Recenzija | Tom Clancy’s The Division

Ćevapi s lukom za mene, a za curu bez luka. Meni malo jače pečeni, njoj malo manje. Hvala.

Kakve veze imaju ćevapi i luk s The Divisionom? Pa imaju dosta zapravo. Ja volim luk i loot. Netko ne voli luk. Recenzirati The Division nije niti malo zahvalan posao. Na forumima se vode rasprave o kvaliteti igre a dosad napisane i snimljene recenzije su sasvim oprečne. Stoga ću ja ovu našu napisati onako svojim načinom pa možda vama neodlučnima uspijem dočarati pobliže ovaj gamerski sataraš. The Division je miks žanrova. The Division je MMO, RPG te pucačina iz trećeg lica. The Division je sve to i ništa od toga. RPG elemenata ima, ali u drugim igrama možete ih naći i više. MMO elemenata ima, ali postoje mnoge igre s većim mapama. Pucačina iz trećeg lica je, ali postoji toliko više igara s boljom pričom. The Division je svakako jedan od najambicioznih projekata Ubisofta, a prodajni rezultati igre već na samome početku su i više nego odlični. Idemo uzeti žlicu (žlica verzije PS4), zagrabiti u lonac zvan The Division i opisati kakav je sataraš.

Izgleda da svi piju i slave praznike. Nema psa na ulici. 

Igru (kao i svaki MMO) krećete kreiranjem lika. Opcije za kreiranje lika su dosta siromašne i sasvim sigurno ćete kroz svoja lutanja ulicama New Yorka sresti likove nalik vama. Također, u igri ne postoje frizeri ili plastični kirurzi pa lika nećete moći mijenjati nego je s vama skroz dok ne odlučite prestati igrati igru. Ono što hoćete moći mijenjati na liku je roba. Kada ste kreirali agenta ili agenticu spremni ste krenuti u avanturu. Prvo što sam primjetio čim je moj virtualac zakoračio na tlo je kako svijet izgleda prekrasno i detaljno. Ne možda kao na onom E3 prikazu, ali što se tiče grafičkog aspekta, svijet izgleda jako dobro. Ja sam igrao i igram na PlayStationu 4, a PC verzija na maksimalnim postavkama izgleda još i bolje. Prvih sat vremena sam samo okolo šetao i proučavao epidemijom virusa poharane ulice Manhattana. Epidemija virusa koji se proširio putem novčanica na Crni Petak ujedno je priča igre. Vaš lik je dio specijalne jedinice čiji zadatak je koliko-toliko vratiti red na ulice New Yorka koje su zauzele razne bande i frakcije. Posebno me se dojmila izmjena dana i noći u postapokaliptičnom svijetu. Zalazak Sunca i buđenje novog dana pruža tračak nade za bolje sutra nekolicini stanovnika Manhattana koje ćete susresti katkad. Začudo, od njih nećete dobiti sporedne misije, nego ćete, ako želite, u zamjenu za XP bodove dati bočicu vode ili Kraš čokoladu. Nakon sat vremena lutanja odlučio sam otići odigrati koju misiju da vidim što mi se sve pruža.

Igra često izgleda predivno. Samo se pitam tko je ovaj bor ostavio vani uključen u koju struju?

Pogodite kako se zove centralni hub u igri? Pa Baza. Ili The Base. Kada sam ušao u bazu dočekala me lijepa animacija s ružnom protagonisticom u glavnoj ulozi. Ubrzo shvatite da ste baš vi jedini sposobni i jedini vi imate vremena obnoviti bazu i vratiti je u život. Baza se sastoji od 3 glavna krila – centra za istraživanje, medicinskog centra i tehnološkog centra. Vaš cilj je obnoviti sva 3 glavna krila i njihova podkrila i tako sebi zaraditi perkove, talente i sposobnosti. Tu dolazimo do elementa RPG-a koji je po meni u The Divisionu prilično dobro izveden. The Division vas ne tjera da na početku odaberete klasu, nego možete biti što želite biti. Želite li kreirati lika koji liječi sve u vašoj grupi – možete. Želite li lika koji služi kao “tenk” u igri i upija hrpu metaka – možete. Želite li biti igrač čiji turret i samopronalazeća mina čisti put – možete. Želite li biti miks toga – možete. Skillova ima 12. Dakle, po 4 vještine na izbor u svakom od spomenutih krila. Na početku možete imati 2 vještine, a kasnije vam se otključa i treća. Talenata na izbor imate čak 24. Po 8 u svakom krilu. Perkova ima čak 40.

