Recenzija | Total War: Warhammer II

Još samo jedan potez i gotovo! I još jedan… I onda još jedan…

Za sve iskusne gamere među vama, ime Total War bit će vrlo poznato. Poznati RTS serijal rušio je granice virtualnih strategija svakim novim nastavkom te je nudio savršen balans između opuštenosti jendog Age of Empiresa i hardcore Paradoxovih strategija. Na mene je najveći utisak ostavio Medieval 2: Total War koji je svojim mračnim srednjim vijekom hranio moju želju za još samo jednim potezom kako bih i ovaj puta bio na dobroj strani pape. I išlo je serijalu stvarno odlično. Imali smo višestruke izlete u drevno Rimsko Carstvo. Zatim smo se branili od Atille, pokušavali preživjeti kugu srednjeg vijeka te smo čak imali priliku posjetiti egzotični svijet japanskih šoguna kako bismo osjetili okus japanskog feudalizma. Međutim, nedavno se dogodio zaokret u serijalu. Umjesto povijesnih tema, koje su već postepeno iskoristili, Creative Assembly okrenuo se svijetu fantazija, a njihova prva postaja bio je popularni visokofantazijski svijet Warhammera.

Nije Amazona, ali je jednako opasno.

Dvojka uvijek bude najbolja

Prije godinu i nešto sitno dobili smo prvi CA-ov pokušaj bacanja vlastitog dodira na fantasy serijal i dobili smo jednu interesantnu smjesu na koju se trebalo naviknuti. Bila je riječ o itekako kvalitetnoj igri kojoj su neke sitnice stajale na putu da ostane zapamćena kao ogroman plus u serijalu. Dvojka je tu da ispravi sve greške prethodnika i nadogradi na već dokazanim konceptima. Smatram da bi najbolje bilo krenuti od same radnje jer, na kraju krajeva, Total War igre igraju se zbog svojih imerzivnih mehanika i spektakularnih bitaka.

Odmah na početku kampanje će vas dočekati atraktivna borba.

Zapravo postoje četiri kampanje koje govore o dvije strane jednog događaja. Prva strana prati vilenjake ogromnog otoka Ulthuan u čijem se središtu nalazi Great Vortex, pijavica koja crpi magiju i Chaos koji se svako malo počne širiti svijetom. Prolaskom kometa zvjezdanim nebom poremetio se ciklus Vortexa što je rezultiralo podjelom snaga na otoku. High Elves i Lizardmen žele stabilizirati Vortex kako bi i dalje marljivo radio svoj posao, dok Dark Elves i Skaven žele kontrolirati moći Vortexa i predstavljaju suprotnu stranu konflikta. Radnja je dovoljno intrigantna da vam okupira pažnju, no ono što me iznenadilo je sama glasovna gluma koja je iznad svakog očekivanja. Odrađena je vrlo profesionalno i naracija će vas upravo zbog toga često uvući u svoj komplicirani lore.

Sjedim na oblaku i promatram bijele vilenjačke kule

Kao i u svakoj Total War igri, ona se dijeli na dva dijela. Prvi dio događa se na ogromnoj mapi čiji je Ulthuan samo manji dio. Riječ je stvarno ogromnoj mapi za koju će vam trebati dosta vremena i jako puno poteza da ju istražite. Kada smo kod poteza, ukratko ću objasniti sistem. Slično Civilization serijalu, u Total Waru dok ste na karti svijeta sve odrađujete u jednom potezu. Što znači da će i vrijeme teći u potezima, a za primjer možemo uzeti jednostavno istraživanje tehnologije koja će biti istražena, bezveze bacam broj, četiri poteza nakon što ste pokrenuli istraživanje. Stoga je vrlo važno iskoristiti svaki od tih poteza kako biste bili što učinkovitiji.

Budnim okom pazim na Vortex

Ne znam kako je vama, no meni je taj bird’s eye pogled uvijek bio privlačniji. Više toga se moglo kombinirati i više se događalo kad usporedim sa samim bojištem. Ne smijem zaboraviti spomenuti i intrige. Naime, moći ćete se aktivirati i u političkom životu te ovisno o opcijama koje koristite (npr. bal na kojem su dva rivala prisutna) možete dobiti potporu ili pak zlato. Isto tako, u mogućnosti ste regrutacije tzv. Hero likova koji imaju različite mogućnosti, od ubojstva generala do sabotiranja vojske ili pak izvidnice lokalnog gradića. Mogućnosti su ogromne, a na vašoj je mašti, dragi gameri, da iz tih mogućnosti napravite kampanju točno onakvom kakvom ju želite. I to je stvarno moguće, koliko god radnja bila linearna, kako ćete se vi širiti – hoćete li biti tiranin koji sve uništava kao da je fantazijska Kartaga ili ćete biti milosrdni i postepeno ujedinjavati kraljevstva – u potpunosti je na vama. Upravo u toj slobodi Warhammer II briljira.

