Severed

Ako vaša PlayStation Vita skuplja prašinu bačena na dno duboke ladice, pred vama je izvrsna prilika za paljenje prijenosne konzole.

Pošto smo prostorno, vremenom, ali i tematski ograničeni, nećemo ulaziti u razloge komercijalnog neuspjeha Sonyjeve konzolice, koja je inače izvrstan komadić hardvera, već ćemo samo naglasiti da kad se razvoja igre primi studio s idejom i vizijom, rezultat ne može biti loš (pa makar se radilo i o indie igrama koje često kod igrača nailaze na prijezir).

Ovaj put riječ je o studiju DrinkBox koji pamtimo po ludom akcijskom platformeru Guacamelee!, objavljenom prije nešto više od tri godine. Sami osnivači studija za sebe kažu da su krenuli u nezavisne vode sa željom da igračima pruže jedinstveno iskustvo igranja, a s igrom Severed su u tome u potpunosti uspjeli.

Prvo ćemo se riješiti priče koju očito nije pisao scenarist nagrađen Oscarom, što ne znači da je loša, već je izravna i jednostavna. Igrač se nalazi u ulozi djevojke po imenu Sasha koja kreće u misiju spašavanja svoje obitelji naoružana nekom vrstom oštrice ili mača i bez jedne ruke. Igra počinje odmah nakon početnog ekrana, bez previše objašnjavanja, a s vremenom se shvati da su majka, otac i Sashin brat zapeli u nekoj verziji čistilišta, pa je potrebno doći do njihovih tijela da bi ih se spasilo. Da bi ostvarila svoj cilj, Sasha će morati proći kroz nekoliko mapa s pregršt neprijatelja i zagonetki i, naravno, pobijediti nekoliko bossova.

https://www.youtube.com/watch?v=cG5FyiK6Zm8

Kretanje iz prostorije u prostoriju odvija se iz prvog lica, po uzoru na dungeon crawlere, a iako se pogled može “okretati” u 360°, iz jedne sobe u drugu se kreće isključivo koracima prema naprijed. Za kretanje je na raspolaganju analogna gljiva ili d-pad i u početku  može zbuniti, no sve će vrlo brzo doći na svoje mjesto. Mape su prošarane raznolikim zagonetkama od kojih se dosta njih neće moći riješiti u trenutku kad se na njih naiđe, već je potrebno napredovati kroz priču i razvijati glavnu junakinju. Uz zagonetke tu su i nezaobilazni neprijatelji, a koncept borbe kao da je preuzet s neke iPhone igre u kojoj igrač potezima prsta po ekranu imitira udarce mačem. Zvuči jednostavno, ali to je samo u početku. Napredovanjem kroz igru stječu se nove mogućnosti, a igrač će naučiti i kako upotrebljavati magiju. Razvoj i napredovanje lika, naravno, prate i neprijatelji čiji napadi i sposobnosti postaju sve bolji i kompliciraniji, pa se svakom od njih mora prilagoditi način napada, blokiranje i taktika tijekom borbe.

Možda sve ovo napisano zvuči komplicirano i teško za učenje, no mehanika igranja koja se zasniva na ritmu i pravodobnim potezima prstom po ekranu napravljena je intuitivno i dovoljno komplicirano da ne bude dosadno ili frustrirajuće, već izazovno. Kad se otključaju sve mogućnosti, tek se onda shvaća da dubinom te mehanike Severed šije mnoge druge akcijske igre.

Činjenica da se igramo na prijenosnoj konzoli tjera nas da zamjerimo upravo to što je nezgrapno i komplicirano igrati Severed u, recimo, vlaku ili tramvaju.

Ne znamo hoće li Severed biti posljednja veća igra za PlayStation Vitu (možda je bolje upotrijebiti konstrukciju kvalitetno razvijan naslov), ali možemo sa sigurnošću tvrditi da garantira barem desetak sati kvalitetne zabave.