Glazbeno putovanje kroz povijest PES i FIFA serijala

Neuobičajeno je toplo predvečerje. Posljednje zrake sunca dodiruju rubne dijelove livade čiju površinu svake minute popunjavaju sve veće grupice ljudi. Nestrpljivo tapkajući po već istrošenoj travi pokušavam se sjetiti kako sam se našao na tom mjestu. Ostalo je još desetak minuta do početka koncerta benda s čijim sam glazbenim opusom upoznat već godinama. Misli mi lutaju prema osnovnoj školi, MTV-u, tinejdžerskim serijama i popularnim filmovima toga vremena koji su nesumnjivo oblikovali moj glazbeni ukus. U trenutku razmišljanja pored mene prolazi čovjek u dresu Kranjčara. Po tko zna koji put do tada promrmljam si u bradu „vidi ga Kboyaobir“ i tada mi sine – tu sam zbog Pro Evolution Soccera 5.

Mnoge će preklopiti val nostalgije prilikom prvih taktova pjesme „Club Foot“ britanskog benda Kasabian. Skladba uvodne špice možda i najboljeg nastavka PES-a većini je ostala urezana u pamćenje čak i ako se duži niz godina niste susreli s njom. Godinama su nas simulacije raznih sportova upoznavale s neafirmiranim i neotkrivenim bendovima čija bi popularnost počela rasti ekvivalentno s porašću atributa Ordaza u Master ligi.

Daleke devedesete

Rat FIFA-e i PES-a bio je na svom vrhuncu početkom milenija. Žustre rasprave koje su se uvijek vodile oko igrivosti i grafike ostavile su u sjeni FIFA-inu davno osiguranu pobjedu u onim manje bitnim stavkama licenci i soundtracka. Iako je prva službena igra FIFA serijala bila FIFA International Soccer, do prve licencirane pjesme u nekoj nogometnoj simulaciji došlo je nekoliko godina kasnije.

Vatreni su prije točno 25 godina istaknuli hrvatsku na nogometnoj karti svijeta, a igrači diljem planete pokušavali su postići sličan uspjeh u virtualnoj inačici loptanja po travnjacima koji su svake godine izgledali sve ljepše. FIFA: Road to World Cup 98 mnogima je prva nogometna simulacija koju su zaigrali i izlazak igre podudara se sa sve većom popularizacijom videoigara među mlađom i starijom populacijom. EA je za prvu licenciranu pjesmu neke nogometne simulacije u povijesti izabrao „Song 2“ britanskog benda Blur.

Iako je bitka oko brit-pop primata između Oasisa i Blura kulminirala izlaskog albuma „(What’s the Story) Morning  Glory?“ braće Gallagher nekoliko godina ranije, Damon Albarn i njegov Blur su upisali pobjedu na virtualnim travnjacima. No Albarn nije stao na tome, već se nastavio pojavljivati u budućim nastavcima sa svojim novim projektom koji je prerastao u planetarno popularni bend Gorillaz, s kojim se prometnuo u jednog od najtalentiranijih glazbenika današnjice. Naredne godine će pokazati kako su britanski izvođači apsolutni pobjednici s čijim smo se glazbenim ostvarenjima najčešće družili prilikom virtualnog loptanja.

Pripreme za dolazak velikana

Krajem prošlog milenija još nismo bili zreli za upoznavanje s Pro Evolution Soccerom te je FIFA nastavila nizati solidne nastavke i licencirane skladbe. Tako je FIFA 99 bila krivac što su školama odzvanjale polifone melodije „The Rockafeler Skanka“ Fattboy Slima s naših mobitela, dok je FIFA 2000 prvi nastavak u kojemu je pjesma iz menija zasjenila intro pjesmu. Iako nas je prilikom pokretanja igre dočekao Robbie Williams s „It’s Only Us“, često se događalo da bi odugovlačili s izborom tima jer bi u pozadini odzvanjala one hit wonder „Stop The Rock“ benda Apollo 440.

Ulazak u novo stoljeće donio je sa sobom mnoge promjene, a jednu od njih je zakuhala ekipa iz dalekog istoka. Konami je 2001. odlučio ući u nadmudrivanje s Electronic Artsom i izbacuje svoj prvi službeni nastavak Pro Evolution Soccer serijala. Usprkos nedostatku licenciranih timova, soundtracka i većine nogometaša, igrači diljem svijeta prepoznali su zabavnu igrivost i impresivnu grafiku s kojom su Japanci visoko podigli ljestvicu. Iako nije bilo zaraznih melodija po kojima je FIFA postala poznata, PES 1 ima možda najljepši intro neke nogometne simulacije ikada.