Kaos krvavog bojišta

Kada se spustimo na zelene pašnjake vilenjačkih prostranstava ili se pak uputimo u snježne predjele Warhammera čekan as vizualni spektakl. Vizuali su predivni zbog čega su bitke itekako impresivne. Ne smijemo zaboraviti da je Warhammer svijet magije tak oda nećemo viđati samo strijele kako lete zrakom kao u Game of Thronesu, a ne, ovo je apsolutna fantazija i šarene magije će biti svugdje pa sam posve siguran da će vam čeljust pasti kad vidite što se sve događa na samom bojištu.

Ni ne znaju što ih čeka u zasjedi!

Same bitke su već tradicionalno totalvorovske, započinjete s fazom pripreme u kojoj možete instantno razmjestiti trupe u određenom početnom području. Šume su stvorene za skrivanje konjice koju ćete kasnije potjerati kao as iz rukava, dok će brežuljci biti strateški najpovoljnija pozicija za pješadiju kako bi imali prednost borbe nizbrdo. Sve te čimbenike valja uzeti u obzir kada se bori protiv protivnika te će isti čimbenici imati utjecaj ne samo na efikasnost trupa, već i na njihov moral. Dogodila mi se bitka u kojoj sam bio brojčano nadjačan, no imao sam poziciju na vrhu brežuljka. Iako sam gubio vojnike, dovoljno su dugo izdržali na strateški superiornijoj poziciji da bi moja konjica uspjela okružiti neprijateljsku vojsku te ih napasti odozada. Mogućnosti su svugdje, a s obzirom da bitke nisu baš lagane, trebat ćete imati dobar plan prilikom ulaska u sukob.

Uvijek postoji neki “ali”…

Sve to zvuči divno i krasno, ali sama igra ipak ima određenih problema. Iako nemam zamjerke na samu težinu igre te smatram da je uvod dovoljno dobro odrađen za pridošlice, i dalje mi je ostao osjećaj da kampanja vrlo brzo prestane praštati greške. Rekao bih čak prebrzo. Za iskusne igrače serijala to ne bi trebao predstavljati problem, no za početnike i one koji su odabrali baš sada ući u raznoliki svijet Total War serijala upravo bi to naglo otežavanje moglo označiti odbijanje od igre, što bi stvarno bilo šteta.

Ponovno ima i više nego dovoljno vještina za razvoj vašeg velikog vođe.

Također, koliko god zvukovna strana bila dobro odrađena, sama glazbena podloga me razočarala. Nema toliko pamtljivih skladbi koje bi po mom mišljenju trebale biti obavezan dio nekog fantasy naslova. S druge strane, koliko god vizuali bili impresivni, ponekad sam osjetio probleme s optimizacijom te bi se događao značajan pad FPS-a. Nije ništa strašno jer se rjeđe događalo, no s obzirom da usred bitke trebate imati dobre reflekse za brze manevre, zna zasmetati.

Na kraju moram spomenuti još dvije stvari. Prvo, nekima bi čitav Warhammer lore mogao biti malo prenapadan. Riječ je o puno informacija u jako malo vremena koje zahtjevaju dozu strpljenja i koncentracije kako bi se probavile i omogućile potpuno uživanje u igri. Drugo, sama formula serijala nije se toliko promijenila. Iako shvaćam da im je ova igra bila pokušaj usavršavanja Warhammera, što su skoro pa u potpunosti uspjeli, ne mogu se oteti dojmu da Total Waru treba malo noviteta u samom dizajnu Grand kampanje. Lijepo je bilo istraživati intrigu i skupljati materijale za magične rituale, no treba nešto više i nešto drastičnije.

Malo drukčiji pogled jer bez diplomacije nema pobjede.

Bilo kako bilo, RTS žanr se vratio u velikom stilu. Warhammer II je itekako kvalitetan naslov koji će one koji mu se posvete nagraditi gomilom sadržaja, no isto tako bi početnike mogao odbiti svojim zahtjevnim startom. U svakom je slučaju lijepo vidjeti da RTS ponovno žari i pali. Budućnost je svijetla.

{loadposition recenzija}