Provest ćete mnogo vremena u “erpegijanju” vašeg lika.

Sve otključavate igranjem glavnih misija, sporednih misija i prelaženjem nasumičnih događaja koji se nalaze po cijeloj mapi, ali o tome malo kasnije. Sve što u bazi obnovite je vidljivo i već nakon nekoliko misija očit je plod vaših ruku. Osim što bazu obnavljate i zarađujete skillove i perkove, u bazi nalazite trgovce oružjem, nadogradnjama za puške te stol za izradu vlastitih pušaka, armora i ostaloga. Baza je baš oaza inače napuštenog svijeta i u njoj ćete na početku provoditi dosta vremena. Da biste nadogradili sva 3 krila treba podosta vremena, ali svakako se isplati jer, ponavljam, da ne obnavljate krila jer ste vi Bob Graditelj nego jer tako otključavate spomenute vještine i dr.

Nakon što sam proučio bazu odlučio sam krenuti igrati svoju prvu misiju. The Division je, kao što znate, uvijek online igra što znači da morate biti spojeni na internet i da ćete nekad psovati majku Ubisoftu jer je moguće da usred misije dođe do problema sa serverom ili se vama resetira IP. Sve misije, sporedne misije i random encountere (ja ih nazivam događaji) možete igrati sami ili u co-opu s maksimalno 4 igrača. Dakle, vi i još trojica. Osobno, sve misije sam prešao prvo na hard težini i s nekim u ekipi. Nikada nisam igrao sam i nekako sam mišljenja da The Division pruža ono najbolje ako igrate s nekim, pogotovo ako možete skupiti svoju ekipu. Mana igranja u grupi i s random igračima je što često znaju brzati, pa postoji mogućnost da nešto preskočite, ali završavanjem misije svi dobijete glavnu nagradu. A nagrade su XP bodovi, novac iliti creditsi za kupnju boljih oružja, opreme i nadogradnji. Ovisno o težini, nagrada je katkad lošija ili bolja puška ili nacrt za pušku ili opremu. Glavne misije daju najviše XP bodova. Nikako ne bih preporučio igranje na većoj težini od srednje (“normal”) ako sami igrate. “Hard” je isključivo za igranje u ekipi. Glavne misije vam ujedno pojašnjavaju priču pa će vam vrlo brzo biti jasnije što se događa.

A kakve su glavne misije? Ja bih rekao iste. Sve se svode na isto – dođi do kraja i ubij bossa koji je zapravo lik s više armora i boljom puškom. Nema neke mašte. Sjećate se moje zamjerke s početka oko manjka izbora opcija kod kreiranja lika? Još veća zamjerka mi je što se kreatori igre nisu potrudili napraviti raznovrsnije neprijatelje jer svi izgledaju vrlo slično. Misije su isto slične te linearne, ali da ne mislite da su mi bile loše – nisu nikako. Iako su slične i nema ih mnogo, uživao sam baš u svakoj. Na “hardu” sam se znojio kao slon jer postoji dosta zeznutih situacija, a samo dobra koordinacija s timom dovela je do toga da smo misije uspješno završili. Jako je bitno da u ekipi imate igrača koji nemaju posložene skillove kao vi jer zaista je bitno i pomaže ako u timu imate i “medicinare” i “tenkove”, tj. igrače s drugačije posloženim likovima. Također, The Division za mene ima puno, kako bih rekao – mesa. Pucanje, pucnjava i mehanika covera jako dobro funkcionira. Cover sustav preuzet je iz zadnjih Splinter Cell igara i usavršen je.

Naprtnjača u realnom vremenu pokazuje koliko imate granata i drugih korisnih stvari.

Igra kao pucačina iz trećeg lica funkcionira odlično. Pucanje je odlično izvedeno, a milozvučni zvuk uspješno smještenog headshota mami osmijeh na lice. Baš je lijepo kako se čuje pucanje “tikve” uz napomenu da još nisam dokučio zašto igri treba pola sekunde da registrira uspješno plasirani hitac?! Dakle, pucnjava je odlična i jedan od razloga zašto mi se The Division zaista svidio. Igranje u co-opu također daje dodatnu čar jer neprijatelji često znaju “flankirati” i itekako pomaže ako vas netko ima upozoriti da vam neprijatelj ide sa strane. Pucnjava je izvedena odlično i taj segment treba pohvaliti. Osjećao sam se odlično nakon završene misije jer tu je, osim osjećaja postignuća, uvijek ona neizvjesnost što ćete pokupiti i dobiti na kraju. Govorim naravno o lootu koji je neizostavan začin svake MMO igre.

