Glasovna gluma je također prisutna, no svi glumci (izuzev Pratioca) zvuče kao da su pokupljeni s ulice te prvi put stavljeni pred mikrofon. Većina izvedbi je jednolično te nedostaje suptilnosti i takta.
Završen slučaj
Ironično, The Last Case of Benedict Fox iza prelijepe fasade krije nekoliko problema koji utječu na iskustvo igranja, bilo tehničke naravi ili sa stajališta dizajniranja igara. Upitne mehaničke stvari koje su mi najviše zapele za oko su nemogućnost korištenja dvostrukog skoka van označenih situacija te nevidljivost collectiblea na mapi. Shvaćam da druga stavka ide na ruku temi istraživanja i promišljanja, ali je malo iritantno kada imate otkrivenu cijelu mapu, nedostaje vam predmet za kompletni prelazak a nemate pojma gdje krenuti u potragu.
Više glavobolja uzrokuje veliki broj bugova, barem u trenutku pisanja ove recenzije. Tijekom igranja na PC-ju sam imao dvije instance gdje sam morao ponovno pokrenuti igru (zamrzavanje usred igre i tijekom učitavanja) te jedan achievement koji se neće otključati unatoč ispunjenim kriterijima. Uvidom u online diskusiju, zaključio sam da sam još dobro prošao. Drugi igrači spominju bugove koji ili onemogućuju daljnji napredak (nemogućnost prolaska skriptiranih sekvenci) ili ne spremaju postojeći (igra koristi autosave funkciju).
Usprkos navedenim poteškoćama, smatram da je The Last Case of Benedict Fox solidan naslov koji bi bez istih spadao u gornji dom predstavnika žanra. Baza i potencijal su tu, ali savjetujem da pričekate s isprobavanjem.
