Recenzija | A Plague Tale: Requiem

Prije 3 godine Asobo Studio nas je razmazio predivnom pričom Huga i Amicije. Sada smo dobili nastavak te priče – A Plague Tale: Requiem, a ima li poboljšanja ili razočaranja pročitajte u nastavku.

Priča

Ono što zaista krasi Requiem, a utječe i na krajnju ocjenu je narativan aspekt. Priča je nadogradnja na sve sve što je poznato iz originala. Igra ima spori početak, a tijekom prva tri poglavlja brzo ćete poloviti sve što se zapravo događa. Moja topla preporuka bila bi da prvo odigrate A Plague Tale: Innocence jer Requiem ne pojašnjava potpuno događaje iz prethodnika.

Requiem je većinom linearan, ali ima dijelova koji će vas iznenaditi otvorenošću i količinom sadržaja za istraživanje. Hugo i Amicia će kroz svoju avanturu upoznati još poneke prijatelje koji će svaki na svoj način pridonijeti raspletu priče. Slično kao i u prethodniku trajanje će se rastegnuti na 15-ak sati za prelazak.

Samo jedan od prelijepih trenutaka u A Plague Tale: Requiemu.

Iako mistika kojom je prožeta intrigantna radnja stalno motivira na daljnje igranje, postoje određeni problemi koji narušavaju ukupno narativno iskustvo. Primjerice, određeni trenuci priče previše su usporeni te znatno utječu na tempo i ograničenost igrača.

Gameplay

Jedna od najvećih mana Innocencea bila je repetitivnost po pitanju zagonetki i gameplaya. Requiem radi sve isto, ali raznovrsnije! Vraćaju se stare mehanike poput paljenja baklji i vatre s ignifierom, gašenja vatre sumporom te privlačenja štakora na jedna mjesto s potionom Odoris.

Uveden je katran koji stvara nove kombinacije i prilike za paljenje prepreka. U Requiemu sada nije moguće prijeći samo paleći baklje kao u Innocenceu, nego je potrebno kombinirati više mehanika odjednom kako biste napredovali dalje.

Što će Hugo napraviti s novim moćima?

Nakon par poglavlja, dobit ćete samostrel kao novo oružje koje osim za borbu se koristi i kod zagonetki. A kada smo kod zagonetki, one se više ne odnose samo na štakore, već su sada prisutne i u obliku prepreka kroz nivoe. Primjerice, mozgat ćete kako otvoriti neka vrata ili spustiti ljestve uz pomoć određenih mehanizama. Zagonetke su sada sličnije onima iz Uncharted igara, a poput Uncharteda, Requiem odiše prelijepim svijetom i ambijentom.

Jednu od najvećih promjena doživjele su Amicijine vještine. One se sada prilagođavaju samom stilu igrača. Ukupno ih je 15, a podijeljene su na sljedeće grane:

Tako igrač automatski dobiva određena poboljšanja u smislu novih vještina. Primjerice ako ste agresivan igrač, tada ćete nakon nekog vremena moći gurnuti neprijatelje u vrtlog štakora, ako volite koristiti alkemiju, Amicia će koristiti manje resursa pri izradi municije, a ako se volite šuljati, brže ćete se kretati dok ste u čučnju, imat ćete veći domet i slično.

I Hugo ima zanimljive nove vještine. Primjerice, može vidjeti neprijatelje kroz zid, a ostale vještine predlažem da upoznate sami kroz ključne segmente priče.

Unatoč slobodi izbora oko načina igranja, nekonzistentnost umjetne inteligencije utječe na konačno iskustvo. Zbog toga ovisno o pristupu igri nije garantirano jednako kvalitetno iskustvo svakom tipu igrača. Također, iako uvodi interesantnu novu opremu, Requiem stavlja preveliki naglasak na korištenje već viđenih alata i oružja. To se najviše primijeti korištenjem samostrela, čiji je potencijal nedovoljno iskorišten u borbi.

Next gen značajke i grafičke postavke

Kao i kod Gotham Knightsa, tako se i Requiem pronašao na meti zbog istog razloga. Nema opcije za promjenu grafičkog moda kao u nekim drugim igrama. Nudi se samo promjena HDR-a i nekih drugih standardnih postavki, a nažalost, Requiem se u osnovnom i jedinom modu izvodi u samo 30 FPS-a na next-gen konzolama.

Pad FPS-a je primjetan posebice kada pada kiša ili kod pojave najezda štakora, koji usto rečeno nisu naročito detaljni, više su mi ostali u sjećanju kao crne fleke na ekranu s bijelim očima. Ipak, samom ljepotom svijeta Requiem uspijeva nadomjestiti izostanak 60 FPS-a. Često ćete stajati, uživati u pogledu i hvatati kadrove pristojno izvedenim photomodeom.

Posjetit ćete otoke okupane suncem, hodati predivnim obalama i kupati se u svinjskim iznutricama koje su ogledalo druge strane medalje, odnosno odvratnih dijelova svojstvenima srednjem vijeku obilježenom prljavštinom i epidemijom kuge. Bitno je reći da u tom dijelu Requiem ne odstupa od vjernog prikaza tog doba.

Zvuk kvalitetom ne odskače od prosjeka, nisam primijetio da 3D audio odskače od drugih igara, međutim, soundtrack je poseban. Glazbena podloga podignuta je na razinu više naspram prethodnika.

DualSense

Requiem sam igrao na PS5 i tu moram pohvaliti DualSense. Koliko Requiem razočarava po pitanju broja sličica u sekundi, toliko oduševljava primjenom DualSense tehnologije, bolje nego od većine PS5 ekskluziva, u koje ubrajam i The Last of Us Remake. U nastavku ću nabrojati što sve možete osjetiti kod igranja:

Igra nema problema s rušenjem, ali zato ima potrebu zatrzati čak i kad nema očitog povoda za to, kao kod ranije spomenute kiše i najezde štakora. Vjerujem da će Asobo Studio probleme s performansama popraviti s nekom od skorijih zakrpa.

Konačni dojmovi i ocjena

Opravdava li Requiem svoju cijenu? Da – definitivno opravdava ako volite singleplayer naslove. Uzete su već postojeće stvari, pritom su poboljšane, a dodatno su integrirane nove mehanike igranja te vještine koje se prilagođavaju stilu igrača i iskustvo igranja čine boljim.

Tehničke poteškoće, nezgrapna umjetna inteligencija te određene upitne odluke u narativnom dizajnu ipak čine razliku između vrlo dobre i odlične igre. Međutim, poboljšane mehanike, priča i očaravajući svijet oduševit će ljubitelje prethodnika, a novopridošle igrače nagnati da odigraju prvi nastavak.

A Plague Tale: Requiem recenzija

80

A Plague Tale: Requiem unatoč određenim problemima jasno pokazuje zašto su nam ovakve igre uvijek bliske srcu.

Kako ocjenjujemo?