Osim slaganja perkova, abilityja i talenata provest ćete sate u inventoryju igre gledajući kakvo ste oružje i opremu dobili. Najslabije oružje i oprema označeni su zelenom bojom, a dalje ide plava, ljubičasta i zlatna. Možete nositi 3 oružja. Dva su primarna i jedno sekundarno. Oružja ima svih vrsta i ovisi kako igrate te koje talente ste odabrali. Hoćete li igrati s kombinacijom sačmarice i snajpera ili jurišne puške i mitraljeza, u potpunosti je na vama. Dobro je u timu imati igrače koji koriste razne kombinacije jer lakše je preći neke dijelove, a i dosta pridonosi taktiziranju. Prokletstvo zvano loot me također osobno prikovalo za ovu igru jer stalno otključavate nešto bolje i drugačije. Kada kažem drugačije, mislim ponovno na stil igranja. Svaka oprema u igri (body armor, maske, knee pads, ruksak, rukavice i holsteri) i svako oružje određuje želite li da vaš lik radi veći DPS (štetu po sekundi), ima više health bodova ili pak ima razvijenije “skill” moći. Osim perkova, talenata i sposobnosti, jako je bitno da sami pronađete i stvorite lika kakvog želite. Mene je igra navukla da stalno tražim nešto bolje i više i da kombiniram da, primjerice, u jednoj misiji radim puno veći DPS, a onda nađem ljubičasti gear koji još više jača DPS, ali smanjuje health i onda ne znaš što napraviti. Elementi RPG-a i loot sistem odrađeni su prilično dobro.

Od ljubičaste boje samo zlatna je bolja. 🙂 Prokletstvo skupljanja boljeg oružja i geara znak je da ste se zakačili. 🙂

Budući da je ovo MMO igra, naravno da uz glavne misije nudi pregršt sporednih misija koje su opet slične (osiguraj zalihe, oslobodi taoce, popravi antenu, spasi ovoga…) i koje naravno donose – loot, XP bodove, creditse ili nacrte za određeni dio opreme. Tu je i hrpa spomenutih encountera odnosno događaja koji donose creditse i ovisno o vrsti – dodatne bodove koje ulažete u izgradnju već spomenutih krila u bazi. Glavnih misija nema mnogo. Ne želim vam spojlati, pa ću reći da ima više od 10, a manje od 13. Malo? Mislim da svakako je.

I sad dolazimo do glavnog pitanja – imam li volje za dalje (jer kad završite misije i dođete do 30. levela, pravo je pitanje hoćete li imati volje raditi sporedne misije i random događaje)? I hoćete li imati volje, jednom kada dođete do 30. levela, ponovno prolaziti te misije? Naime, nakon 30. levela nudi vam se ponovni prolazak 3 misije dnevno koje se svaki dan rotiraju na većoj težini i puno boljim lootom. Otključavaju vam se najjače zlatne puške, zlatna oprema i specijalna valuta za kupovanje – Phoenix Credits.  Ako vas ne privuče loot u igri – nećete imati volje. Ako vas ne privuče pucnjava i igranje u co-opu, sumnjam da ćete imati volje. U tome slučaju The Division će vam biti dosadna igra i bacit ćete novac uzalud. Sa završetkom misija gotovo ćete doći do 30. levela, a sporedne misije i događaji nemaju takav intenzitet borbe kao glavne misije. Možda se ipak pronađete u Dark Zoni? O tome čitajte malo niže jer nisam vam još rekao da i sporedne misije i događaje možete igrati sami ili u grupi. Dok sam glavne misije prelazio uvijek u co-opu, ove često prelazim sam jer su lakše, a usput otkrijem pokoji skriveni razgovor na mobitelu ili “echo” nestalog agenta ili ljudi koji su tu nekad živjeli.

