Otimači izgubljenih ekrana: Epizoda #4 – Sudar superherojskih svjetonazora

Blade Marvel Cinematic Universe TOP14

14.

Nakon što nas je Iron Man uveo u svijet Marvela na najbolji mogući način, njegov nastavak i nije bio najsretniji. Naravno, ne radi se o lošem filmu, jer čak i najlošiji na listi je zabavan i solidan ljetni blockbuster, no ipak je bilo tu nekoliko problema. Mickey Rourke i Sam Rockwell u ulogama Whiplasha i Justina Hammera nikada nisu djelovali kao ozbiljna prijetnja, dio s borbom Tonya s alkoholizmom nije bio dovoljno istražen i u globalu se radilo o poprilično jednostavnom, čak i generičnom blockbusteru. Pozitivne stvari bile su uvođenje Dona Cheadlea kao Rhodeya, Scarlett kao Black Widow, AC/DC soundtrack, te pristojne akcijske scene, no ipak to nije dovoljno da ne ostane na dnu ove liste.

13.

Još je svojevremeno Ang Lee pokazao da nije toliko jednostavno snimiti film isključivo o Hulku, a isto se potvrdilo i u prvom službenom MCU filmu o zelenom divu s Edwardom Nortonom u glavnoj ulozi. Iako je ideja o pogledu na samokontrolu Brucea Bannera bila zanimljiva, ipak je bilo poprilično očito da tu jednostavno fali supstance. Norton je naravno glumac svjetske klase, no daleko je najzanimljiviji dio filma bila finalna borba sa Abominationom, dok je sve ostalo bilo više-manje prolazno. Također, kasniji filmovi su pokazali da je Ruffalov Hulk, ali i Bruce Banner, opcija koja puno više odgovara postojećem univerzumu. Zamisliti danas Nortona u kombinaciji s ostalima je skoro pa nemoguće.

12.

S obzirom da je Lokijeva popularnost nakon Avengersa bila nemjerljiva, iz studija su mislili kako je nepogrešiva formula da ga se vrati u novi nastavak Thora. Loki je tako i bio najbolji element ovoga filma, dok se primjerice Malekitha naširoko smatra najgorim neprijateljem. Za ljubavne segmente nikoga nije bilo briga, a čak je i Thor bio manje zabavan nego li prije, no Tom Hiddleston je izvukao maksimum iz svoje uloge, dok je i finale, unatoč slabom neprijatelju i prosječnoj priči, pomoglo da ovaj film stoji iznad prethodna dva. Borba kroz portale i let Mjolnira sa jednog svijeta na drugi su bili poprilično zabavni i originalni.

11.

Robert Downey Jr. je do ovoga filma postao Tony Stark i van svoje uloge. Čovjek se kroz svoja prva dva filma i Avengerse toliko vezao uz tu ulogu da su ljudi htjeli još i još, a zbog toga ovaj film i je trenutno na visokom 10. mjestu liste financijski najuspješnijih filmova. Tonyev ogromni ego i nepromišljenost unatoč dobrim namjerama su ovdje već bili u potpunosti razrađeni, kao i opsesija za odijelima. Način na koji redatelj Shane Black priča priču nije bio baš klasičan, a i zaokret s Mandarinom nije legao svima, no s druge strane upravo zbog toga je nekima i dalje ovaj film pri samome vrhu ovakvih ljestvica. Bilo kako bilo, akcija na kraju s hrpetinom odijela je bila zabavna, Ben Kingsley je ubio u svojoj ulozi sjela ona nekome ili ne, a karakterizacija Tonya je otišla korak naprijed, pogotovo u kemiji s Tyom Simpkinsom. Guya Pearcea ćemo zaboraviti.

10.

Pored Iron Mana, Hulka i Thora, trebalo je nekako ubaciti i frajera u kombinezonu koji baca štit i utjelovljenje je patriotizma, a da to ne ispadne otrcano i naivno. I bome, to im je uspjelo. Pametan je bio potez prije glavnog događaja prve faze Marvelovih filmova vratiti se u prošlost i pokazati da je svijet koji gledamo na ekranu puno veći nego što mislimo. Chris Evans se pokazao kao savršenim odabirom za ulogu, a vrijeme i mjesto radnje su unijeli nešto drugačije u franšizu. Sporedni akteri su se pokazali pristojnima, a svojevrsna kopirana Indiana Jones priča je poslužila svrsi. Šteta je što nismo vidjeli i saznali više o Red Skullu kada je već uloga dana genijalnom Hugu Weavingu i što je primarna svrha bila najava za Avengerse.

9.

