Returnal – osvrt na PC port

Nastavljamo niz PlayStation PC reizdanja! Nakon bogova i paukova, vrijeme je za tešku znanstvenu fantastiku. Housemarqueov magnum opus, Returnal, je sada dostupan na osobnim računalima za širu publiku.

Uuuu, aaaa, peku me oči!

Ekskluziva za odlikaše

Šira publika je možda krivi opis ciljane demografije. Returnal sam po sebi je iznimno izazovna roguelite pucačina koja nije za svakoga. Pročitajte našu recenziju za podsjetnik, jer ovdje se moramo fokusirati na tehničke zahtjeve i performanse – isto nisu za svakoga.

Krenimo s očitim. PC izdanje Returnala je ljepše, s jasnijim teksturama, čišćim kontrastom i boljim osvjetljenjem. Dok su modeli i općeniti vizualni identitet ostali isti, te nema promjena u sadržaju (PC port uključuje sve besplatne dodatke poput opcije za ko-op i pristup beskonačnom Sizif tornju), Selenine avanture su dobile puniji dojam na višim rezolucijama, ultra-wide podršci i raytracing mogućnostima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Najveća razlika je u kvaliteti i količini sjena, kao i izraženom kontrastu svjetlosti i tame. Returnal je jako mračna igra, pogotovo u prvoj zoni, stoga se HDR i/ili OLED ekran preporučuju za najbolje rezultate. Ne preporučujem igrati na prijenosniku poput laptopa ili Steam Decka jer ćete se često naći u nezavidnoj situaciji s kontrastom i odrazom okoline.

Kristalno jasna bol

Hladna, opasna atmosfera planeta Atropos se osjeti na svakom koraku s ultra-detaljnom volumetričnom maglom – ako to možete upaliti! Magla u kombinaciji sa hrpom sjena, česticama i raznim efektima traži puno od vaše kante. Problem je što, ako spustite kvalitetu magle, izgleda u redu dok je ne dotaknete, a tada kombinacija (obaveznog) skaliranja rezolucije i post-procesiranja čini mutni nered piksela. Naravno, to ovisi o agresivnosti vaše odabrane opcije skaliranja.

Tako to izgleda kad kompjuter ne kalkulira dovoljno…

Returnal nudi veliki broj pristupa skaliranju rezolucije, od standardnih DLSS i FSR za Nvidiu i AMD grafičke kartice, svoje interno rješenje, te NIS i VRS modele. Na isprobanim konfiguracijama, DLSS je očiti pobjednik sa razlikom od prosječno 15-20 sličica više na Performance postavkama.

Razlika između nativne i skalirane rezolucije je očita zbog sveprisutnog ghostinga. U žaru borbe se to ne primjeti, ali ako pozorno gledate okoliš dok istražujete lako vidite kako se rubovi zidova i biljki miješaju i „nestaju” u mrak.

Raytracing ovdje služi svojoj svrsi. Returnal je pun kričavih lasera, eksplozija i metalnih površina, sve dušu dalo za iscrtavanje odraza i svijetla. Probajte pucati svojim oružjem u potpunom mraku i magli i divite se koliko realistično izgleda. Najljepši prizori su kod raznovrsne svijetleće flore i faune, ako zanemarite neposrednu opasnost.

Postoje i screen-space refleksije ako ne možete priskrbiti grafičkog RTX Titana, no potpuno refleksivnih površina ima manje nego što bi ste očekivali. Veći dojam ostavljaju zrake iz atmosfere i okoliša za življu i bogatiju sliku. Sva sreća, postoji Photo mode da upijete piksele i poligone po volji.