Mapa The Divisiona nije najveća ikad stvorena, ali nije ni mala. Ovisno o tome koliko je imate volje istraživati, toliko će vam mapa, a i igra, pružiti zabave. Osim glavnih i sporednih misija te random događaja, mapa obiluje skrivenim stvarima poput spomenutih mobitela, “echoa”, kutija s alatom i elektronikom (služe za craftanje opreme i oružja), raznih dokumenata itd. Igra nagrađuje istraživanje jer nailaskom na nasumične grupe neprijatelja, koje kada ubijete, postoji mogućnost da ćete dobiti dobar loot. Loot koji želite zadržati, a ne želite ga prodati ili rastopiti u dijelove, možete staviti u (tajno) skladište koje, osim u bazi, možete naći u sigurnosnim kućama koje otključavate diljem mape. Tamo, osim što ćete susresti druge igrače koji lutaju New Yorkom od misije do misije, srest ćete i glavnog “baju” koji daje dodatne misije i događaje. Tako da, ako očistite baš sve, ne zaboravite otključati sve sigurnosne kuće. A to nije sve… Ako ste baš sve prošli ostaje vam zagaziti u – Dark Zone.

“Odzumirana” mapa. Zumiranjem bliže otkriva se više detalja i stvari za raditi.

Dark Zona je područje unutar mape gdje se nalazi još bolji loot, jači protivnici i ispit ljudske psihe. Zašto ispit ljudske psihe? Barem ga ja tako vidim jer Dark Zona nudi mogućnost da ubijete druge igrače i ukradete im loot. Dakle, Dark Zona je kombinacija PvE (igrač protiv okoline) i PvP (igrač protiv igrača) elemenata. Koncept je odlično zamišljen, ali nije u ovoj fazi dorađen jer osobno ne vidim zašto ubiti drugog igrača i krasti mu loot kada mogu s tim istim igračem zajedno igrati i pokupiti loot te ga izvući iz zone. Također, igrač koji ubije drugog igrača dobije oznaku odmetnutog agenta i drugi to vide te ganjaju takvog igrača, a onda postoji opasnost da takav igrač izgubi i svoj loot i ovaj što je dobio ubivši drugog agenta. Koncept postaje zanimljiviji jer Dark zona ima svoje levele gdje maksimalni level ide do 99. Sav skupljeni loot treba izvući helikopterom iz Dark Zonea jer je kontaminiran pa ga tek onda možete koristiti.

Dark Zona izgleda – mračno. Ispred mene 2 igrača koja su me kasnije mrknula i uzela moj loot. Samo loot stečen u Dark Zoni mogu vam ukrasti.

Posebno je intenzivno kod izvlačenja jer vas napadaju neprijatelji koji su jači nego ovi izvan Dark Zone, a tu je i mogućnost da se igrači međusobno ubijaju. Uglavnom, jako je napeto ako nosite torbu punu dobrog loota i sekunde vas dijele od izvlačenja istog, a znate da možete ostati bez ičega u sekundi. Ja sam nekoliko puta ušao sam u Dark zonu i 3 puta me ekipa drugih agenata izrešatala, ali pošteno je reći da sam bio nekoliko puta sam gdje me nitko nije ubio, nego naprotiv, svi igrači su jedni drugima pomagali. Mislim da je kreator igre napravio vrlo zanimljvu ideju jer svaki put kada ulazim u DZ osjetim određenu nelagodu i strah da me netko neće „maznuti“ i sve mi uzeti. Stoga preporučam da u DZ idete također s ekipom jer rijetko tko od igrača napada grupe drugih igrača. Uostalom, puno je lakše srediti neprijatelje koji su zaista jaki dosta. Ostaje za vidjeti što će Ubisoft smisliti dalje za DZ jer koncept je dobar, ali nedostaje još nešto što bi pojačalo tu želju za PvP borbom.

Evo što se dogodi kada smanje proračun Komunalcu!

Vraćam se na početak teksta…Dati ocjenu za The Division ili preporuku nije lako jer zaista sve ovisi o tome hoće li vas igra privući svojim konceptom i koliko ćete biti spremni dati igri vremena. Hoće li vam se dati ponavljati nakon 30. levela jedne te iste misije i hoćete li imati volje raditi sve sporedne misije i događaje. Glavnih misija nema puno i slične su kao i neprijatelji u igri. Dark Zona je dobra, ali nedovršena ideja. S druge strane dobri RPG elementi, dobro i sočno napucavanje te mogućnost igranja u co-opu svakako su (po meni) plus ove igre. Ostaje za vidjeti kako će The Division izgledati za koji mjesec kada stižu besplatni sadržaji te sadržaji koji se plaćaju. Prostora za napredak ima. Što se mene osobno tiče, nakon dugo vremena neka me igra natjerala da je igram do 3-4 sata ujutro i stalno tragam za novim i jačim oružjem i lootom općenito. Igriva je i vuče na još, a to je što tražim od igara.