Uvođenje Thora u Marvelov filmski svijet bio je još jedan dokaz koliko velike planove imaju u studiju. Nakon filmova baziranih na Zemlji, dobili smo blagu šekspirijansku radnju umotanu u celofan superheroja. Osim što nam je film dao Chrisa Hemswortha, još jednog sjajno izabranog glumca za ulogu, dobili smo i jaka imena u Anthonyu Hopkinsu, Natalie Portman, Stellanu Skarsgardu i Idrisu Elbi. Hemsworth se od tada prometnuo u možda omiljenu pojavu na ekranu s obzirom na njegov nenametljivi blesavi humor, a Hiddleston lagano nagovijestio što možemo očekivati od njega u budućnosti. Film je pokazao da „bogovi“ uistinu mogu funkcionirati u svijetu kojeg su u Marvelu zamislili, no ipak se nije mogla izbjeći mala doza kaosa u svemu što je ovaj film obrađivao.

8.

Od ovako velikih projekata se očekuje puno, no AoU nije doživio uspjeh svoga prethodnika. Ideja Ultrona je bila dobra i odabir da se angažira Spadera da da glas navedenom liku je bio sjajan, kao što je isto to bilo i uvođenje Elizabeth Olsen kao Scarlet Witch, Bettanya kao Visiona, te Aarona Taylora-Johnsona kao Quicksilvera, no iako je bilo još tu pozitivnih stvari, kao karakterizacija Hawkeyea i Hulkbuster borba, ipak  je menadžment svih tih likova predstavljao svojevrstan problem, a borba protiv horde identičnih neprijatelja je previše podsjećala na onu s Chitaurima u Avengersima. I dalje se nedvojbeno radi o velikom filmskom događaju, te je na ekranu vizualno sve izgledalo sjajno, no ostaje dojam da smo prvi puta ipak dobili više.

7. 

Najavljivan kao najozbiljnija prijetnja po niz uspješnosti, što kritički što financijski, Ant-Man je porušio sve sumnje i pokazao da u Marvelu trenutno mogu ekranizirati bilo što. Iako se također naišlo na problem jednokratnog potrošnog neprijatelja, ideje i dizajn filma su gurnule ovaj film itekako naprijed. Nevjerojatno je da komunikacija s mravima i moć smanjivanja nisu izgledali blesavo, već da su stvorili jedan potpuno novi i strašno zabavni koncept akcije. Kao i u svim filmovima prije njega, i u Ant-Manu s izborom glumaca nije bilo greške te je Paul Rudd u istom trenu postao jednako omiljen kao i svi prije njega. Michael Douglas i Evangeline Lilly samo su još dodatno pomogli uspjehu ovoga filma, a prepričavanje Michaela Peñe je i dalje jedan od najzabavnijih trenutaka u cijeloj franšizi.

6.

Psihodelično putovanje kroz koje nas vodi Doctor Strange je sve što smo tražili od ovoga filma. Kao i kod svih ostalih „origin“ filmova franšize i ovaj moramo započeti konstatacijom da je izbor glumaca pun pogodak. Već na pola filma je jasno da je u ovoj ulozi mogao biti samo Benedict, a ništa lošiji nije bio ni ostatak, s posebnim naglaskom na Tildu Swinton koja je začepila usta svima koji su rekli da njen odabir nije ispravna ideja. Vizualno jedan od najimpresivnijih filmova uopće svojim idejama i artističkim dojmom stvara od klasične „origin“ priče nešto potpuno novo i dokazuje da i 8 godina nakon prvoga filma u Marvelovom svijetu i dalje možemo dobiti kvalitetan film o junaku čije putovanje tek počinje.

5.

Kamen temeljac svega što imamo danas se i dalje smatra među najboljim stvarima što je ova franšiza dala. Iron Man ne samo da nam je dao filmski svijet Marvela, već je i u potpunosti osvježio žanr superherojskih filmova. Jedan jedini film je pokazao da nisu Spider-Man i Batman jedine stvari koje se mogu uspješno adaptirati na velikome ekranu, već da postoji čitava plejada heroja koju kvalitetne ruke mogu pretvoriti u sjajan film. Robert Downey Jr. je preporodio svoju karijeru i vidjevši njegov uspjeh čitav je Hollywood shvatio gdje leži budućnost. Natjerao je glumačku elitu da gotovo da ne mogu reći ne ulogama u ovakvim filmovima. Odlično režiran, kvalitetno napisan, potpomognut jako dobrom glumom i ostalih članova, s posebnim naglaskom na Jeffa Bridgesa, Iron Man se sasvim legitimno smatra filmom zaslužnim za renesansu žanra, ali i Marvela kao kompanije.

