Recenzija | Vertigo 2

Roboti, kvantna fizika, simpatični vanzemaljci, ludi znanstvenici i kiša metaka. Ubacimo pokoji interdimenzionalni portal, dozu ciničnog montipajtonovskog humora i hrpu referenci na klasike pucačkog žanra. To je tek početak Vertiga 2. Nakon toga je sve luđe i impresivnije. O čemu se zapravo radi?

Aly Xpress

Moram priznati, očekivanja su bila ravna nuli pri prvom pokretanju. Vertigo 2 naizgled dolazi niotkud. Bez pretjeranog reklamnog budžeta potrebno je malo samostalnog istraživanja da ste uopće svjesni ove igre. Pretpostavljam da ste svi čuli za Valveovu VR uzdanicu Alyx, ali sumnjam da je većina u mogućnosti ju isprobati. Alyx je iznimno detaljni prijenos Half-Life akcije i svijeta u virtualnu stvarnost, sa pucanjem i interakcijom koju nitko drugi nije pokušao oponašati, bar ne na istoj razini. Što ako imamo studio svjestan svojih granica sa istim ciljem? Vertigo 2 je poprilično dobar odgovor.

Glavni producent i razvojni programer, Zach Tsiakalis-Brown, je bivši zaposlenik dragog nam GabeNa. Zapravo, Zach je praktički jedini član svog studija. Izuzev glasovne glume i određenih animacija, Zach je samostalno odradio cijelu igru; svaku igraću mehaniku, glazbenu pozadinu i 3D model. Šest godina razvoja mu je trebalo za izdavanje na Steamu, a još godinu dana da se igra pojavi i na PSVR2. Bitno je naglasiti, jer ovaj naslov nije jednostavan studentski projekt ili kraći VR eksperiment za skupljanje sitniša.

Vertigo 2 je punokrvna pucačina sa 18 razina u kampanji. Trebat će vam barem desetak sati, možda i više ako ste nekako gori od mene u ciljanju. Nakon kratkog uvoda gdje se upoznate sa izumiteljem Brianom, njegovim robotima i nadrealnim okruženjem podzemnog kvantnog reaktora, Vertigo ne skriva svoje uzore. Valveov pristup dizajnu se osjeti u svakom trenu. Odličan ritam pucanja, istraživanja i malo mozganja neodoljivo podsjeća na HL2.

Svaka razina sadrži nešto novo i iznenađujuće, zahvaljujući blesavom (šizofrenom?) tonu i lokaciji. Priča je potpuno suluda, puna situacija koje postoje samo zato jer zvuče predobro, ali se prikazuju potpuno ozbiljno i uspješno stapaju u jednu zabavnu cjelinu. Ideje za Vertigo su Zachu došle još u srednjoj školi kad je tek krenuo u VR kao hobi, ali baš zato zrači posebnim šarmom. Iskreno je glupo, zna da je glupo, pa zbog toga funkcionira bez problema.

Moj daleko najdraži (i potpuno neočekivani) dio je rat između dviju fakcija robota u jednoj od mnogobrojnih pećina reaktora. Na jednoj strani komunjare, na drugoj crkva Hiperkocke. (Ne pitajte.) Ovisno kojoj strani se pridružite, dobivate posebno oružje za ostatak kampanje i drugačiju sljedeću razinu. Svaka strana ima svoj set likova (s punom glasovnom glumom!), atmosferu, glazbu, drukčije borbe (jer, naravno, komunjare imaju stare puške, a hodočasnici pucaju svete lasere hiperkocke), itd. To je samo jedno poglavlje, a neki od drugih kandidata su: utroba divovske ribe, ogromno stablo sa živim sirupom, robotska tvornica koja definitivno stopostotno nema veze sa aperturama, alternativna zemlja gdje ljudi imaju šake umjesto glava…

Arsenal za pamćenje

Na svu sreću, lokacije nisu jedino što je raznoliko. Repertoar opasnih i čudnih vanzemaljaca je jednako divlji, sa preko 30 vrsta protivnika. Sve počinje lagano sa sporim plutajućim očima i humanoidnim robotima da bi na kraju završili sa eksplodirajućim pudinzima, dinosaurima i nevidljivim nindžama.

Kombinacije i količine meta u prostoru samo eskaliraju s vremenom, podjednako u zatvorenim i otvorenim prostorima. Nekoliko puta imate klasične sobe smrti sa valovima protivnika koje će vas pošteno oznojiti. Razine su često vertikalne i traže od vas konstantno kretanje i izbjegavanje.

