Recenzija | Xenoblade Chronicles 2

Dobrodošli u Alrest, svijet prekriven vodom i oblacima.

Nastavak popularnog Xenobladea dolazi na Nintendovu popularnu konzolu nakon 7 godina s novim likovima i svijetom Alrest, posebnom po tome što tlo više ne postoji, sve je prekriveno vodom i oblacima. Ljudi obitavaju na ogromnim titanima, jedinom opipljivom tlu koje ljudi zovu svojim domom. Međutim, i titani polako umiru, što znači da ljude s vremenom čeka ne tako bajna budućnost.

Priča prati mladića Rexa, lovca na blaga starog svijeta koji je čak i dobar u tome. Prilikom jednog takvog posla upoznaje djevojku Pyru koja traži raj Elysium kako bi spasila svijet od izgledne propasti. Priča daje grandiozan osjećaj avanture te pravi osjećaj putovanja i postizanja ciljeva. Na momente je slatkasta kao i sam vizualni stil likova te podsjeća na neki veseli anime, ali na momente ima i ozbiljnije tonove u kojima se povlače teme o vrijednostima života te drame i trenuci nabijeni akcijom.

Odnose među likovima zanimljivo je gledati jer likovima daju živost. Rex je recimo dobroćudna osoba koja vjeruje da sve može biti bolje, da su ljudi dobri i generalno želi svuda širiti tu pozitivu, dok je recimo njegov kontrast Nia, jedna od Rexovih suputnica koja ga često prizemljuje.

Drvo koje tajne zna.

Ovaj uvod u priču je mnogo kompleksniji i narativno odlično odrađen (sveo sam ga na minimum zbog mogućih spoilera).

Kad smo već kod uvoda, moram vas upozoriti da igra jako sporo kreće i nestrpljivima bi to mogla biti prepreka za nastavljanje, ali savjetujem vam da izdržite tih par sati sporog uvoda punog raznih tutoriala jer se stvarno isplati. Vrijedi spomenuti i da je igra krcata animacijama i da se pripremite na jako puno gledanja, ali i uživanja ako vas priča uhvati i ako se uživite u svijet igre što ne bi trebalo biti teško jer atmosfera u igri je odlična.

Otvoreni svijet i oblaci

Svijet Xenobladea je ogroman i kompleksan u svakom smislu riječi. Od igrača traži potpunu posvećenost u istraživanju, razumijevanju bogatog lorea i prihvaćanja svih borbenih sustava jer iza naizgled jednostavne borbe krije se puno dublji sistem. Sam svijet je prekrasno dizajniran; tu su pogledi koji oduzimaju dah, doline krcate raznolikim stvorenjima od kojih su neka dobroćudna, dok su druga vrlo agresivna, pa je na samom početku takve sukobe najbolje izbjegavati. Isto tako treba paziti i na tajne koje su razbacane diljem Alresta. Neke su vidljive skoro odmah, ali neke se otkrivaju tek prilikom spuštanja ili dizanja razine oblaka. Da, i oblaci igraju veliku ulogu u navigiranju svijetom.

Odabir puta je samo naš.

Kretanje svijetom je u neku ruku olakšano mini mapom. Osobno mi je konfuzna i često mi je više odmagala jer nije baš najbolje izvedena – ili mi je prezumirana ili je predaleka. Navodno dolazi patch koji će malo popraviti mapu.

Blade Power

Borba podsjeća na MMORPG igre. Rex automatski napada sa svojim osnovnim combo setom, dok je ostatak družine vođen umjetnom inteligencijom. Rex je tzv. vozač (driver), borac prvih redova koji koristi Bladeove, bića koja svakom vozaču daju snagu i naoružanje.

Borba je poprilično kompleksna, toliko da je malo teže objasniti ju kompletno. Kontroliramo vozača koji je uvijek u društvu jednog od sakupljenih Bladeova, a moguće ih je imati po tri svaki sa svojim unikatnim napadima i stilovima borbe. Kretanje tijekom borbe je slobodno, ali ako smo blizu svojeg Bladea, brže nam se pune specijalni napadi koji su poprilično razorni. Takvi napadi zovu se Arts i daju bonuse poput paraliziranja neprijatelja, vraćanja snage, veća šteta i slično, a mogu se kombinirati s našim Bladeom. Ako samo čekamo da Rex odradi svoje automatske udarce, nećemo daleko stići jer neprijatelji uglavnom imaju velike količine zdravlja i bitno je paziti na Artse i kako se uklapaju u sami tok borbe.

Bladesi su esencijalan dio borbe, a njih skupljamo po Altresu. Zamislite kao da skupljate karte i nasumičnim odabirom dobivate ili slabije ili jače; ta nasumičnost zna biti iritantna, ali nikad ne predstavlja problem jer se i sa slabijim Bladeovima može proći igru, a može ih se i slati na misije gdje zarađuju iskustvo i novac, tako da ih vrijedi čuvati.

Rexa i Bladeove jačamo borbama, tj. skupljanjem iskustva. Ima popriličan broj nadogradnji, tako da ima dosta izbora za sve. Nakon desetak sati pohvataju se uglavnom sve finese borbe.

Zajedno smo jači.

Soundtrack dobro prati borbu i daje dodatnu nabrijanost, ali tamo gdje blista je van borbe – orkestralna glazba i vesele melodije uklapaju se u svaku okolinu u kojoj se trenutno nalazimo. Trčeći livadama Gormotta stvarno sam dobivao osjećaj da ću naletjeti na nešto predivno i zanimljivo, a to samo odličan soundtrack može napraviti.

Glasovna gluma je dvosjekli mač jer, iako kvalitetno odrađena, osobno mi ne pašu britanski glasovi na likovima; ne uklapaju mi se u sami svijet i često ih nisam shvaćao ozbiljno, pa sam prebacio na japanske koji su enormno popravili dojam, ali to su ukusi.

Prijenosno ili na TV-u

Nintendo je već dokazao da je Switch sposoban vrtjeti prekrasne igre, bilo u handheld modeu ili dok je spojen na TV. Nažalost, u handheld modeu Xenoblade izgleda znatno lošije od prethodnih velikih hitova poput Zelde, Splatoona ili Super Mario Odysseyja. Rezolucija je poprilično manja, ima dosta blura, nazubljenost objekata i likova je ogromna, pop-up je prošlogeneracijski, par puta mi je došlo do primjetnog pada frameratea i usporavanja same igre.

Predivno.

Na TV-u je druga priča: sve izgleda lijepo i nema nikakvih problema s izvođenjem i može se reći da igra izgleda prekrasno. Čak usprkos tome igru je gušt igrati u bilo kojem modeu jer sama igrivost i art sakriju sve vizualne mane. 

Poslastica za ljubitelje RPG-a

Xenoblade Chronicles 2 je odlicna igra koju će najviše cijeniti obožavatelji JRPG-a, ali i obožavatelji zapadnjačkih RPG-ova bi igri trebali dati priliku jer će dobiti odličnu atmosferu popraćenu dirljivim soundtrackom i zanimljivom, iako kompliciranom za usavršiti, borbom; pamtljive likove i intrigantnu priču koju će pratiti diljem ogromnog svijeta.

Xenoblade Chronicles 2 traži puno od igrača, ali isto toliko i vraća, samo joj se treba posvetiti jer se vidi ta ista posvećenost tvoraca. Njihova posvećenost detaljima ovu igru čini jednim odličnim naslovom u Nintendovoj biblioteci hitova.

{loadposition recenzija}