Tehnički vrh ponude

Grafičke postavke možete detaljno testirati i mijenjati u priloženom benchmark testu u bilo kojem trenutku(!) sa statistikama o korištenju procesora i grafičke kartice. Benchmark jako pametno prođe kroz sve elemente Returnalovog vizualnog bogatstva kao sekcije. Čestice, refleksije i učitavanje modela imaju svoje zasebne ulomke kroz dvominutni demo prikaz. Igra vam odmah kaže gdje vas vaša konfiguracija koči ili gura, te koje postavke utječu na performanse i kako. Jako slično nečemu poput poznatog 3Dmarka, za svaku pohvalu.

Zanimljivo, na obje testirane konfiguracije igra jedva koristi procesorsku snagu, dok je grafička kartica u stalnom pogonu, neovisno o postavkama. Vjerojatno ćete trebati odraditi bar nekoliko prolazaka kroz benchmark da postignete optimalne rezultate. Za svrhu ovog osvrta, referirali smo se na preporučene postavke iz Digital Foundry reportaže, sa i bez raytracinga.

Benchmark nije prava igra, doduše. Zaboravite Returnal na HDD-u, pa ni na starijem SSD-u ili operativnom sustavu. Kretanje iz sobe u sobu je popraćeno mikrotrzajima kojih se nećete riješiti ako nemate posljednji krik SSD-a. Ovisno o količini neprijatelja i metaka na ekranu, moguće je održati preko 30fpsa i na starijim konfiguracijama, ali eventualno ćete doći do točke gdje postane teže efikasno igrati na prosječno dostupnome PCu.

Svi ovi problemi su boljke testnih konfiguracija, ne same igre. Returnal je otpočetka PS5 naslov, za razliku od prošlih isprobanih PC portova koji su svi bili međugeneracijski. Skok je primjetan, stoga pripremite budžet za nesmetano pucanje i umiranje. Ako imate grandiozne ideje o nativnoj 4K rezoluciji sa nabijenim raytracingom, sretno, jer ne znam koliko je to izvedivo za pristojne novce. PS5 verzija je puno jednostavnije i u konačnici jeftinije rješenje, pa prosudite sami.

Svemirska titanomahija

Osim grafičke ljepote, Returnal na PCu nudi i potpunu podršku za DualSense kontroler, sa svom haptikom kao i na konzoli. Ako igrate sa drugačijim kontrolerom, alternativni mod pucanja koristite na L1 umjesto snažnim pritiskom L2. Naravno, moguće je igrati i sa mišem i tipkovnicom. Je li varanje jer je lakše ciljati i brže se okretati? Možda, ali to nije rasprava za sada.

Također, igra podržava i nekoliko opcija za 3D audio zvuk sa slušalicama uz uobičajene stereo i surround opcije poput Dolby Atmosa. Postoji i mogućnost raytracing audio procesiranja – nemam pojma što to zapravo znači. Navodno čini zvuk punijim i izvore zvuka prirodnijima, no nisam primijetio razliku.

Jedini manjak u usporedbi sa drugim Sonyevim PC portovima jest nešto slabija ponuda opcija za pristupačnost. Sve se svodi samo na različite filtere za osobe slijepe na boje i manje postavke za ciljanje tj. namještanje ciljnika. Ne kažem sad da Returnalu nužno treba pregršt opcija takvog tipa, ali to je očito trend u ovakvim reizdanjima koji ovdje nema prioritet.

Treba se napomenuti kako Returnal na PC-ju, neovisno gdje ga kupite, dolazi sa integriranim Epic Games Store sučeljem zbog online interakcija koje koriste njihove servere. Nisam baš obožavatelj namjerno umetnutog softvera, pa se dobro zapitajte smeta li vam skriveni Sweeney u pozadini. S druge strane, spajanjem sa PSN mrežom otključate dva nova besplatna alternativna izgleda za Selene.

Ah, Event Horizon…

Ukratko, još jedan izvrstan port, još jedna ekskluziva manje. Koliko para, toliko muzike. Možda Housemarque može pomoći Sonyu ili Bluepointu u nečemu drugome, s nečim jednako teškim i krvavim… Samo kažem, Selene prati Bijelu Sjenu, postoji i Blijeda Krv…