Predstavljamo vam Cyberdynea-7, prvog čovjeka s 1000 ultra rare trofeja!

Nedavno smo vam predstavili prvog Hrvata s 1000 platina i jednog opakog platinaša – croWizarda. U istom stilu nastavljamo dalje, ovaj put je s nama Cyberdyne-7, čovjek koji se našao negdje na pola puta između prva dva člana, a pustolovina kroz koju ćemo krenuti bit će svakako zanimljiva.

Bacio sam malo oko na listu trofeja naše nove zvijezde, a tu možete pronaći i onih brzih, ali i Super Meat Boy platine, te mnoge druge. Zanimljivo je spomenuti i 4. mjesto u državi što nije mali pothvat. Upoznate Cyberdynea-7, čovjeka koji je na pola puta ka 1000 platina, te prvog čovjeka sa 1000 ultra rare trofeja!

Bojane, dobro došao! Za uvod, možeš li nam ukratko predočiti sebe i svoj put kada ideš u lov i koliko on već traje? Kuješ li planove, slažeš li naslove koje ganjaš, ili jednostavno ideš redom kako ti igre dođu pod ruku? Sigurno da nakon teže platine treba malo odmoriti prije sljedeće takve.

Pozdrav svima!

U gamingu sam općenito već dugo vremena, još od malih nogu, a trofeje lovim oko 7 godina, tj. od kad sam po prvi puta kupio PS3. Kod odabira igre nemam neku posebnu strategiju i pripremu, često u igru uletim na slijepo, a o tome što ću igrati slijedeće obično odlučujem prilikom kupnje igara koje su tad na sniženju i akciji na Playstation Storeu.

Odigram i PS Plus mjesečne igre, nije mi bitno koliko igra vremenski traje, koliko je teška ili lagana, igram sve što me privuče i što mi se čini zanimljivo. Nemam pravila i neki redoslijed. Što se tiče teških platina, ovisi u kakvom sam raspoloženju. Poslije teške platine znam nastaviti u istom tonu, a nekad mi je potreban i predah.

Kako komentiraš ove kratke platine? Pokušavaš li i njih stackati po regijama ili je jednom dosta? Koliko zapravo uživaš u kratkim platinama, ima li tu nešto više od same brojke koju one donose?

Što se tiče kratkih platina, za takve igre jednom je dovoljno, malo se izludirati, zabaviti i nasmijati ako ništa drugo. U nekima od tih igara sam čak i vidio potencijal, ali zbog prejednostavne trophy liste i lako osvojive platine ipak su izgubile smisao.

Prelaženje takvih igara nije umjetnost, a stackanje istih čini samo brojku na profilu. Te igre nikako ne bih svrstao u indie kategoriju, iako tamo spadaju, jer pravi indie naslovi imaju kvalitetu i dušu (Shovel Knight, Dead Cells, Mortal Shell, The Messenger, Hollow Knight, Titan Souls, Valfaris, Hyper Light Drifter, The Binding of Isaac, Absolver, Nex Machina, Guacamelee i još mnoge druge).

Meni je uvijek zanimljivo kada slušam kako se zapravo pripremiti za one najgore platine, one izazove gdje više ne postoji ništa sveto i gdje je moguća šteta na zidovima, stolovima, pa čak i čujem da su ljudi bacali konzole s balkona u vrt. Kako se ti nosiš sa stresom i frustracijama?

Kad idem na tešku platinu obično znam u što se upuštam i u tu igru krećem spreman. Ne ograničavam se s vremenom i ne zamaram se komentarima i kritikama drugih igrača koji su se upustili, završili ili odustali od iste. Jednostavno prihvatim izazov. Naravno, adrenalin bude prisutan i živci budu napeti, ali uz praksu i upornost sve je moguće.

Iz takta me znaju jako izbaciti glitchevi, bugovi i errori u igrama, pogotovo oni koji onemogućuju napredak, oni koji potpuno oštete save file i oni koji zamrznu igru na završnoj animaciji nightmare težine koju prelaziš više sati u komadu. 

Koji žanr i kakve igre su tvoja preferencija? Što najviše voliš i u čemu najviše guštaš? Siguran sam da imaš dosta iskustva u ovom području, 500 platina znači i puno pređenih igara.

Najviše preferiram action RPG žanr, odnosno „soulslike” igre konkretno, hack ‘n’ slash, roguelike dungeon crawlere također, metroidvania igre, po mogućnosti igre s dark fantasy tematikom i kompleksnim sistemom borbe. U principu igram sve žanrove isto kao i moj brat. Zajedno volimo igrati beat ’em up i ostale couch co-op igre. Često se nadopunjujemo i pomažemo jedan drugome oko nekih trofeja. 

Imaš neku anegdotu prilikom lova? Mene je moj lov koštao jednog televizora, kao što sam gore spomenuo ljudi su bacali konzole s balkona u vrt, sigurno nas ima puno sa slomljenim kontrolerima… Daj nam nekog mesa, što je sočno, a da želiš podijelite s nama?

Mogu reći da sam baš nedavno imao jednu anegdotu sa PS3 kontrolerom. Obzirom da mi je Ninja Gaiden 3: Razor’s Edge ostao negdje u backlogu, odlučio sam se ponovo angažirati i formirati tim za boostanje online trofeja koji su potrebni za platinu. Sastavili smo tim, ali se tim brzo i raspao jer se teško bilo organizirati, najviše zbog različitih vremenskih zona. Tako da sam opet ostao sam, negdje na pola puta do levela 99. Pošto treba tona XP-a do tog levela, krenuo sam solo grindati preko trailova ubijajući iste bosseve poznatim oružjem scythe i potezom “360 T” (zarotirati L3 + trokut). To je toliko postala dnevna rutina da sam konstantnim rotiranjem gotovo ispilio lijevi analog stick. Trail je pređen 642 puta, “piljevine” je bilo po svuda, ali platina je tu.