Godinu dana kasnije, Konami je ipak odlučio iskeširati dio budžeta na dvije pjesme. FIFA se okrenula dobrom starom prijatelju Damonu Albarnu i njegovom novom bendu Gorillaz s pjesmom „19-2000“, dok je PES 2 otišao stepenicu više i postao prva videoigra u povijesti koja je sadržavala skladbu jednog od najvećih bendova svih vremena – Queen. Uz intro pjesmu „We Will Rock You“, tu je još bila i „We Are the Champions“ koja bi odzvanjala stadionom prilikom osvajanja trofeja.

Sve veći broj pjesama

Tehničke limitacije su godinama sprječavale prisustvo većeg broja pjesama u igrama. Dolazak nove generacije konzola i tehnološki skok početkom 21. stoljeća omogućili su developerima veću fleksibilnost prilikom slaganja soundtracka. Upravo iz tog razloga FIFA 2003 je prvi nastavak koji sadrži čak 14 pjesama, nekoliko puta više od prijašnjih naslova. Konami je pak odlučio još jednom preskočiti licencirane skladbe i fokus staviti na Pierluigi Collinu, čija je ćelava glava krasila cover igre. Osim sve veće kvalitete igrivosti, velikog proširenja nikad prežaljenog Master League moda i značajnog grafičkog skoka, PES 3 je imao i opciju izbora suca. FIFA je imala popularne bendove, ali je zato Pro Evolution Soccer imao Kazuki Itoa.

Electronics Arts je u borbu sa sve popularnijim PES-om ušao s nikad jačim line-upom za FIFA-u 2004, kojeg su predvodili The Stone Roses, Kasabian, Radiohead, Paul van Dyk i Kings of Leon. Upravo su rock genijalci iz Nashvillea i njihova pjesma „Red Morning Light“ pratili nogometne majstorije Ronaldinha, Del Piera i Henryja u uvodnoj špici. Idućih se godina FIFA specijalizirala za visokobudžetne introe s najpopularnijim nogometašima tog vremena. No igrači su više počeli cijeniti kvalitetu koju je Konami lukavo podizao sa svakim novim nastavkom svog serijala.

Kako je PES 5 ukrao FIFA-i loptu

Izlazak kultnog PES-a 5 bio je kulminacija borbe za prijestolje nogometnih simulacija. Adriano je bombom s centra zadao posljednji udarac u već ranjenu FIFA-u, Kazuki Ito joj dao crveni karton, Minanda i Castolo ismijali njene zvijezde s uvodnih špica, PES Shop dao popuste, a u pozadini je čitavo vrijeme svirao Kasabianov „Club Foot“. Lijepa su to bila vremena.

Naredne godine došao je PES 6 koji je nadogradio čvrsto postavljene temelje prijašnjih nastavaka. Usudio bih se reći kako je to bio vrhunac moći Pro Evolution Soccer franšize. U isto vrijeme FIFA se izgubila u prosječnosti grafike i igrivosti, iako je i dalje višestruko prednjačila u kategorijama licenci i soundtracka. Konami je odlučio preoblikovati naziv s idućim nastavkom, tako da su jednoznamenkasti broj prebacili u godinu nogometne sezone koju igra prati. PES 2008 popratio je i rado viđeni bend u sportskim igrama Kaiser Chiefs i njihova „Thank You Very Much“. Tu je još bila i kultna „Futebol Soccer Goal“ poznatija kao Fučibo.

Ulazak u novo desetljeće donio je izjednačavanje snaga na terenu, a veliki broj licenciranih pjesama pojavljivao se svake godine u obje nogometne simulacije. Polako se prišuljalo doba online gejminga, a s njim i neki drugi modovi čija je popularnost zasjenila segmente koji su nam nekoć bili važni.

Gotovo 25 godina kasnije ostali smo bez PES-a, a od ove godine i bez FIFA-e. Još uvijek ih se može naći, ali pod nekim drugim imenom i s upitnom razinom kvalitete. Mikrotransakcije, odlazak u free-to-play vode i pozamašan broj drugih diskutabilnih odluka doveli su gigante virtualnog nogometa u škakljivu situaciju iz koje će se još godinama pokušati izvući.

Do tada poslušajmo izvođače koji su nam pravili društvo kroz sve ove godine i barem nakratko zaboravimo na obveze i odgovornosti odraslog života. Napišite nam vaše favorite, a u Youtube playlisti ispod možete pronaći naše.