Recenzija | World War Z

U videoigrama nam stvarno ne nedostaje zombi apokalipsa. Ovaj mjesec susrećemo se s dvije igre koje traže svoje mjesto u srcima fanova. Dok ćemo na Days Gone još pričekati par dana, World War Z nam je stigao nešto prije i pokušao pokvariti zabavu Sonyjevom gigantu. Je li u tome uspio?

World War Z je videoigra temeljena na istoimenom filmu iz 2013. godine koji je pak temeljen na istoimenoj knjizi iz 2006. godine. No, baš kao što film nema skoro nikakve veze s knjigom, tako i igra nema nikakve veze s filmom. Stoga ne očekujte ovdje Brada Pitta kako spašava svoju obitelj i traži lijek. Doduše, ne očekujte ovdje nikakvu priču niti emocionalne stvari.

A gdje je Story?

Svjetski rat Z napravljen je po principu Left 4 Deada. Dakle, na moje iskreno čuđenje i žalost, igra nema klasičan singleplayer niti priču. Kampanja koja se nalazi u igri, zapravo su scenariji podijeljeni u par velikih gradova. Sveukupno imamo četiri velika grada: New York, Jeruzalem, Moskva i Tokio. U svakom gradu imamo par epizoda koje možemo odigrati sami ili kooperativno, neovisno o redoslijedu. Dakle, epizode i priča nisu povezani, a niti likovi i njihova pozadina pa tako možete slobodno ulazit u epizode solo ili s frendovima i grindati.

A u tome se krije zabava

Da, u tome bi se zapravo morala kriti zabava ove igre: da pozovete tri prijatelja, uskočite u bilo koju epizodu i pružite si malo zabave u napucavanju zombija. Kažemo u napucavanju, jer u izvršavanju zadataka zabave sigurno neće biti. Zadaci koje morate izvršavati u scenarijima toliko su plitki i neorginalni, da će vam i peta repriza Esmeralde na TV-u izgledati zanimljivije od ovoga. Dakle, igrin glavni adut je, shvaćate, coop napucavanje zombija.

Coop ili nikako

Na početku recenzije pisali smo kako igra osim naziva nema praktički nikakve povezanosti s knjigom i filmom, no ipak se nešto može povezati s filmom. Ta stvar, tj. te stvari, su horde zombija. Zombiji se na vas obrušavaju u hordama, i zapravo su prekrasna preslika sa spektakularnih filmskih scena. Naravno, vaš cilj je da solo ili s frendovima zaustavite te horde zombija, najčešće postavljanjem obrane i artiljerije ili ručno vlastitim oružjem. Odmah ćemo naglastiti, ako želite uživati u ovoj igri, pozovite prijatelja ili igrajte s random ekipom preko neta, jer solo igra gubi čar. Pošto je AI vaših suboraca loš, ako stavite na veću težinu bit ćete svjedoci teških frustracija. Odmah ćemo ovdje naglasiti da je prava šteta što igra ne podržava couch coop ili splitscreen pošto je stvorena za to.

Grafika i gameplay

Grafika ovog naslova čisti je prosjek, ako ne i ispod toga. Teksture okoline su dosta mutne i bez detalja, a animacije i glasovna sinkronizacija na razini je prošle generacije konzola. No te nedostatke sakrit će fascinantne horde zombija koje nadiru kroz grad i stvaraju kaos na vašem ekranu. Kada vidite stotine zombija kako vas žele lišiti života, fokusirat ćete se na dio kako izvući živu glavu. Horde zombija prilično su jednodimenzionalne i kreću se kao na nekoj nevidljivoj traci, no tu monotoniju često ubijaju posebne vrste zombija. Tako postoje gorostasi koji vas poput tenka razbacuju po okolini, pa oni otrovni koji puštaju plin, screameri koji privlače druge itd. nažalost tih posebnih zombija ima premalo.

Napucavanje zombija prilično je korektno odrađeno. Za razliku od L4D franšize, ovdje se napucavanje odvija u trećem licu. To nam daje dodatnu dozu adrenalina jer lakše svjedočimo spektakularnim scenama na ekranu. Pošto nema neke okvirne priče, developeri su nas pokušali zaokupiti pozadinskim pričama svakog lika. Likova, između kojih se odlučujete na početku svake misije, ima sveukupno 16 te prelaskom misija otključavate neki uvid u njihovu prošlost i situacije s kakvim se oni suoučavaju u vlastitom životu.

Osim što na početku svake misije birate likove, možete birati i između šest različitih klasa koje, nažalost, ne dolaze do izražaja, pošto ne postoji puno varijacija između njih. Ipak, do izražaja dolazi progresija naoružanja. Dakle, ovisno koje oružje koristite tokom igranja, samim time dotično oružje napreduje, pa se vam tako otključava dodatna jačina, scopeovi, veličina saržera, lakše manevriranje i sl. Ta progresija vam kasnije olakšava suočavanje s većim i težim hordama zombija.

Multiplayer

Dodatnu zabavu možete potražiti u multiplayeru, koji sadrži, nažalost, samo 5 različitih modova. Iako imaju svoje orginalno ime tu se i dalje radi o klasičnim team deathmatchevima, dominationu i sličnim modovima. Najveća inovacija je u tome što su u multiplayer modove ubačene horde zombija. Pa tako sada tokom klasičnog deathmatcha horde zombija koje se nasumično pojavljuju na različitim krajevima mape mogu napasti vas ili vaše suparnike. Prilično zabavan novitet koji donosi ponešto osvježenja. Klase su također prisutne u multiplayeru, a njihova progresija je odvojena od singleplayer levelanja. Ako želite biti kompetitivni u multiplayeru čeka vas grindanje i dizanje klasa, jer ćete s početnim naoružanjem i klasom biti jako ranjivi.

Završavamo ili smo tek počeli?

World War Z ima premisu dobrog coop napucavanja i napredovanja, te solidne multiplayer zabave. Nema klasičnu priču, i najlakše bismo je okarakterizirali kao third person Left 4 Dead klon. Pošto takvih igara ima jako malo, ne možemo je svrstati u isti koš kao i sve zombie igre današnjice. Veseli nas i informacija što će budući DLC-ovi za igru biti besplatni, a u korist joj ide i cijena koja je skoro prepolovljena od klasičnih AAA igara. Nažalost, u moru današnjih igara sa sličnom tematikom, teško se može uzdići. Nepostojanost priče, local coopa, te repetitivno napucavanje sa hordom zombija mogli bi biti glavni razlozi zašto je bolje uštedjeti i preskočiti ovaj naslov, jer kao što znate, Days Gone nam je pred vratima.