Recenzija | Edge of Eternity

Edge of Eternity jedan je od projekata koji je zaživio kroz Kickstarter. Studio Midgar 2013. je prikupio 4 puta više od traženog, od 2018. igra se nalazi u early accessu na Steamu, a od danas u svojem punom izdanju je izašao i na svim ostalim platformama. Mi smo Edge of Eternity recenzirali na PS5, a prije nego što krenemo dalje, napomenimo da se ne radi o AAA naslovu, što govori i cijena od 30 eura.

Midgar Studio osnovali su entuzijasti RPG žanra, više onog japanskog, a sudeći prema uspješnosti kampanje, pred nama je sve ono što volimo. Otvoreni svijet, turn-based mehanike i obećavajući RPG elementi. Je li studio od samo 9 članova ipak obećao previše?

Inspiraciju za Edge of Eternity vukli su iz raznih starijih JRPG naslova. Kad kažem “raznih”, onda to stvarno i mislim, jer tu ima utjecaja svega i svačega. Igru bih nazvao “Horiz-Witcher-Fantasy”, budući da najviše utjecaja vuče upravo iz tih igara (Horizona, Witchera i Final Fantasyja). Možemo tu pronaći i elemenata Chrono Crossa te strategijskog utjecaja iz Suikodoken Tacticsa. Turn-based nije mrtav, samo je raspoređen na modernim pločama.

Priča – ili barem ono što je priča trebala biti

Priča je standardni JRPG. Počinje iznimno čudno upoznavanjem glavnog lika Daryona i njegove ekipe samo kako bi, odmah na početku, svi osim njega bili ubijeni. Čudne su i loše animacije, facijalne ekspresije i lip sync, što odmah na početku ostavlja negativan dojam. Ali tu priča tek počinje. Daryon, nakon što je preživio, dezertira iz vojske te se naposlijetku vraća kući i pronalazi svoju sestru Selene – mladu čarobnicu/svećenicu (tipični RPG klišej).

Cijeli svijet obavijen je “corrosionom”, ne znam bolju hrvatsku riječ osim „hrđe“, koja mi tu ne paše u kontekstu spomenute priče. Podsjeća na jednu drugu igru, zar ne?

Vratimo se na Daryona, kojeg kod kuće čeka i bolesna majka te upravo od nje kreće čitava priča. Sa sestrom krećemo tražiti lijek za corrosion koji bi spasio majku i čitavi svijet, a da ne otkrivam previše priče, kroz svako poglavlje upoznajete nove ljude koji će vam se priključiti na epskom questu… Ysaris je zanimljiv lik, podsjeća na Balthiera iz FFXII. Jedan od likova je i AI koja postaje djelom tima kada joj pronađemo tijelo. A meni osobno najzanimljivija je Fallon sa svojim specifičnim karakterom. Kada smo kod likova, spomenimo glavnog antagonista Oberona koji ima svoju agendu i ne preže ni pred čim da ju ostvari, ali je poprilično isprazan lik.

Sami pacing je jako spor. Naracija ne drži vodu, a glasovna gluma nije na razini. Priči Edge of Eternityja nedostaje “duša” da bi bila nešto više od – loše. Zanemarimo li neke stvari, prepoznaje se trud i želja ovog studija– debitanta, međutim, koliko truda je potrebno priznati kako bismo prožvakali neke stvari koje jednostavno nisu na prihvatljivoj razini kvalitete?

Mehanika i tehnikalije

Nakon priče koja nije baš nešto, ali može se prožvakati, stižemo do epskih problema. Igrali smo PS5 verziju i optimizacija je naprosto loša. Framerate na trenutke pada i do 10 FPS-a te se na svakom koraku osjeti da je lead platforma PC, a ovo je sve samo ne dobar port. Izbornici su nepregledni, a slova sitna unatoč opciji njihova skaliranja. Toliko sitna da sam morao prilaziti TV-u kako bih čitao opise questova.

Osim presitnih slova, očima ne pomaže ni mrak u igri, koji je totalno apsurdan. Kada se spusti noć, doslovno ne vidite prst pred nosom, neovisno nalazite li se u borbi ili ležerno šetate mapom, što je veliki dizajnerski propust kojem ne pomaže ni povećanje osvjetljenja. Također, veliki problem je i kamera koja većinu vremena zapinje u zidu ili drvetu.

Sami likovi često znaju zaglaviti u drvu, zidu ili nekoj sasvim desetoj prepreci. Mišljenja sam da bi borba u bila bolja bez šesterokuta po kojima se likovi kreću u borbi, budući da ju takav sistem samo usporava, a taktički aspekt nije baš adekvatno izveden. Moglo je i bez toga. Moglo je bolje.

Borbe su duge i zamorne, ali uz tipku R1 možete ubrzati flow i do 4 puta. Što je super, međutim, problem je što igra zaboravi preferenciju brzine, a ponovno namještanje iste postavke iritira. Iskusio sam i kritične bugove poput jednog zbog kojeg se igra ruši na ključnoj točci razvoja priče. Developeri su mi savjetovali da namjestim in-game sat ujutro, što je pomoglo, ali problem još uvijek nije popravljen.