Što, ili bolje reći, koja igra/platina izaziva osjećaj ponosa u tebi sada kada se prisjetiš svoje karijere? Što ti je u svemu ovome najdraže, što najteže? Što voliš, a od čega bi najradije pobjegao?

Kada se prisjetim svega kroz što sam prošao, ima tu puno uloženog truda, sati i živaca. Teško mi je odlučiti i definirati koja igra ili platina mi je bila najteža. Svaka ima svoju težinu na svoj način. One za koje sam se morao posebno potruditi i na koje sam ponosan bi bile: Super Meat Boy, Trackmania Turbo, Twisted Metal, Mortal Kombat, Bound, Max Payne 3, Gran Turismo Sport, Catherine, Dirt Rally, Ninja Gaiden Sigma 2, Ninja Gaiden 3:Razor’s Edge, Downwell, Sonic Unleashed, Metal Gear Rising: Revengeance, Devil May Cry 4, Devil May Cry 5, Jotun, The Binding of Isaac: Rebirth, Nex Machina, Thumper… naravno ima ih još.

Uglavnom volim teške platine i kada igra ponudi challenge, a bježim jedino od igara za koje znam da imaju glitcheve i bugove ili bar pokušavam pobjeći od takvih.

Nedavno sam baš čuo jednu genijalnu izjavu. Saznao sam da ustrajnost i volja kod lova na platine pomažu uvelike i u stvarnom životu. Ljudi su zbog te energije postali uspješni u svom poslu, dogurali daleko i govore mi kako je baš taj lov isklesao njihov karakter. Gdje ti stojiš oko toga?

Da, složio bih se s time. Ovdje se ipak radi o nekom postavljenom cilju kojeg moraš dosegnuti. Svaki uspjeh ima pozitivan utjecaj na psihološko stanje pa tako i ovaj u lovu na trofeje. Meni je, vjerujem, lov na trofeje pomogao da budem bolje organiziran na poslu i svakodnevnim obavezama u privatnom životu.

U čemu vidiš svoju budućnost oko lova? Spremaš li neka natjecanja van samih rang lista možda? Ima li negdje nešto slično? Mogu li ljudi i zaraditi nešto ovim putem?

Do nedavno mi je plan bio sakupiti 1000 ultra rijetkih trofeja (po PSN Profiles stranici) iz zabave, nazovimo to „osobni achievement”. Budući da sam uspio u tom naumu, dižem ljestvicu na 2000. Natjecanja van rang lista trenutno su u drugom planu jer igram iz čistog zadovoljstva, kao što netko igra nogomet, trči maratone ili čita knjige.

Ukoliko se pojavi prilika zaraditi novac na trophy huntingu, pod uvjetom da mi se svide pravila, naravno da bih se okušao. Kao što sam rekao, ako me nešto zainteresira i predstavi izazov, a k tome mogu i zaraditi, zašto ne? Za sada, iz osobnog iskustva, u igrama kakve ja igram mislim da se ne može zaraditi, kao što se na primjer može u League of Legendsu ili Counter-Strikeu. Zamisli da naprave turnir u Demon’s Soulsu, pa da svi danima farmamo Pure bladestone

Imaš li nešto što bi želio podijeliti s drugima, dobaciti nam neki savjet? Kako bi opisao svoj lov i što je u tome super, da možda proširimo tu kulturu lova?

Svakako bih dao savjet da date priliku indie igrama, pogotovo onima o kojima ste već čuli dobre kritike i igrama koje ne sadrže platinum trofej kao takav, već idu samo do 100% dovršenosti.

Oduvijek sam kompletirao igre pa je zato najbolji dio lova za mene to što me sama igra natjera da budem „lovac”. Na mojim počecima nije bilo trofeja/achievementa, pa nije bilo ni „opterećenja” platinom. Tako igram i danas i zapravo sam neizbježno postao lovac, htio ja to ili ne. Platinum je na kraju samo nagrada za trud.

Da se vratim na savjet drugim igračima, definitivno igrajte indie igre jer su nerijetko pravo malo skriveno blago, iako znaju biti ekstremno teške na trofeje.

Muči li te sve ovo u privatnom životu? Ja osobno nekad prepustim TV curi i hodam po stanu u krug dok se ponovno ne oslobodi. Kako ti balansiraš privatni život? Nadam se da je kod tebe pao barem neki janjac kad si skinuo Meat Boya.

Na privatnom planu smo se savršeno izbalansirali. Dok ja igram, cura čita knjige ili izrađuje sitnice i suvenire. Pa kad si već spomenuo Super Meat Boya, nije pao janjac, ali mi je izradila i poklonila nešto bolje.

Hvala ti što si bio gost na našem portalu! Za kraj, molio bih te da nam složiš jedan mudri haiku na temu platina i što ti god padne na pamet vezano uz to. Želim ti uspješan lov i svijetlu budućnost!

Hvala vama što ste me ugostili! Jedino što mi pada na pamet za kraj: 

Nisam jeo,
Nisam pio,
Kasni je sat,
O gdje je taj plat
?