Vanzemaljci su uvijek pametno složeni poput rebusa; kako napredujete kroz kampanju i pronalazite nova oružja, na isti način se razine postupno kompliciraju i traže od vas redovito mijenjanje pristupa. Ima i dobar broj sjajno odrađenih šefova, bez ponavljanja mehanika i svaki sa jedinstvenim rješenjem.

Standardna oružja poput pištolja, sačmarice, mitraljeza i bacača granata su tu, samo blago promijenjena u nešto apsurdnije. Sačma puca ionske čestice koje i dalje morate pumpati, a pištolj puca otrovnu vodu (ja mislim?) koja ima apsurdno detaljnu tekuću fiziku u svom kanistru. Revolver je moj izbor većinu vremena, ali postoji i bacač raketa, samo nisu rakete nego ogromni čavli zbog nekog razloga. Imate kristalni laser koji gubi preciznost što ga dulje držite upaljenim, čak i mač koji nije mač nego sklopiva kuka (?) koja implodira prikačenog protivnika u ništavilo.

Svako oružje se može i nadograditi ako pronađete skrivene kovčege. Nadograđeni revolver postane skoro pa snajper jer ima odličan nišan i stabilizator na ručki, recimo. Tek nakon prvog prolaska i obraćanja pozornosti na trofeje sam vidio da ima i skrivenih oružja, a tko zna gdje su i što rade! Razina detalja za svako oružje je na vrhunskoj razini, sa odličnim animacijama i zvukom.

Hvalevrijedan solo pothvat

Vertigo ne pati od uobičajenih VR boljki mladih i samostalnih indie programera. Možete ga igrati sjedeći ili stojeći, no ja bih preporučio stajati jer dizajn igre traži stalno i brzo kretanje, a izmicanje od metaka je puno lakše koristeći puni prostor oko vas. Ostavite dovoljno mjesta da možete raširiti ruke i noge! Pregršt opcija u postavkama vam omogućuje potpuni komfor neovisno o razini iskustva pod kacigom.

Teleportacija se pametno koristi kao dio igraćih mehanika, a ne kao alternativni način kretnje, te svejedno možete skakati neovisno o teleportaciji. Možda vam zvuči nebitno, ali u praksi su to značajne stvari za VR pucačinu i brze reakcije.

Nažalost, jedan čovjek je ipak jedan čovjek, a projekt ovolike težine ne može proći bez podmuklih grešaka u kodu. Više puta mi se igra rušila iz čista mira, neprijatelji se ne bi pojavili kad bi trebali, meci bi znali poletjeti kroz protivnike bez udarca, a postoje i neki trenutci gdje nije jasno jeste li razbili sekvencu ili ne.

Jednom sam samo otišao iz sobe sa šefom kroz otvorena vrata i krenuo dalje u slijedeću razinu – je li to imerzivna simulacija ili tehnička greška? Ne znam! Recenzija dolazi kasnije nego što bi trebala jer je igra više puta bila odgođena zbog tehničkih provjera, a dodatne zakrpe su dolazile na dnevnoj razini tijekom igranja. Većina problema se rješavaju učitavanjem starije pozicije (igra velikodušno automatski snima svako malo), no ponekad zna biti iritantno, pogotovo na težim razinama.

Također, iako igra izgleda sasvim pristojno, izgleda da ne koristi posebnosti PSVR2 kacige do maksimuma. Slika bi mogla biti oštrija, a haptika na kacigi i kontrolerima se ne osjeti. Brianov glasovni glumac je očajan s primjetnim mljackanjem usana, a kao posljedica Half-Life dizajna ne možete preskakati dijaloge i događaje na ponovnim prelascima.

Šanse su dobre da ćete ponovno igrati, jer bonusa za NG+ ima pregršt; igranje s drugim likovima iz kampanje sa različitim sposobnostima poput telekineze i levitacije, cijela lista dobrih starih cheat kodova poput Big Head moda, teži raspored neprijatelja i još štošta. Igra je puna skrivenih interakcija i tajni za otkriti.

Sve u svemu, Vertigo 2 je bogat i šarolik paket. Entuzijazam za VR tehnologiju se osjeća na svakom koraku, a sjajan dizajn i iskrena strast jednog mladog programera će vas iznenaditi i oraspoložiti. Nemojte previše zamjeriti sitne tehničke poteškoće. Topla preporuka!