4.

Malo tko je očekivao prije samog izlaska filma da će se o Winter Soldieru pričati kao o jednom od najboljih Marvelovih filmova. Bez obzira što nosi naziv Captain America i što se radi o superherojskom filmu, ovdje se radi i o sjajnom špijunskom i političkom filmu, te bi se i mnoge „ozbiljnije“ franšize mogle posramiti pored ovog dragulja. Ne samo da uspijeva biti katalizator za sve naredne događaje u Marvel svemiru, već i sjajno funkcionira kao samostalan akcijski film te postavlja neka pitanja koja su relevantna i za stanje u politici u stvarnom svijetu. Uz sve navedeno nudi sjajne akcijske scene, definirajuće trenutke za Capa, Buckyja, pa i Black Widow, uvodi Falcona kao i više nego solidnu prinovu ekipi, dok glumačka ekipa ponavlja, ili čak i unapređuje, svoje sjajne izvedbe.

3.

Kako pobogu možemo imati unutar svega ovoga film o stablu i rakunu ? Od likova o kojima su samo pravi fanovi stripa znali ponešto, Marvel je napravio svjetsku senzaciju i kritički i komercijalni megahit. Još jednim sjajnim odabirom glumaca, kako u Chrisu Prattu, Zoe Saldani i Daveu Bautisti, tako u jednostavnoj sinkronizaciji Bradleya Coopera i Vina Diesela, redatelj James Gunn nam je dao, neki bi rekli, Star Wars našeg vremena, a da je pritom vezan uz već etablirani filmski svemir. Gotovo svaki lik koji se pojavio na ekranu imao je barem jednu pamtljivu scenu, te su Guardiansi kao tim postali instantno favoriti svih obožavatelja. Uz nepogrešivu glumu i vizualni spektakl, bio bi grijeh ne spomenuti „Awesome mix vol. 1“ kao jednu od najboljih glazbenih pratnji nekoga filma u novije vrijeme. Očekivanja za drugi dio su suludo visoka.

2.

Ako je Iron Man bio kamen temeljac za superherojske filmove novijeg doba, onda su Avengersi plod, odnosno kruna toga rada. Svi dijelovi slagalice, pa što god pojedinačno mislili o njima i gdje god ih stavljali na ovakvim listama, savršeno su sjeli i stvorili jedan od najprepoznatljivijih blockbustera 21. stoljeća. Svaki glumac daje maksimum u svojoj ulozi, sve naznake da se radi o čistim pogocima su se uspostavile točnima u ovome filmu, kako od strane naših heroja (uključujući Ruffala čiji je to bio debi) tako i od antagonista. Režirano, snimljeno i odglumljeno na tako velikom nivou, Avengersi su opravdali, pa čak i nadmašili sva očekivanja te potvrdili da ova franšiza ne misli stati. Savršeni prikaz što toliko uloženog truda, rada i planiranja donosi u širem smislu. Trenutak kada kamera napravi krug oko svih likova će se dugo koristiti kao reklama kako za franšizu tako i za čitav žanr te je vrisak iz publike na dodjeli Oscara, kada se ta scena iskoristila u najavi, dokaz da su Avengersi ostavili trajni popkulturni utjecaj.

1.

Teško je reći išta nakon hvalospjeva za Avengerse, teško je išta podići iznad toga, no Civil War je bio toliko odvažan da ga jednostavno moram staviti na prvo mjesto. Ovo je film koji je ponudio sve ono najbolje što su ponudili Avengersi, ali nisu samo stali na zabavi i spektaklu, već su stvorili jedan moralni konflikt što je rijetkost za u principu popcorn filmove. Gotovo godinu dana se prije filma po svim društvenim medijima nije moglo izbjeći #TeamCap i #TeamIronMan, da bi se nakon filma dvojilo koji je odabir bio ispravan i da li je uopće ijedan bio ispravan ili pogrešan. Uz sav akcijski spektakl i sva pitanja u filmu, ostavilo se dovoljno vremena da se na kvalitetan način upoznamo s potpuno novim likovima i da oni u istom tom filmu oduševe publiku. Borba na aerodromu je nemoguće dobro režirana i treba skinuti kapu braći Russo na organizaciji ovako divovski ogromnog filmskog događaja. Uostalom, kada u 15 minuta uspiješ upoznati publiku sa Spider-Manom i kada ista ta publika u toliko kratkom vremenu bude gotovo jednoglasna da se radi o najboljoj filmskoj verziji lika, što onda uopće reći za ostatak? Spektakl gigantskih razmjera.

NATRAG