Level animacije i grafike je na nivou iz PS2 ere. Ne znam što je točno pošlo po zlu. Usred animacija likovi imaju neprirodni hod i brejkaju. Lišće i drugi asseti znaju uletjeti u animacije, lip sync je skroz off, ponekad ni titlovi nisu sinkronizirani s naracijom…

Također, igra trza kod ulaženja u inventory i kod rotiranja ekipe. Ima još banalnih stvari, ali u međuvremenu su izašla 2 nova patcha, pa možda vi budete sretnije ruke. Usput, u posljednjoj bitci se ne vidi apsolutno ništa i većinu vremena ne znate gdje se nalazite.

RPG sustav, napredovanje i borbe

Edge of Eternity koristi sustav borbe na poteze, što znači da morate čekati svoj red, nakon čega imate nekoliko opcija. Napad, obranu, magic napad ili samo preskočite red. U borbama se može koristiti i okoliš, gdje možete pronaći razne topove i lasere. Napad i obranu pojačavate kristalima, a neke od arena mogu biti posebno izazovne.

Kako biste pojačali likove morate se boriti ili rješavati questove koji su glavni izvor experience bodova, a koje pretačete u levele ili oružja. Ojačavanjem oružja otvarate prostor za više crystal slotova (koji dodaju razne buffove) u Crystal Grid, što je odlično izveden segment igre.

Kristale nalazite u škrinjama, sa Nekarom te ih kupujete u trgovinama i od NPC-eva. Postoje različite jačine kristala, a moguće ih je craftati / fuzionirati kako biste dobili snažnije inačice… Leveli oružja tako variraju od prvog do petog, a svaki naredni donosi bolje karakteristike.

RPG sustav je dobar do neke mjere. Recimo, do levela 60, jer je kasnije iznimno teško levelirati, neovisno o questovima, borbama i drugome. Zašto? Možda je bug, a možda je samo loše zamišljeno.

Taj prekrasan svijet? Ili težnja tome

Dosad smo kudili, a sada je vrijeme da ovom omanjem indie studiju udijelim i pokoju pohvalu.

Edge of Eternity na momente izgleda prekrasno i do izražaja dolazi taj veličanstveni okoliš. Tu je i dobar stari Nekaroo, vaš vjerni suputnik kojeg ćete jahati te s kojim ćete uživati u potrazi za blagom. Ako želite da Nekaroo ide poput munje, dajte mu maslačak.

Svijet je bogat, ali jako repetitivan. Svo blago zapravo je common loot, a protivnici i puzzle dionice spadaju u istu kategoriju. Dodajmo tu i questove koji jednostavno nisu na razini, a čiji dojam narušavaju protivnici koje većinu vremena ne vidite.

Iako Edge of Eternity pati i po pitanju zvuka, koji često puca, treba pohvaliti glazbu koju je komponirao Yasunori Mitsuda, poznati japanski video game kompozitor iza kojeg su Chrono Trigger, Xenogears, Chrono Cross, Xenosaga i drugi popularni RPG-evi.

Što nakon izlaska?

Za kraj nadodajmo da studio ima u planu dodavati novi sadržaj u igru, a mi se nadamo kako će prije toga ipak poraditi na rješavanju tehničkih problema, kojih je stvarno previše.

Planiraju:

• Dodatnog party člana
• Nova čudovišta & questove
• Nove NPC modele
• Nekaroo farmu i pojačavanje istih
• Endgame sadržaj
• Nova oružja
• Nove tamnice i dodatne questove
• New game +
• Summoning system (nešto što sada jako fali)

Edge of zaključak

Midgar Studio je zagrizao više nego što je mogao prožvakati. Edge of Eternity se gubi u svim tim nastojanjima da bude nešto, a ni sam ne zna točno što. Problema ima, možda nešto od toga i poprave, međutim, port na konzole se u ovom trenutku nije trebao dogoditi. Trebalo mu je pružiti više pažnje, posvetiti dodatno vrijeme i izdati ga nekada kasnije, jer ovaj naslov je na PS5 u ovom trenutku praktički neigriv.

Edge of Eternity imao je golemi potencijal, ali ga, na žalost, nije opravdao. Pati od loše izvedbe i prevelike želje premalog studija. Ima tu i dobrih stvari, no previše toga odrađeno je na isti kalup, šlampavo. Sadržaj je prilično generičan (nitko ne voli recikliranje neprijatelja, poput istog vuka u 12 boja). Na trenutke sam imao osjećaj da putujem prekrasnim svijetom Final Fantasy XII, a ponekad u Witcheru. Sudar različitih vizualnih izričaja je uzeo danak i EoE se jednostavno pogubio.

Hvala Midgar Studio, ali ipak ne hvala. Ne hvala na lošem portu za konzole, pa Edge of Eternity u ovoj izvedbi nikako ne mogu preporučiti. A jednom kada se isprave tehnički nedostatci, u igri bi možda mogli uživati fanovi JRPG-a.